Podanička stranačka poslušnost ugušila je osobnu odgovornost zastupnika
Zabrinjavajuće je opasna situacija u koju su saborski zastupnici doveli ovaj saziv Sabora. Partijska podobnost kao mentalni sklop nije nestala sa propasti komunizma, već se manifestira kao podanička stranačka poslušnost koja je ugušila osobnu odgovornost.
Članak 71.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Prema tome zastupnike u Sabor biraju građani i oni su odgovorni svojim biračima koji su im dali glas da ih zastupaju u Saboru! I tu dvojbe nema treba li dati glas u skladu sa stranačkom stegom ili glasovati slijedeći glas vlastite savjesti?
Izostala je bilo kakva odgovornost prema građanima- biračima koji su ih izabrali!
Otuđili su se od biračkog tijela i umjesto za njih rade za stranačku oligarhiju.
Izostala je osobna savjest koja bira između dobra i zla.
Savjest je skup usvojenih moralnih načela o tome što je dobro, pravedno i dopušteno, a što nije. Na temelju usvojenih moralnih normi, pojedinac procjenjuje koliko su učinjeni ili zamišljeni postupci ispravni ili neispravni. Savjest je univerzalna moralna kategorija, zajednička i vjernicima i nevjernicima. Svaki bi čovjek trebao formirati vlastitu savjest na ispravnim etičkim normama i pomno osluškivati njezin glas.
Prof. dr. Ivan Devčić, bivši nadbiskup riječki, o tome je u knjizi više autora ″Etika: priručnik jedne discipline″ [1]napisao sljedeće rečenice:
″Svakom je čovjeku poznata obveza savjesti koja dolazi do izražaja u izjavama kao što su: ʹto mi moja savjest ne dopuštaʹ, ʹja to moram učiniti po savjestiʹ, ʹsavjest me progoni što sam tako postupioʹ i sl. Prvo što pritom upada u oči jest činjenica da nas obveza savjesti pogađa osobno: moja savjest veže samo mene, a ne i druge, stoga ne smijem nametati drugima ono što osjećam kao vlastitu obvezu savjesti. Ne radi se, naravno, o fizičkoj prisili, jer savjest pripada redu duha. Ali njezina prisila može biti mnogo jača od svake materijalne i tjelesne prisile. Koja nas fizička sila može tako vezati kao što nas veže osjećaj dužnosti ili snaga zadane riječi? S kojom se fizičkom silom može usporediti heroizam vjernosti i požrtvovnosti ili ustrajnost u istini i dobru?″
U svjetlu svega navedenog moralno sablažnjiva je dvojba ″glasovati po stranačkoj stezi ili prema vlastitoj savjesti″.
Savjest i odgovornost prema svom biračkom tijelu trebali bi biti kriterij kod glasanja svakog izabranog zastupnika u Saboru.
Glasovanjem po stranačkoj stezi ili podobnosti uveli su PARTITOKRACIJU
Partitokracija je partikulami interes novih gospodara situacije, POLITIČKIH ELITA koje su se iznenađujućom brzinom preobrazili u ortačke družine za bezobzirno bogaćenje, a u Saboru im svojim glasovima sve ozakonili.
Partitokracija je iskrivljeni oblik demokracije koja proizlazi iz bivših komunističkih totalitarnih režima. Dok različite forme diktatura i totalitarnih režima izravno i očigledno negiraju demokraciju, partitokracija predstavlja sofisticirani oblik izopačene ili lažne demokracije, jer se formalno odvija u demokratskim procedurama i djeluje u demokratskim institucijama.
Tako je Sabor kao demokratska institucija izvanredno pokriće kroz 77 ruku izraz partitokracije, jer će tih 77 ruku glasati po naputku vladajuće oligarhije.
Izigravanjem Ustava RH i neprovođenjem zakona kontrolirano pravosuđe onemogućava bilo kakvo otvaranje demokratskih procesa.
