Ogledni primjeri balkanskog licemjerja…

Postoji jedan pojam koji u suvremeno vrijeme izaziva sve više grožnju kod Hrvata. Jasno, onih nacionalno osviještenih. Oni Hrvati ‘s lijeva’ imaju drugačiji stav spram toga pojma. U njima on izaziva ushit u najmanju ruku. Naravno, riječ je o Balkanu. Kada kažemo Balkan, prvenstveno mislimo na Ne-Hrvate iz drugih republika i pokrajina bivše države koje su van EU. U hrvatskom slučaju u prvom planu to su Srbi, Bošnjaci i Muslimani. Zašto nam je Balkan grožnja i Balkanci s njim? Odgovor je i u njihovu licemjerju. Pa hajdemo jasnije razbistriti taj balkanski duhovno-karakterni ‘proizvod’.

Analiza

Često puta se preko međumrežja i u razgovorima može čuti tj. pročitati stanovite prijetnje Hrvatima u vezi pojedinih dijelova Hrvatske (Istra, Rijeka, Kvarner, Dalmacija, Baranja) s obzirom na povijest tih hrvatskih prostora. Groze nam se nekakvom Italijom (koju lome afroazijski migranti), Mađarskom koju pogrješno poistovjećuju s Kraljevinom Ugarskom do 1918., Srbijom koja od 1922. formalno nije više kao takva postojala pa i Crnom Gorom koja povijesno-administrativno i ne graniči s Hrvatskom nego je između njih dvije uski pojas jadranskog Primorja koji zovemo Bokom tj. Bokom kotorskom koja opet i sama jest dio Dalmacije pa time spada u povijesne hrvatske zemlje. Govore nam oni o izmišljenim pravima Hrvatskoj susjednih zemalja ali se šuti o povijesnom pravu Hrvatske na dijelove istih tih susjednih zemalja. Šuti se o pravu Hrvatske s povijesnodržavnog aspekta osim na većinski hrvatsku Herceg-Bosnu i na cjelokupni prostor BiH. Isti kao da “zaboravljaju” na pripadnost istočnog Srijema do Zemuna Hrvatskoj. A tko danas uopće zna i priča o tome da je područje bivšeg Novopazarskog sandžaka u drugoj polovici 1941. i formalno ušlo u sastav Hrvatske i to ne okupacijom i protjerivanjem Sandžaklija nego upravo slobodnom voljom istih a kasniji odlazak organa vlasti i vojske hrvatske države je bio plod pritisaka i prijetni talijanskih fašista i Nedićeve od kolovoza 1942. ‘judenfrei’ Srbije ali i službenog Berlina a ne voljom i traženjem Sandžaklija koji su i sami bili dijelom civilne i vojne vlasti NDH u tom velikom području. Boka kotorska povijesno a ni kulturalno ne pripada Crnoj Gori. Ali i bivši Novopazarski sandžak također ne pripada u tom smislu niti Srbiji a još manje Crnoj Gori. Sandžak je okupiran od tih malih balkanskih zemalja 1913. kao i Kosovo te Vardarska Makedonija. A što je okupirano traži oslobođenje. Kosovo, Sjeverna Makedonija su ga postigli. Ali na tom putu su i bivši Novopazarski sandžak te Preševska dolina na jugu uže Srbije prema Republici Kosovu jer žele ispravljanje posljedica jedne te iste okupacije od 1913. Ti isti koji primjerice prijete Hrvatskoj “velikom Mađarskom” besramno šute o stvarnim pretenzijama Mađarske spram Bačke i Banata pa i cijele Vojvodine s Zemunom i Palilulom. Šute o tome da Bugarska i dalje za šire područje Vranja i Pirota koristi termin ‘zapadnih krajeva’. Groze se Rimom spram Istre ali nekako ne vide ni u krupnijem planu da Kopar, Portorož, Izola, Ankaran, Ilirska Bistrica, Kozina spadaju također u Istru i da Hrvatska s Talijanskom Republikom graniči samo na moru a Slovenija za razliku od Hrvatske graniči s Italijom i na kopnu i na moru. Zar Muggia (Milje) i San Doligo della Valle (Dolina) nisu istarska naselja s talijanske strane granice? U čemu je onda problem? Znači, Italija ima pretenzije na ta dva gradića unutar vlastitih granica! Isto tako, kada u istom kontekstu spominju Dalmaciju (južna Hrvatska) kao da ne znaju da je ista ta Dalmacija do Kastel -Lastve (Petrovac) odn. Spiča par kilometara zapadnije od grada Bara. Zar nisu čuli da neumsko uzmorje (obala) i cijela Boka (Boka kotorska) spadaju u Dalmaciju? Boka kotorska je bila anektirana od Italije. Drugim riječima, Talijani imaju pretenzije na Boku kotorsku. Kako sada o tome muk?! A da ne govorimo o ideji velike Albanije s Ulcinjem, Tuzima, Plavom, Gusinjem (Crna Gora) pa i bivšim Novopazarskim sandžakom te južnim Pomoravljem uključivo s Nišem. I kada se već prijete Italijom onda bi trebali znati da fokus talijanskih pretenzija čini zapadni dio današnje Slovenija (Primorska) od Pirana na jugu u Istri pa do pred samu granicu s Austrijom na sjeveru. Naime, radi se o prostoru površine oko 4 300km/2 (21,4% današnje Slovenije) s gradovima Koper (Capo d’Istria ili Kopar), Nova Gorica, Postojna, Pivka, Idrija, Ajdovščina, Ilirska Bistrica, Izola (Isola), Portorož (Portorosa) i dr. Taj prostor je Kraljevstvo SHS 12.11.1920. predalo Italiji. Ali ti balkanski provokatori kao da pojma nemaju o tome! A to sve ide na njihov obraz. Ta ogromna sramota odprije 106 godina! Licemjerje nad licemjerjem, licemjerje nad licemjerjem, sve je kod Balkanaca prožeto licemjerjem, da se koristimo biblijskim načinom govora.

