Slušajući što i koga sve ovih dana komentiraju neki čelnici oporbenih stranaka kao i pojedinci iz njihovih redova ne mogu se oteti dojmu kako je većini njih outfit, posebno kada su ispred kamera, puno važniji od onoga što su izgovorili, a kada se analizira ono što su neki od njih izgovorili i potpunom laiku za politiku se nameće zaključak kako bi bilo bolje da su šutjeli. Nije dakle rijetkost da izgled i držanje zna zavarati publiku koja umjesto očekivane intelektualne razine dobije isprazno blebetanje koje je u velikom raskoraku sa argumentima i zdravom logikom.

Već smo vidjeli od nekih zastupnika da su se javno hvalili kako su u svom prvom nastupu u Hrvatskom saboru rabili riječi poput umjetna inteligencija, biotehnologija, nanotehnologija, kvantno računarstvo, svemir, crne rupe i što sve ne, no slušajući ih nakon tog pomno i očito jako dugo „pripremnog nastupa“ nekako se stiče dojam da su daleko od svega nabrojenog izuzev „crnih rupa“ u koju ih svaki dan sve više upada zbog svoje nesposobnosti i nerazumijevanja onoga što žele komentirati.

Biti u politici i željeti se predstavljati kao neki važan faktor a ne razumjeti poruke i ne vidjeti prostor koji predsjednik Zoran Milanović već niz dana otvara oporbi svojim istupima je znak da se radi o veoma neinteligentnim političarima koji ne vide razliku između stabla i cijele šume. Neki od tih bisera idu čak toliko daleko da su „oružje“ okrenuli prema onome koji im otvara oči čime samo potvrđuju da slijepci kao slijepci očito ništa ne vide i ne razumiju pa se hvataju potpuno pogrešnih tema i nepostojećih problema. Možda se sve to uskoro promijeni ako se preuzimanje SDP-a od strane Peđe Grbina završi bez novih unutarstranačkih sukoba.

Problematizirati prostor u Slovenskoj 9 i „klub“ u kojeg su zalazile mnoge osobe iz javnog i političkog života, a ne usmjeriti pažnju na određene radnje je potvrda da dobar dio oporbe uopće ne razumije u čemu je problem. Potpuno je irelevantno tko je sve bio ili nije bio u navedenom „klubu“ jer isti apsolutno nikakve veze nema sa možebitnim kaznenim djelima koje su navodno počinili pojedinci uzimanjem – davanjem mita odnosno namještanjem javnih nabava. Svi navedeni su se naime mogli isto tako naći i u saborskom ili bilo kojem drugom restoranu, bilo kojem službenim prostoru, doslovno bilo gdje, no to ni u kom slučaju nikakvim automatizmom  ne može značiti da su učinili bilo što loše, pa čak i u slučaju da su se u istom prostoru nalazile osobe koje se sumnjiči za nezakonite radnje.

Tražiti odstupanje troje ministara radi toga što su bili u „klubu“, ili sada posebno ministra Čorića, je potpuno pogrešno i promašeno, pače znak da oni koji to traže ništa ne razumiju, odnosno da im je stalo jedino do njihovih „5 minuta slave“ ispred kamera kojima se očito jednog dana namjeravaju hvaliti, a možda i sramiti jer sve izgovoreno ostaje vječno u virtualnom prostoru. Da se Čorićeva smjena traži radi njegove možebitne sumnjive uloge u aferi „vjetroelektrana“,  ili one još veće oko afere „Agrokor“, „BORG“ ili radi „nezakonitog“ imenovanja ravnateljice NP „Krka“, i radi još cijelog niza sličnih prilika onda bi to bio pun pogodak, i vrlo je vjerojatno u kratkom vremenu velika briga za predsjednika Vlade koji bi se rastom pritiska i i hrpom argumenata prije ili kasnije morao zahvaliti Čoriću.

Samo zahvaljujući nemuštoj oporbi Plenković uz  Božinovića i dalje ne mora davati odgovore na pitanja što su ili nisu znali o aferi „JANAF“ prije uhićenja Kovačevića i „društva“. Odgovor na to pitanje otvara i cijeli niz novih još puno neugodnijih pitanja na koja se baš i neće moći odgovoriti kao do sada izvlačeći se na neznanje ili Zakon u kojem nigdje ne piše da predsjednik Vlade ili ministar policije ne smiju ništa znati odnosno da ih nitko nije smio ili trebao informirati, upravo suprotno.

Ne da su trebali znati, već su to i morali! Ako su znali, u što su mnogi potpuno uvjereni, pitanje je zašto to uporno negiraju?

 

U Zagrebu, 09.10.2020.

 

Predsjednik BUZ

Milivoj Špika