Politike Andreja Plenkovića koje je snažno podupirala Angela Merkel, radilo se to o bezuvjetnom popuštanju Srbiji radi što bržeg ulaska Srbije u Europsku uniju, radilo se o Istanbulskoj konvenciji, Marakeškom kompaktu ili možda o politikama stvaranja Sjedinjenih europskih država s intencijom dokidanja nacionalnih država, doživjele su teški poraz na tek održanim izborima za zastupnike u Europskom parlamentu. Političku odgovornost za slobodan pad i rasulo u samom biračkom tijelu HDZ-a bez ikakve sumnje mora snositi sam Andrej Plenković, autokratski kreator svih navedenih politika i rodonačelnik HDZ-ove neprepoznatljive liste s mlađahnim Karlom Resslerom na čelu. Razloge za ovaj povijesni poraz HDZ-a treba analitički potražiti u samom startu Plenkovićevog vlastodržja kada je preko koljena prelomio pobjedničke konzervativne politike njegovog predšasnika Tomislava Karamarka i usmjerio HDZ i Hrvatsku u potpuno suprotnom smjeru prema lijevo liberalnim, globalističkim agendama demonstrirajući pri tom svoje viđenje inkluzivnosti na tragu izjava „ja mogu što hoću“ u neprincipijelnim koalicijama sa Miloradom Pupovcem, Ivanom Vrdoljakom, Tomislavom Sauchom, Milankom Opačić, Milanom Bandićem itd. Da bi se stvorile pretpostavke za takve neprincipijelne koalicije Andrej Plenković je eutanizirao i praktično politički potpuno onemogućio ugledne konzervativce iz stranke, poglavito one koji su na listama Karamarkove Domoljubne koalicije donijele HDZ-u pet velikih izbornih pobjeda u nizu, svrgnuvši pri tom s Pantovčaka notornog boljševika Ivu Josipovića. Rezultati tih politika su egzaktni i matematički vidljivi. Lista Tomislava Karamarka na izborima za Europski parlament 2014. godine osvojila je 6 mandata uz podršku glasača od 42% dok se ta podrška na ovim izborima prepolovila, a Plenković je HDZ uspio svesti na jadnih 22% rejtinga kakav se ne pamti još od sloma Ive Sanadera. Prava je umjetnost odigrati tako upečatljivo gubitničku političku utakmicu, srušiti rejting HDZ-a za gotovo 50%, prava je umjetnost odigrati gubitnički kada su bile stvorene sve pretpostavke da Plenković poluči još bolje rezultate od svojih prethodnika.
Apsolutna zvijezda ovih izbora svakako je Ruža Tomašić koja je pojedinačno preferencijalnim glasovima pobijedila sve suparnike osvojivši 67 000 glasova ili čak 78% od ukupnog broja glasova koje je dobila njena lista Hrvatskih suverenista. Ta ista Ruža Tomašić, koja se valjda trebala raspasti pred intelektualno-diplomatskom supremacijom Andreja Plenkovića po drugi puta je politički porazila upravo Andreja Plenkovića. Prvi puta porazila ga je na izborima za EU parlament 2014. godine kada je na listi Domoljubne koalicije osvojila 30 000 glasova više od nositelja te liste Andreja Plenkovića, da bi danas porazila Plenkovićev izbor Karla Resslera sa preko 20 000 glasova razlike. Onako usput pomela je i SDP-ovu zvijezdu Biljanu Borzan i sve druge kandidate! Upravo to sam i predvidio u posljednjoj kultnoj emisiji „Bujici“ tražeći od tradicionalnih glasača HDZ-a da svoje povjerenje poklone upravo Ruži Tomašić koja je objektivno jedina na desnici imala izglede poremetiti zahuktale planove provođenja Plenkovićevih liberalnih politika. Veliku političku odgovornost Andrej Plenković snosi i zbog toga što je svojim promašenim politikama dao značajan vjetar u leđa potpuno raspadnutom SDP-u i na taj način ih učinio najjačom i opasnom oporbom svojoj vlastitoj stranci. Plenkovićevi nemilosrdni napadi na suvereniste, na Ružu Tomašić, na Brunu Esih, Zlatka Hasanbegovića na sve one s predznakom „desno“ razbili su mu se o glavu i kristalno je jasno da uz diplomatsko retoričku dominaciju Andrej Plenković nema onaj nužan politički instinkt, jer ne osjeća bilo svog vlastitog naroda, ne osjeća bilo svog vlastitog biračkog tijela. Čini se da njegovim političkim instinktima upravljaju nama sasvim nepoznati gremiji. Tvrdim, da je ovaj poraz Andreja Plenkovića na ovim izborima početak njegovog političkog kraja i da je otplesao svoj posljednji tango s Angelom Merkel čiji je posjet HDZ-u, Zagrebu i Hrvatskoj bio Plenkovićeva najveća predizborna pogrješka. Kako bi skratio agoniju svog političkog pada Andrej Plenković bi već „jučer“ trebao staviti svoje mandate na raspolaganje i raspisati pod hitno izvanredne unutarstranačke izbore!
Nakon ovih izbora, na temelju zbroja glasova koje su pojedincima i listama dali kršćanski demokrati u Hrvatskoj, valja se nadati da će usijane glave na „desnici“ opametiti i već danas započeti stvarati pretpostavke za pobjedu na dolazećim parlamentarnim izborima. Opravdano je nadati se da će se konačno probuditi uspavane glave Istanbulskih disidenata u HDZ-u i dignuti svoj glas protiv potpune devastacije ponosne Tuđmanove stranke, te da će se pročišćenjem HDZ-a iznutra, stvoriti realne pretpostavke stvaranja neke nove prirodne Domoljubne koalicije za novi pobjednički uzlet.
Na hrvatskoj desnici danas nema poraženih, nitko nema pravo ulaziti u zamku euforije i sebeljublja, nitko nema pravo na međusobne optužbe i niske udarce, međusobno obezvrjeđivanje, već je svim akterima konzervativne i domoljubne Hrvatske jedina zadaća bezuvjetno ujedinjenje na platformi čuvanja nacionalnih interesa. Prvo Hrvatska pa onda sve ostalo, prvo Hrvatska pa tek onda ego i osobni partikularni interesi. Prvo Hrvatska pa tek onda jaka Europa na temeljima jakih nacionalnih država!
Kazimir Mikašek-Kazo
Leave a Comment