Druga vrsta grozomorna licemjerja po balkanskom receptu

Još u vrijeme bivše države ali i kasnije pa i danas mogu se čuti jako prijetvorno-licemjerne izjave poput ‘jedino je Srbija imala u svom sastavu autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovo’ ili ‘Vojvodina i Kosovo su dobili autonomiju u okviru Srbije a Istra i Dalmacija u Hrvatskoj nisu’, ili ‘Srbija je jedina s autonomnim pokrajinama Vojvodinom i Kosovom bila složena država u odnosu na druge republike’ i sl. Kao i da su Srbi u Hrvatskoj do ustava iz 1990. imali status “konstitutivnog” naroda. Ili da je to razlog izbijanja rata u Hrvatskoj. No, istina je bitno drugačija. Srbija je u svom sastavu imala dvije autonomne pokrajine na temelju dogovora prije svega s Vojvodinom koja je sebe u Drugom svjetskom ratu formirala posebnom jedinicom van okvira Srbije. Ukoliko Srbiji nije bila po volji autonomna pokrajina Vojvodina u njezinom sastavu mogla je odustati od iste te Vojvodine ili ju podijeliti u duhu “bratstva i jedinstva” s Hrvatskom pa koji komad vojvođanske ravni jednoj a koji drugoj. Kosovo pak za razliku od Vojvodine ali i Sandžaka nije se formiralo tokom rata kao posebna federalna jedinica te je bilo predviđeno da ono zajedno s druge dvije federalne jedinice tj. Crnom Gorom i Bokom te spomenutim Sandžakom bude unutar nove federalne jedinice, dakle van okvira Srbije. Ali nažalost, znamo da se to izjalovilo na zadovoljstvo Srbije. Sandžak se već 1941. odvojio od Crne Gore i Boke s kojima je bio jedna cjelina nekoliko mjeseci a 1942. se dodatno utvrdio takvim formiranjem Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS). S vremenom se trebao konačno definirati položaj federalne jedinice Sandžak u smislu hoće li i nadalje biti samostalna federalna jedinica u vidu republike unutar Druge Jugoslavije ili pak kakva autonomna pokrajina. Nažalost, unatoč želji sandžačkog puka i boraca nije kao samostalna federalna jedinica Druge Jugoslavije postao republikom. Čak niti autonomnom pokrajinom nego se iznašlo najgore rješenje tj. ukidanje Sandžaka i njegovo utapljanje u Srbiju i Crnu Goru. Tako je Sandžak sredinom 1945. nestao s karte. Do dan-danas. Sandžak na političkom zemljovidu ne postoji već 81 godinu. Za razliku od Vojvodine i Kosova. Prema svemu iznesenomu Srbija je prošla odlično. A Hrvatska je ustanovljena kao jedinstvena republika bez autonomija još tijekom Drugog svjetskog rata i tako je ostalo i nadalje. Ali to je i moralo tako biti jer u suprotnom bi Hrvatska potpuno bila besmislena u toj Drugoj Jugoslaviji koja bi već na prvi pogled također ispala besmislenom. Ali s druge strane je Crna Gora i Boka bila federalna jedinica dvojnog imena i puno bi smislenije bilo da je takvom i ostala. Ti balkanski manipulatori izbjegavaju reći da je Boka (Boka kotorska) trebala prije pripasti Hrvatskoj nego Crnoj Gori čak i da je zadržala ime u nazivu iste republike s Crnom Gorom. Hrvatska i jest unijela i Boku u Državu SHS pa onda i Kraljevstvo SHS. Šute o Neumu na koji Hrvatska potpuno ima pravo. A zanimljivo da kada već spominju Istru onda bi trebali spominjati i Primorsku (dijelovi Kranjske, Istre te Goriška) na zapadu današnje Slovenije od Pirana