Ova tema se već dugo provlači kroz javni prostor. Pa malo je reći da to sve već zvuči otrcano. Ulazak “Zapadnog Balkana” u EU i pri čemu Hrvatska ima “značajnu” ulogu. A zašto? Što Hrvatska ima tu igrati kakvu bitnu ulogu? Zašto baš Hrvatska? Zašto ne Slovenija? Zašto ne Rumunjska? Ili jedna Bugarska? I to baš Hrvatska koja je imala najdramatičnije iskustvo s tim “Zapadnim Balkanom”?! I to još donedavno. Za razliku od ostalih nabrojanih. Pa se postavlja pitanje kome je zapravo u interesu da Hrvatska bude “glavni” igrač glede puta dojučerašnjih svojih otvorenih a danas prikrivenih neprijatelja u EU. To je u interesu Hrvatske? A što se to promijenilo od onda do danas? Suštinski ništa ili skoro ništa. Jako malo ako ćemo politički korektno.
Je li ovo igrokaz
Što Hrvatska ima od ulaska BiH u EU bez izmjena Izbornog zakona u BiH kojim se omogućuje da samo hrvatski narod bira svoga hrvatskoga člana Predsjedništva? I da BiH ostane dvoentitetska prilikom ulaska u EU?! Pa to je ‘blasfemično’. Da se ne omogući povratak Hrvata u dijelove BiH van Herceg-Bosne? Pa što će nam takva BiH u EU? Pa zar nije onda bolje da samo hrvatski kantoni i većinski hrvatski dijelovi drugih kantona (Herceg-Bosna) uđu u EU? Ako se ne želi prestati protežirati (forsirati) “bunjevački jezik i narodnost” od strane službenog Beograda među hrvatskim narodom u Vojvodini, onda o kakvom europskom putu Srbije imamo uopće raspravljati? Ako se odbija Hrvatskoj platiti ratna odsteta zar to nije ‘vučem te za nos’ što radi Srbija Hrvatskoj i Hrvatima? Bez odustajanja od svojatanja hrvatskoga jezika, kulturne baštine, teritorija (unatoč što to nije službeni stav Srbije), agende ‘srpski svet’, Srbija treba ići prema članstvu u EU? To je kao kada netko neće da se okane lopovluka ali on kao takav i dalje ostaje kandidat za člana ‘suda časti’ u nekom poduzeću ili udruzi ili je kandidat za člana ‘Financijske uprave’ u određenoj državnoj instituciji. Hrvatska podupire ulazak Republike Sjeverne Makedonije u EU bez da ta ista Sjeverna Makedonija ispuni svoju obvezu priznanja Hrvata u njoj kao takvih te hrvatski narod uvrsti u preambulu svoga ustava. Pa ako je tako onda je Hrvatska ‘najslučajnija’ država na svijetu. ‘Dvorska luda’ od države da budemo izravniji. Bez uvrjede. A što je s priznanjem hrvatskog naroda u Republici Kosovo i Sloveniji? Bez isticanja značenja Trsta za Hrvate i Hrvatsku, između ostalog i kao odgovor na talijanski iredentizam! Nema smisla. Bez ‘ulaženja’ u Belu krajinu, Prekmurje, koparsko Primorje radi slamanja i slovenskog zloutjecaja na Hrvatsku doista je nesuvislo. Pa kome treba takva Hrvatska?
Hrvatska kao ‘servis’ EU za ostvarivanje njezinih geopolitičkih ciljeva bez da se hrvatski nacionalni interesi stavljaju na prvo mjesto nikome normalnom ne treba. Nikome! EU bi da BiH, Srbija, Crna Gora uđu u njezino punopravno članstvo ali ne želi poraditi da se Hrvati vrate u te zemlje te ih se i jače naseli i kao dodatne europeizatore tih prostora. Baš je ta EU naša “kuća”! Jest, malo sutra. Bruxelles bi da Sjeverna Makedonija i Kosovo uđu u EU ali ne i da hrvatski narod bude uvršten u njihove ustave s punim priznanjem uz prateća prava. Nečuveno! Stoga, valja upravo suprotno raditi! Potpuno drugačiji pristup EU! Prvo hrvatski nacionalni interesi s kojima interese EU valja usklađivati umjesto obrnuto.
Jedno pitanje! Zašto EU ne traži od Vlade Republike Hrvatske da ispuni svoju obvezu glede ispoštivanja odluke Visokog upravnog suda kojom se nalaže upis faktično postojeće Hrvatske Pravoslavne Crkve u Registar vjerskih zajednica jer je u obrazloženju istoga suda ista ta HPC ispunila sve uvjete za tu registraciju te su svi argumenti ocijenjeni neutemeljenima? Čini se da ta EU nije baš za Hrvate.
Potrudimo se da bude obrnuto. Možemo, naravno. Uz uvjet da to doista i želimo.
Josip Žgela
Leave a Comment