Zatiranje pravnog sustava u hrvatskom je slučaju, u kontekstu konačno ostvarene države, poprimilo posebno tragične, pa i groteskne crte, jer političke elite grade svoju „državu u državi“, zakulisnu strukturu, koju nazivamo paradržavnom strukturom, odnosno „dubokom državom“ na koju prenosi ne samo državne ovlasti nego i nacionalna bogatstva. Javno se državu svodi na administrativnu ljušturu i puki državni aparat, koji postaje infrastrukturno sredstvo u službi paradržavne moći.
Sabor je tako umjesto vrhovnog zakonodavnog tijela, postao servis Vlade i sudionik u nefunkcioniranju pravne države.
U tom nefunkcioniranju demokratski izabranih zastupnika javlja se kod građana-birača osjećaj nemoći i rezignacije. Upravo taj osjećaj nemoći izaziva kod birača apatiju, da nema smisla ništa poduzimati, jer ionako se ništa ne može promijeniti.
Tako najveće političke i socijalne devijacije u pretvorbi i privatizaciji, s obilježjima državnog i stranačkog kriminala vladajućih, prolaze sa neobjašnjivom mirnoćom bez reakcije.
Nebrojeno je zakona i uredbi izglasano suprotnih interesu građana Hrvatske;
- Diskriminacijski Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, tzv. pozitivnoj diskriminaciji matičnog naroda, koji se manifestira u dvostrukom pravu glasa i zagarantiranom broju zastupnika u Saboru, pravu prvenstva kod zapošljavanja….
- Izglasana Istanbulska konvencija sa dalekosežnim posljedicama uvođenja rodne ideologije u sve Zakone RH, a da nije nimalo pridonijela boljoj zaštiti žena koju su Vladajući proklamirali da bi se usvojila.
- Zakone o privatizaciji koja se pretvorila u pljačku društvenih dobara, bogaćenju pojedinaca, zatvaranje tvornica, brodogradilišta …i osiromašenju radnika
- Zakon o koncesijama, koji ne obuhvaća samo pomorsko dobro, već i vodu, energetiku, autoceste, željeznice, naftovode, plinovode…a o zloupotrebama da se i ne govori. Koncesije na pomorsko dobro, ograđivanje i naplata plaža, koncesija za autoceste (istarski ipsilon)…
- Zakon o prodaji zemljišta strancima, rasprodaja hrvatske zemlje. Mons. Božo Milanović je na Pariškoj mirovnoj konferenciji o granici prema Italiji nakon rata izjavio;“ Režimi prolaze, narod ostaje“ Međutim tom narodu ni zemlja neće ostati. Hrvati prodaju zemlju i iseljavaju, a stranci se naseljavaju.
- Ovršni zakoni koji su proizveli niz blokada građana, deložacija i vezano uz njih ljudskih tragedija. Prema podacima FINE na dan 30.06 2023. godine Zbog neizvršenih osnova za plaćanje, 30. lipnja 2023. godine u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirana su 13.722 poslovna subjekta i 220.344 potrošača.[2]
- Pristajanje na koalicije i formiranje Vlade, mimo volje birača i izbornih rezultata.
- Izglasavanje Zakona o zaštiti vojnih i civilnih ratnih vojnih invalida i o Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata, po kojima se je Hrvatska krivac za srpske“ žrtve“, kao da smo mi Hrvati napali Srbe koji su “ jadnički i nevinašca“ ispali velike žrtve hrvatske samostalnosti!?
Haški sud je jasno i nedvosmisleno dosudio i rekao; Na Hrvatsku je izvršena srpska agresija sa ciljem oduzimanja hrvatskog teritorija u namjeri stvaranja Velike Srbije. Ali saborski zastupnici tkao da to „ne znaju“ pa pogoduju agresoru.
I još niz zakona i odluka štetnih po državu Hrvatsku i hrvatski narod.
U što se to pretvorila časna institucija Hrvatskog Sabora koja je više od tisuću godina bila na braniku hrvatske državotvornosti, opstojnosti i samobitnosti?
[1] https://ika.hkm.hr/novosti/predstavljena-etika-priruenik-jedne-discipline/
[2] https://www.fina.hr/-/podaci-o-broju-ovrha-na-novcanim-sredstvima-poslovnih-subjekata-i-potrosaca-na-dan-30.-lipnja-2023.-godine
Leave a Comment