Povodom izbora kandidatkinje HDZ-a gđe Darijane Filipović na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH-a….

Novi proplamsaji u prilog Hrvata na horizontu

U nedjelju, 4 listopada ljeta Gospodnjega 2026. kandidatkinja HDZ-a gđa. Darijana Filipović je uvjerljivo dobila najviše glasova od sva tri kandidata za mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Točnije oko 50% glasova. Daleko iza sebe je ostavila generala Lucića i nasljednika Željka “Sejde” Komšića Željka Kovačevića. Ovo je prvi put nakon osam godina da je hrvatski član Predsjedništva izabran glasovima hrvatskoga konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog naroda umjesto glasovima Ne-Hrvata. Jasno, treba otvoreno kazati i uz svesrdnu pomoć i podršku Vlade Republike Hrvatske. Jer koliko god ista ta Vlada imala ‘grijeha’ na duši ipak zna katkada i vući prave poteze u sudbonosnim trenutcima. No, ovo nikako ne smije biti kraj daljnjim hrvatskim pobjedama. Sada treba svom snagom baciti ‘u petu brzinu’ glede donošenja novoga izbornog zakona u BiH kojim bi se u potpunosti, dakle zakonski onemogućilo biranje hrvatskoga člana Predsjedništva glasovima Ne-Hrvata. Uz uvođenje većinske hrvatske izborne jedinice. Zatim, u cilju pune ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda u BiH i teritorijalno-administrativni preustroj BiH kakav već formalno-pravno i postoji.

Zar većinski hrvatski kantoni nisu zapravo ‘hrvatski entiteti’ unutar Federacije? Budući ti kantoni tj. Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija imaju kao federalne jedinice vlastiti ustav, Parlament, Vladu, zakone, sudstvo, policiju,uprave, agencije, zatim Zavod za javno zdravstvo, šume i dr., dakle izvršnu, zakonodavnu i sudbenu vlast (trodioba vlasti) oni su poput “država u državi”. Bosna i Hercegovina je država, entiteti formalno nisu država ali su poput njih, kantoni formalno nisu entiteti ali zapravo kao da jesu tj. oni su poput “deset mini-država” unutar “veće mini-države” unutar cjelovite BiH. Svaki kanton je ujedno i izborna jedinica. Prema tome, radi se o tome da se ono što Hrvati pa i Bošnjaci unutar hrvatsko-bošnjačkog entiteta Federacije već imaju samo digne na jednu kvalitetniju razinu. U smislu da se hrvatska (Herceg-Bosna) i bošnjačka (Bosna) većinska područja objedine u jednu administrativnu jedinicu unutar istoga entiteta ili odvojeno ali u oba slučaja zajedno sa susjednom RS unutar cjelovite države BiH. Većinski hrvatski kantoni Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija bi se s većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona objedinili u jednu administrativnu jedinicu bili u vidu (mega)kantona, distrikta ili formalnoga entiteta (Hrvatska Republika npr.) a ujedno i izborna jedinica.

Ta objedinjena federalna većinska hrvatska jedinica može imati poput bošnjačke neutralno ili nacionalno ime. Mogu se službeno zvati Herceg-Bosna (hrvatska) i Bosna (bošnjačka) ali i ne moraju.

U svakom slučaju valja raditi na što tješnjoj suradnji i povezivanju hrvatskih kantona u herceg-bosanskom dijelu Federacije s susjednim županijama u Republici Hrvatskoj. U to mogu biti uključeni i dijelovi drugih kantona s većinskim hrvatskim narodom. Svojevrsne prekogranične (euro)regije. Jače vezivanje hrvatskih područja u susjednoj zemlji s Hrvatskom a preko nje i s ostatkom EU. To su ciljevi od kojih nema odustajanja! Štoviše, bezodvlačna realizacija istoga! Uz hrvatsku demografsku obnovu s povratkom Hrvata u BiH, osobito s dominantnim nehrvatskim stanovništvom tj. vanherceg-bosanske dijelove. S dobrim pripremama za sve to.

Uz jamčenje sigurnosti za Hrvate-povratnike i njihovo aktivno sudjelovanje u tamošnjim vlastima, policiji i drugim instancama. Uz slobodno isticanje hrvatskih zastava i simbola. Pritisak na EU i međunarodnu zajednicu glede svega toga. Da se živi kulturno i civilizirano. S širenjem povijesne istine o stradanjima Hrvata, primjerice u Bosanskoj krajini ili Turskoj Hrvatskoj te Bosanskoj Posavini ali i istočnoj Hercegovini te istočnoj Bosni. Nastava na hrvatskom jeziku, hrvatske škole, vrtići i ostale hrvatske institucije po cijeloj BiH a ne samo Herceg-Bosni.

Isti ili sličan model nastojati ostvarivati i glede hrvatskoga naroda u ostalim povijesnim hrvatskim zemljama poput istočnoga Srijema ali i ostatka Autonomne Pokrajine Vojvodina te Boke kotorske. Uz priznanje hrvatskog naroda zasebnim nacionalnim entitetom sa svim pravima koja iz toga proizilaze u današnjoj Sloveniji, Republici Kosovo i Sjevernoj Makedoniji a što je i obveza tih zemalja. I u odnosu na Hrvatsku ali i EU između ostalog. Hrvatska kao punopravna članica EU mora na tome raditi jer ostvarujući naznačene ciljeve štiti i samu sebe te jača veze sa svim Hrvatima (globalna Hrvatska) a time stvara odlične uvjete za vlastito gospodarsko jačanje ali i povratak Hrvata iz dijaspore. Ne nužno samo u Hrvatsku i Herceg-Bosnu nego sve hrvatske povijesne i etničke zemlje (hrvatski matični prostor) i šire. Stoga možemo reći da izbor gđe Darijane Filipović na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH može i treba značiti samo uvod u nove hrvatske pobjede puno krupnijega formata.

Pa što Bog da i sreća junačka!

P.S. U suvremeno vrijeme pojmovi Herceg-Bosna i Bosna označavaju većinska hrvatska (prvonaznačeni pojam) odn. bošnjačka (onaj drugonaznačeni) područja. Ti pojmovi su na razini neformalnih regija poput Sandžaka ili Bele krajine i nisu strogo administrativne prirode. I ne zadiru u ustavno-pravno ustrojstvo BiH niti njezina većeg ili pak manjeg entiteta.