Dok se osobe opterećene aferama i optužnicama vraćaju u političke fotelje, upitajmo se zašto birači, a prvenstveno umirovljenici kao najvjernije biračko tijelo, dopuštaju sustavno ismijavanje poštenja?
Hrvatska politička scena neprekidno stvara loš scenarij koji prkosi logici uređenih država i demokracija. Najnoviji primjeri u kojima se osobe s dosjeima od dvostrukih uhićenja zbog korupcije ili zbog smjena zbog tragedija s ljudskim žrtvama, vraćaju na upravljačke pozicije ili najavljuju nove kandidature, nisu samo izolirani incidenti. Oni su simptomi duboke krize koja potresa temelje našeg društva. Krize, koja se očituje u više razina.
Prva razina krize leži u potpunom izostanku individualne odgovornosti. Tamo gdje bi osjećaj sramote u svakom moralnom društvu diktirao trajno povlačenje iz javnosti i skrivanje u „mišju rupu“, u Hrvatskoj nastupa drskost. Povratak na političku funkciju nakon bilo kakvih pravosudnih procesa ne svjedoči o ambiciji, već o karakteru lišenom samokritičnosti. To je manifestacija bahatosti koja računa na jednu kartu a to je kratko pamćenje javnosti.
Druga, još pogubnija razina je zakonski okvir koji to dopušta. Postavlja se pitanje, kako je moguće da sustav dopušta osobama pod sumnjama ili čak pokrenutim procesima povratak na javnu funkciju? Dokle god politika ostaje utočište onima koji javni interes koriste za osobni probitak, poruka građanima bit će jasna etika i moral su samo opcije, a poštenje se ne isplati. Bez jasnih filtera koji štite integritet javnih funkcija, ostajemo daleko od stvarne pravne države.
Ipak, konačna odgovornost leži na onima koji drže olovku na izborni dan. Tu poseban teret nose umirovljenici, kao najbrojnija i najdiscipliniranija skupina birača. Upravo su oni ti koji kroje sudbinu zemlje za generacije koje dolaze.
Iz Alijanse umirovljenika Hrvatske (AUH) želimo upozoriti, da davanje glasa „okaljanim“ kandidatima nije samo pružanje druge šanse, već pristanak na koruptivni sustav. Sumnja na korupciju trebala bi biti apsolutna diskvalifikacija u očima svakog birača. Ako takvima dopustimo ponovno upravljanje našim životima, gubimo pravo na prigovor zbog niskih mirovina i loše socijalne politike!
Vrijeme je da se politička scena očisti od onih kojima je mjesto u „ropotarnici povijesti“, a ne u upravljačkim gradskim ili državnim uredima. Politička higijena nije luksuz, to je obveza koja počinje na izborima. Izbor ne smije biti sveden na traženje „manjeg zla“ uz ignoriranje sumnji ili čak dokaza o malverzacijama.
U politici, kada je u pitanju moral i javni novac, popravnog ispita niti „kajanja“ ne bi smjelo biti.
Branko Knežević
Leave a Comment