Sve teže podnosimo ovu zbilju u Platonovoj pećini, a još teže biva živjeti izvan nje u strahoti kineskog virusa i političkog ludila hrvatskih vlastodržaca. Kao dva ovna na brvnu iznad isušena korita potoka. Sve se njihovo svelo na prepirku o nečemu što hrvatski narod uopće ne zanima. Dva ratna dezertera na vlasti sada bi oni ratovali na prilazu i na ulazu u Platovu pećinu.
Od te njihove gnjavaže i blamaže nitko ne može ući u pećinu i nitko ne može iz nje sve da hoće. Sustižu nas njihove zloće. Ta dva „diva“ hrvatske politike svakodnevno žaloste i zabrinjavaju ljude u zemlji Hrvata. Sinjski vitez glumi alkara, a bodul trabunja o evropskom ribolovu od kojeg hrvatski narod nema ni za dane posta. Nakon ovog filozofskog uvoda, prelazim na konkretno i direktno gađam , pa kom opanci, kom obojci.
Dakle, trenutno su na vlasti u državi Hrvatskoj dvojica ratnih dezertera, koji, Bog te pito za koje i čije interese, sada bojeve biju protiv vlastitog naroda. Jedan to čini u ime neke Unije na starom kontinentu, a drugi u ime partizanije i komunističke aždaje. Oni su od Hrvatske učinili Augijevu štalu. Njima se u toj raboti pridružuje i novopečeni gradonačelnik u prijerstolnice svih Hrvata na ovome planetu! Uvijek su im pri ruci bivši predsjednik koji plaši radne ljude i građane ustaškom zmijom i drugi krivokletnik, koji nikako da nas oslobodi svojih prokleti usluga. Oni i njihovi ljudi ne mijenjaju lako navade i ćudi!
Nakon Mesićeve i Josipovieve vladavine besčašća, ovaj strpljivi narod je očekivao izlazak iz tog njihova „raja“. Milanović i Plenković su nastavili tamo gdje su oni stali. I što nam to sada fali!?
Fale nam dva kraja i sredina. Ovaj stpljivi narod udario je potres, zaskočio ga kineski virus, strašna pandemija koji se ne vidi kraja, snašla bijela kuga i bijeg mladih Hrvata u lijepu našu tuđinu. Teško zemlji iz koje ljudi bježe.
Kad sam pitao jednog mlada Hrvata zašto odlazi iz Hrvatske, bio je kratak i ubitačan.Doslovno me zgromio strašnom rečenicom.
– U ovakvoj državi i ovakvoj vlasati i ovakvom ozračju, ja ne želim živjeti!
Da sam mlađi, možda bih i ja isto učinio. Kako je tužno i teško živjeti u Državi u kojoj je predsjednik Zoran Milanović, a premijer Andrej Plenković.
Piše: Ante Matić
Leave a Comment