U Koprivnici je preminuo Pavle Gaži (95). Najviše će ga se pamtiti kao jednog od najvećih stvaratelja Podravke, ali i Belupa, na čijem je čelu bio od 1957. do 1978.
Bio je to čovjek koji je napunio kantu s mlijekom, a onda je nogom udario i sve prosipao!
Nakon što su ga prije 40 i više godina „najurili“ iz ove tvrtke, koja je najviše zahvaljujući njemu i samo njemu, to što je i danas – jedna od najuspješnijih u ovom dijelu Europe, nakon što je sagradio mnoge pogone, zaposlio na tisuće ljudi, kojima je dobrim dijelom sagradio kuće i stanove, odonda pa sve do smrti naprosto ga „nikada“ nisu zvali u Podravku, čak ni na kavu!
Za njega su vrata ove tvrtke bila zatvorena. A zatvarali su ih uvijek oni koji su nakon njega došli na njegovo mjesto. Većina radnika ga je poštivala i cijenila, ali njih nikada nitko ni o tome nije pitao.
Tijekom svog dugogodišnjeg mandata kao čelnik ove tvrtke on je toliko toga sagradio da svi predsjednici Uprava Podravke to još ni u mnogome nisu uspjeli prodati, iako svako malo neki pogon „odlazi“ iz tvornice, a godinama se tu ne gradi ništa ili relativno malo.
Kad su na čelo Podravke postavili kontraverznog Zvonimira Mršića taj je odmah prodao lipički Studenac i Pekaru (ali i drugo). Marinac, Polančec, Šestak i još neki bili su optuženi da su otuđili sve što se otuđiti dalo…ali i unatoč toga, Podravka je opstala.
Jednom riječju, ime Pavla Gažija nije se „smjelo“ u Podravki ni spomenuti, iako su njegove zasluge goleme i za Vegetu i za juhe, ali i za pekmezaru, od koje je napravio diva. Da taj čovjek nije dozvolio prije svega dobrano „ulaganje“ u Hlebinsku naivu, ili da nije bio mecena slikarima poput Zlatka Kauzlarića –Atača i drugih za njih se ne bi ni čulo. Njegovom zaslugom pokrenuti su i neki „znanstveni“ časopisi ala Podravki zbornik u koje je mnogo uloženo, ali koji su godinama iskrivljavali hrvatsku povijest i koji osim za „stari papir“ ničemu ne služe.
Sve što i danas vrijedi u ovoj tvrtki nosi njegov pečat!
Ali, Gaži je bio bivši Udbaš. O tome postoje i dokumenti Općinskog komiteta SK Koprivnica i o tome je pisao bivši dugogodišnji sekretar OK SK mr. Julio Kuruc, a od kojih je dio objavljen i u mojoj knjizi „Iz arhiva OK SK“. Nakon 1978. poslali su ga na visoku (komunističku) političku dužnost u Beograd. Na mjesto koje je zauzimao postavio je svoje dugogodišnje vjerne zamjenike i najbliže suradnike. Vjerovao je da će iz sjene i na taj način i dalje biti u mogućnosti vladati Podravkom. E, tu se gadno prevario. Oni koji su ga do tada uzdizali do nebesa gotovo preko noći su mu okrenuli leđa, kao što će im više on, oni mogu i bez njega. To je Gažija strašno pogodilo, to im nikada nije mogao oprostiti.
Nakon Beograda poslali su ga u Zagreb, na čelo republičkog MUP-a (tadašnji SUP), gdje je aktivno surađivao s Perkovićem i Mustačem.
Znajući u detalje kako se u Podravki radi, vara i krade, jednog je dana (1983.), kad su radnici odlazili s posla (oko 15 sati) pred koprivničku poslovnu zgradu Podravke uputio nekoliko milicijskih automobila i pred mnoštvom radnika, javno dao uhititi tadašnje čelnike Podravke, svoje dojučerašnje prijatelje i suradnike, čak i Franju Kajfeža, s kojim je gradio Belupo. Na čelo tvrtke postavio je svog čovjeka Đuru Bijača, kojem je glavna riječ bila-osveta. Sva sreća da Bijač nije dugo vladao, tim prije jer je bio dobrano i nesposoban za tu funkciju. Nu, ta epizoda s uhićenjima i propagandnom i inom štetom nanijela je ovoj tvrtki goleme gubitke, jer je želio da se poslije njega „sve što je vrijedno – potopi“.
Nakon Bijača u Podravku su se ponovno vratili oni koje je Gaži poslao na robiju ili koji su mu se suprotstavljali kao nekadašnjem „prvom hrvatskom milicajcu“. Među njima je na svoje došao i poznati komunista Zvonimir Majdančić, koji je nakon 1990. vrlo brzo prešao u HDZ-e.
Nu, najsmiješnije od svega je činjenica da je Grad Koprivnica ovom čovjeku 2000. godine dodijelio priznanje za „životno djelo“, a nema tome dugo proglasili su ga i „počasnim građaninom Koprivnice“ (uz prešutno odobravanje vijećnika HDZ-a, kao „mi nismo ni za ni protiv“!).
Gaži se na početku stvaranja hrvatske države nije želio uključiti u obranu hrvatske Domovine. Ostao je „vjeran Titu i partiji“, a najviše Jugoslaviji. Kad je zločinačka JNA napadala Vukovar znao je reći- „Ostaviti JNA, JNA zna što čini!“.
Neki su ga kao bivšeg Udbaša optuživali i da je imao „prste“ u ubojstvu Stjepana Đurekovića, a neki da je bio i pripadnik zloglasnog KOS-a.
Čak su se protiv njega pisale i prijave Državnom odvjetništvu, ali.. uvijek se znao izvući.
Ne bi nas ništa začudilo da ovom bivšem generalnom direktoru Podravke, članu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), sekretaru unutarnjih poslova u Hrvatskoj, pouzdaniku Beograda, simbolu jugoslavenskog unitarizma, već sutra u Koprivnici, gdje godinama vlada crveni SDP po njegovu imenu nazovu neku ulicu ili trg, ili da mu u središtu grada podignu spomenik!
Mladen Pavković
Leave a Comment