Hrvatska je po Plenkoviću među najuspješnijim članicama EU, no sudeći prema životnom standardu građana, posebno umirovljenika, većina ljudi taj navodni uspjeh ne vidi niti osjeća.
Slušajući Plenkovića, stječe se dojam da živimo u zemlji gospodarskog procvata, socijalne sigurnosti i općeg blagostanja. Kada bi netko tko nema nikakvog doticaja sa Hrvatskom slušao njegove govore i konferencije za medije, vjerojatno bi zaključio da je Hrvatska jedna od najpoželjnijih država za život, ne samo u Europi, no stvarnost je bitno drugačija.
Jedan od projekata kojim se Plenković posebno hvalio je uvođenje eura 2023. godine. Građanima je obećavan prosperitet, stabilnost i dodatni gospodarski zamah, ali danas, tri godine kasnije, većina građana pamti nešto sasvim drugo, eksploziju cijena i inflaciju koja je ozbiljno narušila njihov životni standard. Dok su plaće i mirovine rasle na papiru, troškovi života rasli su još brže, pa su građani vrlo brzo shvatili da brojke iz Vladinih prezentacija i stanje u njihovim novčanicima nemaju puno toga zajedničkog.
Slična je priča i sa još jednim „velikim uspjehom“ kojim se Vlada neprestano hvali, rekordno niskom nezaposlenošću i rekordnim brojem zaposlenih, ali i iza tih brojki krije se neugodna istina. Hrvatsku je samo u posljednjih desetak godina napustilo gotovo pola milijuna ljudi, uglavnom radno sposobnih i obrazovanih građana. Istodobno su stotine tisuća stranih radnika uvezene kako bi popunile tržište rada što je za posljedicu imalo dodatni pritisak na cijenu rada i nastavak iseljavanja domaćeg stanovništva.
Hrvatska je od osamostaljenja izgubila gotovo milijun stanovnika. To nije samo statistički podatak za političke rasprave, to je pitanje opstanka države i naroda jer gubitak stanovništva u najproduktivnijoj životnoj dobi predstavlja jednu od najvećih nacionalnih tragedija suvremene Hrvatske. Kada znamo da je Andrej Plenković na vlasti već deset godina, teško je izbjeći pitanje njegove političke odgovornosti za ovakve trendove. Jednako kao što se hvali smanjenjem nezaposlenosti, mora preuzeti odgovornost za činjenicu da je velik dio tog problema „riješen“ odlaskom hrvatskih građana iz vlastite zemlje.
Premijer često ističe rast plaća i mirovina te najavljuje da će prosječna mirovina do kraja mandata 2028. godine dosegnuti 800 eura, ali prešućuje činjenicu da danas dvije trećine umirovljenika živi sa mirovinama koje su na granici ili ispod granice siromaštva. Ne govori ni o tome da su cijene hrane, energenata, stanovanja i lijekova rasle brže od mirovina, zbog čega su mnogi umirovljenici unatoč svim „rekordnim povećanjima“ danas u težem položaju nego prije 10 godina od kada je na čelu Vlade.
O tome šute i HDZ-ovi koalicijski partneri koji se predstavljaju kao zastupnici interesa umirovljenika, a u stvarnosti služe kao politički ukras vlasti. Umjesto da upozoravaju na rastuće siromaštvo starijih građana, oni sudjeluju u stvaranju slike o navodnom prosperitetu koji većina umirovljenika ne prepoznaje u vlastitom životu. Posebno je uvredljivo što se građanima svakodnevno pokušava objasniti da žive bolje nego ikada prije, iako iskustvo ogromne većine govori suprotno. Kao da ljudi ne vide vlastite račune, cijene u trgovinama, troškove lijekova i sve teže podnošljivu svakodnevicu.
Nijedna vlast ne može trajno živjeti od PR-a i uljepšanih statistika, baš kao što nijedna politička konstrukcija ne može zauvijek prikriti stvarnost koju građani osjećaju svakoga dana. Zato je važno jasno reći da Hrvatska nije zbirka PR poruka i statističkih prezentacija, nego zemlja stvarnih ljudi sa stvarnim problemima. Vrijeme je da građani, a posebno umirovljenici, prestanu vjerovati onima koji ih godinama uvjeravaju da žive bolje dok im standard nezaustavljivo pada. Vrijeme je da se glasno i odlučno kaže dosta politikama koje proizvode siromaštvo, iseljavanje i društvenu nepravdu.
Vlast koja deset godina obećava bolji život, a građanima ostavlja sve skuplju svakodnevicu, zaslužuje jedno jednostavno i jasno političko upozorenje, DOSTA JE BILO. Vrijeme je za promjene koje će služiti građanima, a ne statistici.
U Zagrebu, 23. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment