By Izjava dr. Nataše Ban Toskić u HRTovoj emisiji „Otvoreno“, od 8.06.2022. govori da liječnička struka nije sudjelovala u kreiranju novog prijedloga Zakona o sigurnosti u prometu, ali da i prijedloge koji su upućivani javno, Komisiji za izradu Zakona nisu uvaženi.
U petak, kad Hrvatski državni sabor izglasa Zakon o sigurnosti u prometu, pristao je stati iza radikalnih i necivilizacijskih promjena Zakona koji će biti jedinstven zakon u EU.
Za donošenje takvog zakona, trebalo je u dugom periodu znatno promišljanje, ali i razne konzultacije sa stručnjacima, napose liječnicima. Kako to obično biva u Hrvatskoj struka i znanje se zaobilaze, a vlast po svom.
Zagovaratelji Zakona voditelj prometne policije Josip Mataja u emisini Otvoreno ne govorili o statističkim pokazateljima, primjerice koji broj bolesnih građana je radi svoje bolesti bio uzročnik sobraćajnih nesreća.
Ništa neobično da se činjenice skrivaju od javnosti, ali govore o nečem drugom, a to je da se iza Zakona skriva posve nešto drugo.
Nitko do sada nije MUP stajao na putu primjene najraznovrsnijih načina u sprječavanju velikog broja saobraćajnih nesreća koje se događaju na hrvatskim cestama.
Metode i načini postupanja represivnog aparata kojeg predstavlja MUP bile bi dovoljne u sprječavanju mnogih štetnih događaja i stradavanja ljudi, da se tome i htjelo.
U sigurnosti prometa sudjeluju građevinari, tvrtke za održavanje cesta, prometna policija, vozači, dakle gotovo svi. Najčešće odgovaraju i krivci su samo vozači, što nije ni izdaleka točno.
Često smo svjedoci suludih i bjesomučnih vožnji bahatih pojedinaca na našim prometnicama kako onih u automobilu tako i na motociklima, korištenja mobitela za volanom. Koliko i u kojoj mjeri se njih kažnjava?
No, ogroman broj vozača se pridržava propisanih sigurnosnih uvjeta na prometnicama.
Što je i tko to ne (kažnjava) cestare radi nepropisnog označavanja ili zaboravljenih prometnih znakova, tko to propisuje brzinu na pojedinim dionicama koja je suprotna logici i stanju ceste i vozila na hrvatskim prometnicama. Da li i tu ima određene odgovornosti, onih drugih?
Što se to zbiva s „zasjedama“ koje postavljaju patrole MUP na prometnicama, zar smo još u 1943.
Količina tehnike za nadzor prometa i više je nego dovoljna, ali tu ipak nešto nedostaje, možda ljudi jer se posao ne može uraditi s priučenim mladim policajcima uz trajanje tečaja od devet mjeseci.
U glavnom, MUP kao kreator uskoro donesenog novog Zakona o sigurnosti u prometu, pere ruke od svega što je razumno, a obvezu, a time i krivnju prebacuje na liječnike kao taoce nove ideologije uz prisilu vlasti – „ Mogu sve što hoću“.
Neprihvatljivo je da MUP čija je osnovna zadaća represija bude donositelj bilo kakvog Zakona, a još manje pod zakonskih akata koji u suštini derogiraju često svaki oblik zakona.
Veliki problem RH je način kako se zakoni uopće donose. U civiliziranom društvu to bi trebali biti interesne skupine i svi oni koji su zainteresirani za stručnim sudjelovanjem. U RH je sve pa i procedura donošenja za razliku od uljuđenih zemalja posve druga.
Svjedoci smo narušavanja svakog oblika demokracije, uporabe represivnog aparata koji se ne libi pucati na hrvatske građane, pa je i donošenje novog Zakona jedna od tih nedemokratskih metoda u koju su uključeni, na žalost i pojedini intelektualci. Vlast sve čini, a onaj tko kontrolira kesu kontrolira i želudac.
Hrvatska sve više tone u bezumlje i to od dolaska briselskog birokrata i gubernatora Andreja Plenkovića. Baš u svemu i za pretpostaviti je da bez odlaska potonjeg, slobode i demokratski uzusi neće biti na dnevnom redu.
Količina političkog nasilja stvorena u dva nepotpuna mandata vlade kojoj je na čelu briselski izabranik
ogleda se, na žalost i preko leđa liječnika i pacijenata s raznim komorbiditetima.
Da li je pak u pitanju još jedan oblik beznađa manipulativnog aparata pokazat će vrijeme.
Observer 2022.
