Dok je dnevna politika i široka javnost u šoku nakon tragičnog događaja na Markovom trgu gdje jedan mladi čovjek praktički izvršio atentat na Vladu što je dodatno radikaliziralo političku situaciju u zemlji nevjerojatno zvuči malo poznata činjenica da Hrvatska po jednom pouzdanom američkom istraživanju već godinama spada među najtolerantnije države na svijetu.
Taj podatak pobija opću medijsku a onda i političku sliku stanja u zemlji jer je javnost kroz vodeće medije a onda i iz ustiju vodećih političara bombardirana navodnom radikalizacijom pa čak i fašizacijom društva. To se najviše očituje u nastojanjima da se spriječi s jedne strane razotkrivanje srbokomunističkih laži o hrvatskome narodu pri čemu je simbol tih laži Jasenovac, a s druge strane agresivnom ofenzivom četničkog dijela Srpske nacionalne manjine pod vodstvom čelnika njihove pete kolone saborskog zastupnika Milorada Pupovca da se Domovinski rat proglasi građanskim ratom i time izbjegne odgovornost za velikosrpsku agresiju na državu Hrvatsku.
Takvo istraživanje godinama provodi institut “Otherings&belonging” sa prestižnog Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji a obuhvaća 132 države. Istraživanje se temelji u ostvarenom stupnju uključivosti, inkluzivnosti u grupnim identitetima, uključujući etničku pripadnost, religiju, spol, invalidnost, resu i seksualnu orijentaciju. Po tim pokazateljima koji daju prednost politici nad primjerice gospodarskim rastom i financijskim podatcima siromašnije zemlje stavljaju se u bolji položaj u odnosu prema bogatijim zemljama. U takvoj konkurenciji Hrvatska je stalno među dvadesetak najtolerantnijih zemalja u svijetu. Prije četiri godine bila je 23., 2017. godine čak 12., godinu kasnije zauzela je rekordno 11. mjesto, dok se 2019. godine plasirala na 13. poziciju. Od naših susjeda Srbija je prošle godine bila 40. Bosna i Hercegovina 45. Mađarska 52, Slovenija 20. Italija 25. a Crna Gora 81. Prošle godine ispred Hrvatske bile su plasirane od vrha Nizozemska, Švedska, Norveška, Portugal, Irska, Velika Britanija, Kanada, Finska, Luksemburg, Danska, Njemačka, Austrija, a iza nas su pored ostalih Belgija, Australija, Češka, Francuska, Japan. Sjedinjene Države ne nalaze se na toj listi, jer se istraživanje bavi američkim saveznim državama pa su u takvom okviru na prvom mjestu Havaji, a na posljednjem Missouri.
Na ovo pouzdano istraživanje važno je upozoriti u sadašnjem trenutku kad se na široko iz vladinih redova, zatim njoj kontroliranih medija i nevladinih udruga ukazuje na tobožnju radikalizaciju javnosti, optužujući za taj trend isključivo desni dio političkog spektra. Također važno je upozoriti i na golu činjenicu da se ovo istraživanje medijski prešućuje, počevši od Hine, HTV-a preko posebice “YUtarnjeg lista”, “Novog lista”, “Slobodne Dalmacije” s u ovom slučaju s iznimkom “Večernjeg lista” koji je to objavio prošle godine. Naravno to prešućuju i komercijalni televizijski kanali na čelu s RTL-om kojim caruje Zoran Šprajc alias Jovanović, N1 koji protuzakonito djeluje u Hrvatskoj jer u njoj uopće nije registriran pa čak i NovaTV koja je nešto objektivnija od konkurencije. Svi tiskovni i elektronski mediji uključeni su zato u pravu kampanju difamiranja hrvatske države i hrvatskoga naroda sudjelujući na taj način u eskalaciji unutarnje agresije iza koje stoji srbijanska obavještajna služba BIA koristeći obilato četničku petu kolonu na čelu s Miloradom Pupovcem. Konačno, i te kako važno, Pupovčeve “Novosti” financirane od hrvatskih poreznih obveznika konstantno rigaju govor mržnje iz broja u broj subverzivno destabiliziraju političku situaciju u državi, dajući na taj način obilan prilog radikalizaciji koju liberalna ljevica vidi samo na desnici
Budući da je tema radikalizacije društva na dnevnom redu, onda u duhu one Sartreove “pakao to su drugi” treba ukazati da u toj radikalizacij ne samo obilato sudjeluju čelni političari vodeće dvije političke stranke nego je čak podstiču. Ako Zoran Milanović koji trenutno vodi verbalni rat s premijerom kaže “mi ili oni” ili čak zahtijeva da spomen ploču Hosovcima koji su mu u krajnjoj liniji omogućili da u slobodnoj Hrvatskoj bude predsjednik “treba baciti negdje” da spomenemo samo neke od njegoviih iritantnih bisera, onda je to klasičan primjer radikalizacije političkog ponašanja. Ili kad premijer Andrej Plenković na početku svojeg mandata prijeti zastupniku jedne stranke da će se osobno založiti i da će to biti jedna od prvih zadaća(!?) njegove Vlade da na idućim izborima dobiju manje mandata, što se i dogodilo, što je to nego radikalizacija. Da ne spominjemo njegovu upornu politiku ustupaka Miloradu Pupovcu zastupniku četničkog dijela Srpske nacionalne manjine i stvaranje ne hrvatsko-srpske nego ćetničko-hrvatske koalicije.
Sigurno je da će se nakon tragičnog događaja pred Banskim dvorima ta radikalizacija iz vladajućih krugova pojačati, jer im to u doba pandemije korona virusa odgovara kako bi se pozornost javnosti skrenula s najnovijih korupcijskih afera kakva je megaafera oko Janafa. Zato je u cijeloj toj političkoj priči i te kako važno da pogled iz inozemstva na Hrvatsku i hrvatsko društvo daje objektivniju sliku nego što vladajućoj kasti koja je državu dovela u duboku krizu odgovara.
Vjekoslav Krsnik
Leave a Comment