Od Covida 19 umrlo je 5027 građana Hrvatske.
Kasno sinoć i Miroslav Tuđman u 75 godini života.
Corona ne bira žrtve i eto dogodilo se da i žrtva bude sin pokojnog predsjednika impozantne biografije ,ali koji se ipak na kraju skrasio u politici.
U politici se nije posebno istakao, bio je samozatajan ,ali neizostavna simbolika saziva svakog Sabora.
Kako nam je u životu tako i kad dođe smrt, za porodicu preminulog svaka smrt je rastanak ,a ova bolest je odnijela puno života prerano, a svaka prerana smrt izaziva dodatne emocije.
Profesor Tuđman zaslužuje dostojan oproštaj svih nas, njegova porodica sućut.
Situacija sa Zakonom o obnovi dobila je novi rasplet , sve u svemu kasnila je jedan vikend, više neće moći služiti za dodatno politiziranje situacije.
Da se prepreke mogu i izmisliti imamo danas izvrsnu ilustraciju ljudi u Zagrebu. U zgradi na Bukovački cesti u potresu je stradalo stubište,ljudi su iselili i aplicirali za pomoć i gradu i fondu.
Nakon podužeg čekanja na rješenje za novčanu pomoć ustanovili su da su rješenja za pomoć poslana na adresu u oštećenu zgradu. Dva mjeseca trajala je zavrzlama sa adresom,u međuvremenu sami su krenuli u sanaciju, da bi osposobili zgradu morali su ugraditi kondenzacijske dimnjake, vlastitim sredstvima sanirali su dimnjake da bi ih odbili dimnjačari spojiti, radi slabe temeljne konstrukcije.
Odobrena sredstva kasnila su skoro dva mjeseca iako u pravilniku piše da se moraju isplatiti u roku 7 dana, sa novcima stigla je i zadužnica koja se izdaje za slučaj da se novci ne troše namjenski.
Niti jedan donesen zakon neće pomoći ako će se obnovi pristupiti tako lakonski, ako će se raditi pod parolom kad dođe dobro dođe.
Život ljudi izvan svog doma previše je i jedan dan više nego što je nužno, mnogi stanovi stečeni su kreditom koji teče, kojeg treba redovito otplaćivati.
Namjerno odugovlačiti ili odugovlačiti zbog nesposobnosti pojedini službi ne može opravdati niti jedan izrežirani PR događaj.
Predstave s bagerima koji se gase nakon što Visoka delegacija zamakne iz dosega kamera,delegaciju spušta na nivo putujućeg kazališta , a ljudima u kontejnerima nije do predstave, snijeg dodatno otežava situaciju.
Na dan potresa u Zagrebu prije 10 mjeseci padao je slab snijeg i eto nezbrinuti su dočekali i drugi.
Oni sretnici koji su dočekali, iako nedostatnu, ali kakvu takvu pomoć dobili su i zadužnice , jedan zametnuti račun i nema povrata uloženih sredstava.
Država štiti sebe a za građane kako bude, bit će.
Zagreb je glavni grad Hrvatske i ako je on i ogledalo Vlade, bolje da se to ogledalo zamrači, ništa nije u skladu s građanima, nema lijepih slika, nema više mjesta na kojem bi se mogla napraviti lijepa razglednica,
postavljene skele na zgradama gdje se danima nije vidio radnik, ofucana su fora ofucanih političara kojima je rok upotrebe istekao.
Vrijeme je za nove igre koje će vratiti nadu našim građanima ,a s njima i osmijeh na lica.
Grad bez sretnih ljudi je grad na izdisaju, a našem glavnom gradu hitno treba infuzija i respirator i doktori koji će nesebično ulagati svaki dan napore da grad preživi i oživi, a s njim i Sisak i Petrinja i Glina i sva ona sela za koja do sada nismo ni znali gdje su i kako im je…
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment