„Poštovani ministre, kolegice i kolege, dobro je rekao gospodin Orsat Miljenić on dolazi iz pravničkog miljea, gospodin Bačić dolazi iz geodetskoga još nam fali Anka Mrak Taritaš iz graditeljskoga i onda da možemo i još jedan zakon kroz to provući, a to bi bio Zakon o porijeklu imovine, nama bi ovdje svima bilo jasno.
Kad sam čuo gospodina iz pravničkog miljea kojemu bi nulta točka bila negdje prije 50, 70 godina i da bi on od tada uredio zemljišne knjige, gdje tu, to je bilo najvidljivije i tu bi se najbolje moglo ovoga ustanoviti stanje, zanemarujući prijašnjih 100 godina kada su neki iz bilo kojih razloga morali otić iz Hrvatske preko silnih oceana, ali to je jedan mali uvod za ono što ću govoriti.
Ovako, Vesna Škare Ožbolt govorila je 2007. godine na Goranskome radiju, izjava njezina. „Mogla bih napisati mali roman koje su se sve stvari događale i na što sam ja nailazila u reformi zemljišnih knjiga, ima tu problema u Gorskom kotaru i cijeloj Hrvatskoj sa oduzetom zemljom, tu bi jedan cijeli tim USKOK-a trebao raditi svaki dan mjesecima da se utvrdi kako je zemlja ukradena, nestala.“
Tu bi pravnički milje mogao jako puno napravit, da li je napravio, da li radi, da li će napraviti mi to ne znamo, Vesne Škare Ožbolt nema više u tom miljeu, ali je naša Predsjednica isto tako rekla da su jako veliki problemi sa katastrom, zemljišnim knjigama i sa svim ostalim što koči razvoj Hrvatske i ulaganja u Hrvatsku. Neću se ni na to puno osvrtat, puno ima i tu toga za reći.
Međutim, dolaskom u Hrvatski sabor, nakon godinu dana angažmana ovdje, počeo me je presretati na ulazu u Sabor jedan omalen čovjek kao što sam i sam, Renato Majnarić koji je stupio sa mnom u kontakt, molio me da mu pomognem, u njegovom velikom problemu a on ujedno zastupa i neku udrugu, Vratite opljačkano pored onih pridjeva onima koji su ga opljačkali.
Radi se o jednome čovjeku kojemu je oteta velika imovina, njemu i njegovoj obitelji na jedan pokvaren način od određenih dužnosnika protiv kojih se on godinama bori i nikako da taj njegov slučaj Golgota ne završi pozitivno jer je čovjek završio i na psihijatriji i obolio je. Obitelj je u teškoj financijskoj situaciji. Znači leži na milijunima a nisu njegovi, netko ih koristi.
Da njegova Golgota već traje godinama još od njegove babe, od njegovoga dide, od onih 100 godina prije, ne od ovih 50, 70 godina nulte točke koje pravni stručnjak Orsat Miljenić spominje kad znamo kako je pravo njihovo išlo dotle da mijenjaju i Ustav kako bi pogodovali jednom čovjeku ako je njima u interesu a ne pogodovati građanima.
Kaže ovako. Rješenje, poslovni broj Z13872/2012 godinu, odbija se prijedlog predlagatelja za uknjižbu prijenosa prava vlasništva na česticu broj 940/12 upisanu ZK uložak broj 711 k.o. Posedarje koji je uništen u tijeku Drugog svjetskoga rata i do danas nije obnovljen u svoju korist.
Obrazloženje, Majnarić Igor i Majnarić Renato po punomoćnici odvjetnici zatražili su uknjižbu prijenosa prava vlasništva na česticu broj 940/12 upisanu u ZK uložak broj 711 Posedarje koji je uništen u tijeku Drugog svjetskog rata i do danas nije obnovljen, sa Majnarić Slavke i Ivana Vladimira u svoju korist. Međutim, uvidom u popis čestica Posedarje utvrđeno je da se predmetna čestica nalazi u navedenom ZK ulošku koji je uništen u tijeku Drugog svjetskog rata i do danas nije obnovljen.
Kad imate rješenje poslovnog broja tog i tog u kojem se decidirano navodi da je zemljišna knjiga uništena za vrijeme Drugog svjetskog rata i da nije obnovljena, što u takvom slučaju možete digitalizirati i kako možete dokazati vlasništvo, pitanje br. 1?
Pitanje br. 2, kako je moguće da u Hrvatskoj državi nakon Drugoga svjetskoga rata odjednom se popisni listovi na ćirilici pojavljuju za zemljišne knjige gdje se upisuju čestice a dokumenti su uništeni u Drugom svjetskom ratu. Sad se pojavljuju i neki drugi dokumenti na ćirilici iz Beograda, bianco ulošci na koje se upisuje te iste čestice i čak u izmijenjenom obliku, nadodaju se nule i jedince pa se ono što je vrijedno zemljište ako je bilo pod 1 prebacuje na nulu i onda postaje bezvrijedno, a ovo br. 1 je netko iskoristio, prodao i sebi zamračio.
Vežem se na ministricu Vesnu Škare Ožbolt koja zna o čemu je govorila. Ne kažem da se ne radi ništa po tim slučajevima a radi se jer je ove godine, dakle već se radi po tom slučaju da bi se ovo privelo licu pravde slučaj Renata Majnarića, nešto se je pokušalo.
Ja ću se opet vratiti na onu nultu točku otprije 50, 70 godina o kojoj pravni stručnjak govori. Zbog čega je nekome bitno da i upravo ide od te nulte točke da ona bude između 50-te i 70-te, prije 50, 70 godina, zbog čega? Pa upravo zbog ovog što ću sada pročitati, kao da sam znao šta će govoriti pa sam se pripremio.
Kaže, narodni odbor Kotar-Zadar, Komisija za uzurpacije, zamislite, Komisija za uzurpacije. Šta to znači uzurpacija, uzurpirati? 21. siječnja ’57. rješenje Opačić Lazaru priznaje se vlasništvo dijela čestica 825/18 Murvice, površine 12 tisuća 227 kvadrata. Kaže ovako, dužan je u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja uplatiti 10 tisuća dinara koje on nije nikada uplatio, nikada i kaže nadalje, objašnjenje kako se priznanje ove zahvaćene površine u vlasništvu držaocu ne postoje zapreke jer za oduzimanje jer nije u sredini državnog zemljišta niti na smetnju komunikacijama, nije preveliko i nije zauzeto na način neuobičajenom kraju kako se vjerojatno to inače zauzima u kojem leži.
To je trebalo ovu površinu zemljišta priznati u vlasništvo držaocu. ’57. godine Opačić-Lazar a potpisuje mu Vragolov Đuro, on dobiva 12 tisuća kvadrata na ulazu u Zadar, da li je s lijeve ili desne strane, ja ne znam i sad taj isti potražuje 5 milijuna kuna jer to je beznačajna zemlja koja jednostavno nikome ne smeta, nije na prometnici, nije na ničemu. Na koji način se je dolazilo do ovolike kvadrature na točno određenim mjestima, kaže komisija za uzurpacije.
I sada bi netko to jednostavno sa nultom točkom digitalizirao i preveo. Tu treba jako puno uložiti truda i napora da bi to bilo provedeno kako treba. To bi trebalo i ponovo izmjeriti. Dovesti u pitanje legalnost ovakvih dokumenata kojima je zemljište nekom oduzimano i nekome davano na raspolaganje i na uživanje sada već njegovim nasljednicima, 57 do 70 godina nulte točke s koje bi mi krenuli a oni koji su svojim rukama i trudima i žuljevima ograđivali te parcele pravili suhozide, kopali taj kamen, slagali na hrpice njihove neka traže svoje nasljedstvo u Americi kud su otišli.
Ja gledam pred sobom imam upoznavanje sa projektom uređena zemlja, podržavam, svakako ću podržati ovaj zakon ali bih volio kada bi ovdje prije svih. Prije svih poteza koji će bit povučeni kada bih ugledao da se rješava slučaj Borićevca, Zrina, Udbine i svih drugih mjesta koja je potrebno riješiti, da se vrati zemlja oteta uzurpacijom, konfiskacijom i ostalim anomalijama u našem društvu i imam dovoljno vremena da kažem, žao mi je što je, nema gđe. Mrak Taritaš da nam objasni epsku pljačku legalizacije legalno izgrađenih objekata u fizičkom prostoru za 840 000 vlasnika nekretnina što je Ministarstvo graditeljstva počinilo nad hrvatskim građanima, 840 000 građana je oštećeno.
Mi jako dobro znamo koliko u hrvatskoj državi nedostaje uknjiženoga vlasništva naše RH, to su stotine tisuća hektara nad kojima ni hrvatska država nema nadzor. Kao pravi vlasnik zemljište, kao onaj koji uživa, onaj koji je nešto uložio u ono što je njegovo, on točno zna gdje mu stoji kamen na njivi i on zna da je to njegovo. A mi ako smo imali u Ministarstvu poljoprivrede slučaj da je jedna činovnica mogla tisuće hektara pripisati svome mužu i ubirati poticaje na to zemljište na osnovu gorskih pašnjaka gdje nijedno tele se nikad rodilo nije, onda nam je jasno u kakvom nam je stanju katastar, zemljišne knjige i sve ostalo, a pljačke je bilo, sad se radi i bit će sigurno, samo treba provjeriti na što je gđa. Vesna Škare Ožbolt mislila.“
Leave a Comment