na jugu s granicom prema Hrvatskoj pa do pred granicom s Saveznom Republikom Austrijom na sjeveru. Ta regija je multietnička i multijezična. Tamo žive pored Slovenaca i drugi autohtoni narodi poput Hrvata, Talijana, Furlana ili Furlanaca. Zašto nije unutar Slovenije kao republike ustanovljena i autonomna pokrajina Primorska na njezinom zapadu na granici prema Italiji? Pa, moglo je to područje biti i svoja republika imena Primorska. Ili je današnja Slovenija mogla imati dvojno ime tj. Slovenija i Primorska. Kao što je mogla biti republika Srbija i Vojvodina umjesto samo Srbija. Zanimljivost je da je negdje potkraj Drugog svjetskog rata, svakako 1945. godine na karti Druge Jugoslavije kao jedna od njezinih republika prikazana ona pod trojnim imenom ni više ni manje nego kao ‘Srbija, Vojvodina i Sandžak’. Jako zanimljivo! Ali ‘balkan-dezinformeri’ šute li ga šute. A mnogi Hrvati pa i desne provenijencije o tome ne znaju ništa ili skoro pa ništa. Primjerice, mnogi ‘probosanci’ kada im odgovara zovu se Bošnjacima da ojačaju svoj nacionalni identitet od 1993. kao da on traje “stoljećima” a opet Hrvate i Srbe vole zvati “Bosancima” ili “Bosanci i Hercegovci” stavljajući u isti kontekst i sebe ali izostavljajući ono ‘Bošnjaci’. Dakle, kako im odgovara. Čisti pokušaj manipulacije drugima i drugačijima na njihovu štetu a vlastitu korist. Smetaju im pojmovi poput Hercegovina i Herceg-Bosna koji su potpuno ispravni i legitimni ali se protive svakome tko niječe Sandžak te dotični prostor označava kao ‘Raška oblast’ ili pak ‘Stara Raška’. Žele da Hercegovina bude “južna Bosna” ali otvoreno zastupaju stav da bivši Novopazarski sandžak treba biti van Srbije i Crne Gore. Smetaju im Hrvati i Srbi koji su kao takvi konstitutivni narodi (nacije) u BiH ali traže da ih se van Bosne kao i van Bosne i Hercegovine priznaje Bošnjacima a ne Hrvatima ili Srbima muslimanima. Žele praviti podjele drugima ali se protive onima koji se nacionalno izjašnjavaju Muslimanima tjerajući ih da budu “Bošnjaci”. Ne želi ni čuti za prava Muslimana muslimanske vjere. Žele izbrisati svako iole pozitivno sjećanje na Autonomnu Pokrajinu/Republiku Zapadna Bosna. Srbi više vole Hrvate u Vojvodini zvati “Bunjevcima” ali im smeta kada se kaže da “Srbi” zapadno od Drine nisu Srbi nego uglavnom Vlasi i Cincari. Kao da nisu i jedni i drugi čuli za pojmove poput Bačka Hrvatska (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom), Turska Hrvatska (Bosanska krajina), Zaljev hrvatskih svetaca (Boka kotorska). Raznoraznim “probosancima” smeta objedinjavanje većinskih hrvatskih federalnih jedinica unutar većeg bh entiteta tj. kantona Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije s većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona u jednu federalnu jedinicu bilo kao kanton ili entitet ili pak distrikt a ujedno i izbornu jedinicu ali traže prekograničnu autonomnu pokrajinu (regiju) koja bi pokrivala jugo-zapadnu Srbiju i sjevernu Crnu Goru po modelu Trentino Alto Adige (južni Tirol) na Apeninskom poluotoku. Isti se upinju da BiH bude unitarna država ali su istodobno za što decentraliziranije Srbiju i Crnu Goru tj. njihovu federalizaciju. Kakvih li duplih standarda! Samo izbijaj vlastitu korist na račun drugih. Hrvate teško prozivaju što vlastita većinska područja u BiH zovu potpuno ispravno Herceg-Bosnom ali zato su im puna usta Sandžaka za širu Novopazarsku regiju u užoj Srbiji i ‘Staru Hercegovinu’ na sjeveru Crne Gore. Po njima je provokacija kada Hrvati pjevaju pjesmu ‘Lijepa li si’ s stihom ‘Herceg-Bosno srce ponosno’ ali zato pjesma ‘Sandžak nam je otadžbina a Bosna domovina’ je obrana njihova identiteta i nitko im nema pravo dirati u to. Opasni su im ti dupli standardi. Poput (pro)srpskih elemenata koji vole spominjati “krajinu” u Hrvatskoj ili Republiku Srpsku kao da je ona srpska mada nije nego je jednako i hrvatska i bošnjačka kao i srpska od izmjena vlastitog ustava s početka 2000tih. Istima smeta spominjanje povijesnoga imana Sandžak pa ga onda imenuju kao “Raška oblast” kao što se opiru mada u manjoj mjeri imenu Preševska dolina na jugu uže Srbije nastanjenom uglavnom Albancima. Jako im smeta kada se Timočka krajina zove i Vlaška krajina mada je kao takva evidentirana i u enciklopedijama još iz vremena bivše Jugoslavije. Mnogi izbjegavaju Autonomnu Pokrajinu Vojvodina zvati tako nego ju zovu “sjevernom srpskom pokrajinom”. Ili “severnom Srbijom”. Međutim je Vojvodina Vojvodina a sjeverna Srbija je Beograd. Kako to kažu ‘lale’ i Nenad Čanak primjerice te pobornici provojvođanskih stajališta i nazora. Ne sviđa im se spominjati Vojvodinu nego izmišljaju razne alternativne pojmove poput “sjeverna pokrajina” i sl. Rađe spominju Dalmaciju, Istru, Slavoniju, Liku, Kordun, Baniju (Banovina), Baranju ali ne i Vojvodinu, Sandžak, Preševsku dolinu, Timočku ili Vlašku krajinu, Bačku Hrvatsku, Tursku Hrvatsku i sl. Vole dijeliti Brda od Crne Gore kao i Staru Hercegovinu također pa u najnovije dane i Boku kotorsku ali im izuzetno smeta kada se kaže da se Hrvatska graniči s Vojvodinom a ne Srbijom jer Vojvodina nije Srbija ili Hrvatska se zemljopisno ne graniči sa Srbijom nego se Hrvatska graniči s Autonomnom Pokrajinom Vojvodinom koja je u sastavu Republike Srbije. Isto tako, treba spomenuti da su Hrvati u Srbiji u vrijeme bivše Jugoslavije imali status naroda kako u Vojvodini tako i na Kosovu i užoj Srbiji. Oni o tome šute. Nemojmo i mi. Bez dlake na jeziku recimo i njima i drugima da tražimo da Hrvati trebaju ponovno biti narod tamo. Ili zašto Hrvati ne bi bili konstitutivan narod u Srbiji s AP Vojvodinom? Pa trebali bi. I s obzirom na sva proživljena zla. Stoga, budimo mudri. Ne dajmo se vući za nos. Ne dajmo da nas prevode žedne preko vode. Zašto ne optužuju Sloveniju da krši njihova nacionalna prava? Ona ih ni ne priznaje nacionalnom manjinom kao ni Hrvate mada je današnja Slovenija doslovno krcata i Hrvatima kao i Srbima, Bošnjacima, Muslimanima i Albancima s Kosova i Sjeverne Makedonije, da i njih spomenemo. Pametnije bi bilo da zajednički s Hrvatima utroše energiju i pamet da zajedno s Hrvatima budu priznati u današnjoj Sloveniji u najmanju ruku nacionalnim manjinama ili zajednicama poput tamošnje talijanske i mađarske nacionalne manjine s identičnim pravima uključujući i ona jezična.

Idemo, pametno!

Pa što Bog da i sreća junačka!

Josip Žgela