Nema toga pojedinca ili te političke stranke koja je ušla u političku arenu a da među prvim željama nije bilo pobijediti i sam/i „vladati“. Naravno da je tako nešto postići u Hrvatskoj sa mali milijun političkih stranaka i „neovisnih“ lista izuzetno teško, no sa vremena na vrijeme se cijeli niz okolnosti tako dobro posloži da to nekima i uspije. Tako je npr. HDZ odnosno Plenković prije dvije godine iskoristio splet okolnosti odnosno koronu pa je parlamentarne izbore održao usred ljeta 05.07 2020. Igrajući na kartu straha naroda kojeg su prethodno potpuno izludili raznim „korona mjerama“ mnoge je birače demotiviralo da izađu na birališta, a svoju vojsku od 220 tisuća članova HDZ je vrlo dobro pripremio i odnio glatku pobjedu kojom si je omogućio većinu u Hrvatskom Saboru bez partnera koji su mu do tada uvijek bili neka smetnja odnosno dobro opravdanje za sve neuspjehe.
Godinu dana iza toga izborna fortuna je na lokalnim izborima u Gradu Zagrebu poljubila MOŽEMO omogućivši Tomislavu Tomaševiću da bez ičije smetnje vodi Zagreb naredne 4 godine, a prije koji dan se isto dogodilo i u Splitu gdje je i Ivica Puljak uz gotovo osiguranu pobjedu u drugom krugu za gradonačelnika isto tako sa svojom listom osigurao neometanu vlast u Splitu za slijedeće tri godine. Pobjeda je tu, ali što ćemo sada??? Bez partnera oduzima prostor izgovorima, posebno za bilo koji neuspjeh vaditi se na koalicijske partnere jer im za potpuno neometano vladanje više nitko od partnera ne treba, ni MOŽEMO, ni Ivici Puljku.
Što znači imati potpunu vlast u svojim rukama prvi je među navedenima osjetio Plenković koji usprkos rejtinzima, od kako agencije kažu cca 30%, ima Vladu čiji rad nakon gotovo dvije godine jedva da podupire 15 – 20% ispitanika, a otprilike isto toliko ispitanika smatra i da Vlada zemlju vodi u dobrom smjeru. Za sve u HDZ-u koji znaju objektivno i samokritički razmišljati bi navedeno već odavno zvonilo na uzbunu, no naši vlastodršci tj. ekipa oko Plenkovića će radije za svaki neuspjeh optužiti crne labudove, južinu ili po posljednjim informacijama fjaku koja je navedena kao glavni razlog za izborni poraz u Splitu.
Nekako mi se čini da je čak i onima u HDZ-u sa malo manjim kognitivnim sposobnostima jasno da sa Plenkovićem na čelu gube slijedeće parlamentarne izbore što za tisuće njih znači nagli odlazak ili povratak na “suhi kruh i vodu“. Zanimljivo je da se nešto slično s podrškom biračkog tijela događa i SDP-u koji sa novim predsjednikom svakim danom sve više toni prema i sa sve više naznaka da bi na slijedećim parlamentarnim izborima uz HDZ i SDP mogao doživjeti debakl. Pitam se jeli to uistinu slučajno ili…??
Nakon Plenkovića i Tomislav Tomašević se kroz proteklih godinu dana od izbora u Zagrebu našao na brisanom prostoru pokazujući sve više pukotina u vođenju Grada. Građani su svakim novim danom sa sve manje strpljenja, posebno kada je riječ o njihovom glavnom projektu, odnosno obećanom brzom i efikasnom rješavanju problema sa komunalnim otpadom. Pokazalo se naime da ni nakon pune godine dana od preuzimanja vlasti u rješavanju problema sa komunalnim otpadom nisu uspjeli uraditi ništa posebno, zapravo nisu gotovo ništa, a što je najgore, iz svega do sada urađenog se ne može zaključiti ni hoće li uopće to biti u stanju.
Kako je komunalni otpad i otvoreni sukob sa CIOS-om odnosno kriminaliziranjem Pripuza tijekom cijele kampanje bio forte MOŽEMO, posebno jer se i sam TT nametao kao stručnjak za ekologiju koji je osobno žestoko napadao i prozivao Pripuza, bilo je za očekivati da će se problem u potpunosti riješiti već u privih 6 mjeseci. Na kraju je ispalo da je Pripuz sudski oslobođen svih optužbi, a Grad sa njegovom tvrtkom po nekim informacijama sklopio još više ugovora nego za vrijeme prethodnog gradonačelnika. Istovremeno za problem sa komunalnim otpadom nema na vidiku ni „R“ od rješenja. Jasno je da se na taj način rada brzo gubi potpora što se dijelom reflektiralo i na izborni rezultat MOŽEMO u Splitu….
Lako je biti u oporbi i kroz razne fraze pričati što i kako treba, još je lakše javno tvrditi da znaš kako sve to riješiti, no kada se dogodi da ne paziš što želiš, a i to se zna dogoditi, onda te zapadne da upravo ti moraš pokazati sve što si pričao da znaš i pokažeš stručnjake na koje si se pozivao…. MOŽEMO u Zagrebu već pokazuje ozbiljne nedostatke u vođenju grada, posebno u kadroviranju, a opravdanja ili razni izgovori kojima se sve češće poziva na prethodnu vlast sve manje nailaze na odobravanje onih koji su im na izborima dali ogromnu podršku. MOŽEMO u Gradu Zagrebu mora shvatiti da nakon pune godine dana od preuzimanja vlasti više nemaju pravo vaditi se na bilo koga ili bilo što za svaki neuspjeli projekt kojeg su najavili, posebno jer je jedino rezultat mjerilo koje zanima sve one koji nekome daju svoje povjerenje. Ako nemaš rezultat onda gubiš odnosno nemaš ni povjerenje…
U Splitu će nakon „izgubljene“ godine dana i Ivica Puljak konačno biti u prilici pokazati sve što zna, posebno jer ni on više nema nikoga na koga se eventualno može „izvlačiti“ u slučaju neuspjeha. Samostalna vlast je zapravo izvrsna pozicija za sve političare koji znaju kako riješiti neki problem ali je istovremeno pravo prokletstvo za sve one podobne koji bez ikakvog operativnog iskustva znaju samo pričati i obećavati. Pozicija koju trenutno imaju Plenković, Tomašević i Puljak su zapravo idealnoj poziciji za sve one političare u izvršnoj vlasti koje krasi etičnost, znanje i sposobnost. To je pozicija u kojoj podobni nemaju nikakvih šansi jer se njihova nesposobnost brzo uoči, a onda ih još brže sprema u ropotarnicu.
Plenković, Tomašević i Puljak za bilo koji neuspjeh ne mogu kod birača tražiti ni očekivati razumijevanje ili opravdanje u grijesima neke prošle vlasti, jugu, fjaki ili lošem Horoskopu. Sada su sami na brisanom prostoru i jedino ih rezultat može održati u „sedlu“, jedan je već „pao“, drugi u velikim problemima, a treći će uskoro dobiti drugu priliku i pokazati koliki mu je stvarni domet….
U Zagrebu, 29.06.2022.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
Leave a Comment