Odlazak Marina Piletića sa mjesta ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ne predstavlja političku pobjedu, nego zakašnjeli čin nužnog političkog čišćenja. Nakon niza promašaja, loših odluka, administrativnog kaosa i potpunog izostanka empatije prema najranjivijima, Piletić je napokon napustio dužnost koju objektivno nije bio sposoban obnašati. Njegov mandat ostat će zapamćen po ignoriranju vapaja građana, sporosti sustava, pravnoj nesigurnosti i ljudskim tragedijama koje su se odvijale daleko od kamera, uključujući i one koji su umrli ne dočekavši rješenja vlastitih prava.
Posebno je porazno što su upozorenja, kritike i konkretni argumenti, uključujući i one koje je u ime Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Piletiću uputilo više puta, sustavno ignorirani. Umjesto dijaloga, svjedočili smo birokratskoj hladnoći i političkoj samodostatnosti. Umjesto rješenja, dobivali smo obećanja. Umjesto odgovornosti, opravdanja. Takav način upravljanja resorom koji odlučuje o egzistenciji stotina tisuća građana nije samo loš, on je opasan.
No, problem nije i ne može biti sveden isključivo na ime Marina Piletića. Njegov odlazak sam po sebi ne rješava ništa. Ključno pitanje glasi, tko ga je postavio, tko ga je štitio i tko je unatoč očitim promašajima odbijao reagirati? Odgovor je jasan, predsjednik Vlade Andrej Plenković. Politička odgovornost ne prestaje potpisom razrješenja. Ona počinje onog trenutka kada se pokaže da je sustav selekcije kadrova pogrešan, a politička lojalnost važnija od stručnosti, iskustva i ljudskosti.
Plenkovićeva uobičajena retorika zahvale i umanjivanja štete ne može izbrisati činjenicu da se radi o još jednom ministru u dugom nizu onih koji su otišli pod teretom neuspjeha. To više nije niz iznimaka, to je obrazac. Obrazac političkog upravljanja u kojem se greške toleriraju dok ne postanu politički neodržive, a cijenu u međuvremenu plaćaju građani.
Zato rješenje nije samo u odlasku jednog ministra. Rješenje je u preuzimanju pune političke odgovornosti. A ona, u normalnim demokratskim okolnostima, podrazumijeva ostavku cijele Vlade i raspisivanje novih izbora. Sve drugo je kozmetika. Sve drugo je pokušaj da se sustav koji očito ne funkcionira održi na aparatima.
Građani, osobito umirovljenici, osobe s invaliditetom, socijalno ugroženi i njihove obitelji, zaslužuju više od iscrpljenih ministara i ispraznih zahvala. Zaslužuju kompetentnu, empatičnu i odgovornu vlast. Odlazak Piletića može biti početak, ali samo ako se jasno kaže, politička odgovornost ne završava na ministru. Ona vodi ravno na vrh, a na vrhu zna se to je.
Smjena ministra nije niti može biti alibi za neuspjeh Vlade. Odgovornost se ne delegira, ona se preuzima, a preuzeti je treba onaj tko je na vrhu „piramide“.. Andrej Plenković.
U Zagrebu, 09.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment