Dragom sinu Branimiru!
Čitajući pisma tvoga gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer s voljom Božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetomu Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete Stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, pa i danas te da bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zasjedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima.
Faksimil pisma pape Ivana VIII. knezu Branimiru koje se čuva u Vatikanskom arhivu
(Adresa slike: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/b/b8/Pismo_pape_Ivana_VIII_knezu_Branimiru.JPG/525px-Pismo_pape_Ivana_VIII_knezu_Branimiru.JPG)
Jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazivao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. I zato opominjem revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: ‘Blažen čovjek koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme njegovo na zemlji’; a sam veli u evanđelju: ”Tko mene ljubi, držat će riječ moju, i moj će Otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.’
Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaju, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava jer on preko Mojsija sam svjedoči da tako čini, govoreći: ‘Proslavit ću one koji mene slave.’ Pa kako si preko spomenutog već svećenika Ivana od naše vrhovne vlasti molio troje, da te za bolji spas tvoj blagoslovimo našom apostolskom riječju, to smo vrlo rado učinili.
Kako smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš. A budući da smo spoznali da je ovaj isti svećenik Ivan u svemu tebi i nama uistinu vjeran, podali smo mu naše apostolsko pismo da ga preda bugarskom kralju. Stoga te molimo, daj za ljubav svetomu Petru i nama da s tvojim dopuštenjem obavi to poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi za ljubav tvoju mnogo zahvaljujemo.
(Vidi: https://hkm.hr/vijesti/domovina/na-danasnji-dan-879-godine-papa-ivan-viii-uputio-je-hrvatima-na-celu-s-knezom-branimirom-tri-povijesna-pisma/; stranica posjećena 6. 6. 2024.)
Ovo je prijepis pisma što ga je papa Ivan VIII. poslao hrvatskom knezu Branimiru, 7. lipnja 879. godine – i ono je tada imalo snagu međunarodnog priznanja hrvatske države.
Papa Ivan VIII., istoga je dana u Hrvatsku uputio još dva pisma: cijelom hrvatskom narodu i biskupu Teodoziju i hrvatskom svećenstvu – a učinio je to nakon što mu je knez Branimir pisao da se sa svojim narodom vraća u zajedništvo s Rimokatoličkom Crkvom (što je bio prekinuo njegov prethodnik Zdeslav oslonivši se na Bizant i Carigrad).
Zlatko Pinter