Svake godine, pa tako i ove, mala skupina uglavnom lokalnih političara i politikanata, dolazi na mjesto bivšeg prvog sabirnog ustaškog logora na području Danica u Koprivnici. Logor je otvoren sredinom travnja 1941 i djelovao je do rujna 1942. O njemu su izgovorene i napisane svakakve priče, najčešće laži i obmane.
Zanimljivo je da ovaj nekadašnji logor ne posjećuju razni pupovci i slični, što samo po sebi dovoljno govori da tu „nešto nije u redu“.
Kad je ovaj sabirni logor otvoren, nije imao ni ogradu (sic!). O tome se relativno dosta zna, ali se „preskače“.
Nu, prigodom ovogodišnje komemoracije uz ostalo je istaknuto da su „logoraši uglavnom stradavali od gladi, premlaćivanja ili strijeljanja“. Također se čulo da su „ustaše za mučenje imali baraku u sredini logora, koju su preživjeli logoraši nazivali „barakom smrti“ ili „kućom užasa“. Umrli su pokopani u zahodske jame ili obližnje šumarke.“
Ovo mjesto danas ima status Spomen područja i zaštićeno je kulturno dobro, za razliku od Maceljske šume ili Jazovke.
U vrijeme komunizma o logoru Danica neki su tzv. povjesničari u lokalnom listu objavljivali feljtone, pa su naglašavali da je na ovom mjestu ubijeno čak i više od 30 tisuća ljudi! Ali, kako su godine prolazile, ta se brojka neprestano smanjivala, pa se sada govori i piše o svega tri (3) ubijena ili umrla logoraša. Međutim, ni za ta tri nitko ne zna tko su, kada su i gdje pokopana!?
Također je zanimljiv i podatak da se logor nalazi pod okriljem Muzeja grada Koprivnice, a da su neki znanstvenici javno tvrdili da je Spomen područje Danica smješteno na prostoru na kojem zatočenici uopće nisu boravili i gdje logorski sustav nije egzistirao (sic!). Naime, dobar dio bivšeg logora „zauzela“ je Podravka, gdje je smjestila svoje kamione, odnosno vozni park!?
Međutim, na te riječi i činjenice još do danas nitko nije reagirao. Prešućene su i marginalizirane.
Pored toga, u ovom Spomen području bila je izložena i lokomotiva (parnjača) koja je dovozila zatočenike u logor. Netko se 1991. dosjetio da joj ovdje „nije mjesto“, pa su je premjestili na zagrebački Glavni kolodvor, gdje se nalazi i danas.
Mnogi se pitaju, zbog čega je to i po čijem nalogu učinjeno, ali odgovora – nema.
Za tu lokomotivu vežu se i druge činjenice. Naime, prigodom jedne velike obljetnice (1980.) u vrijeme komunizma, koju je organizirao bivši Udbaš Pavle Gaži, poslali se službeno vozilo po čovjeka koji ju je navodno vozio od željezničke postaje Koprivnica do Danice. Čovjek je došao, razgledao lokomotivu i rekao da – „to nije ta“! I preko toga se prošlo kao da se nikada nije dogodilo, a „neposlušni“ vlakovođa više nije bio „u prvom planu“, već si je morao i sam tražiti prijevoz do doma!
Prije nekoliko godina dr. Zdravko Dizdar postavio je u koprivničkom Muzeju i zanimljivu izložbu na kojoj je po prvi puta izložio dokumente koje je prikupio tijekom dugogodišnjeg istraživačkog rada o logoru Danica, a koji su bacali drugačije svjetlo o ovom logoru. Očekivalo se da će se netko javiti i osporiti barem dio onoga što je izloženo.
Nitko se nije javio!
Nu, i dalje se bez ikakve znanstvene podloge laže i maže i o ovom sabirnom logoru i na taj način pojedinci besramno sakupljaju političke bodove.
Mladen Pavković
Leave a Comment