Nakon više tekstova o trenutnim zbivanjima na političkoj sceni jednog otoka, posve je jasno da je situacija preslikana na ostale otoke i cijelu Hrvatsku. Od svih koji se otvoreno bore za javno dobro, najglasniji su oni koji iz udobnosti svoje anonimnosti na društvenim mrežama kritiziraju, izazivaju podjele i optužuju ljude za ono što nikada nisu izrekli. Prvo navale na temu, a kada im lažne optužbe propadnu, kreću s osobnim napadima, neistinama i pokvarenim konstrukcijama. Uvjereni u vlastitu superiornost, glume čitače tuđih misli, dok zapravo sve svoje skrivene želje, frustracije i negativne osobine pripisuju drugima. To je stara škola prepisana iz priručnika KOS-a i UDBA-e. Nazovimo ih nasljednicima privilegija, ili kako ih neki zovu – „zlatna omladina“.
Navikli su da im nitko ne može ništa. Djedovi su im nakon velike pobjede na Bleiburgu i Daksi, a potom i roditelji kao nositelji “prava” na otuđena dobra, osigurali sustav koji ih štiti. Danas ti isti djeluju iz sjene: samo kritiziraju, a ne poduzimaju ništa kako bi poboljšali ono protiv čega se navodno bore.
Kako to točno funkcionira na Otoku? Zamuljali su s cestom prema Račišću i zaustavili njezinu gradnju. Optužili su bivšeg župana Dobroslavića za malverzacije i izgubili na sudu, a potom su posadili borove usred stare gradske jezgre. Iako stalno eksplicitno zahtijevaju da se struka uvažava, ti njihovi “stručnjaci” ponovno su – potpuno zabrljali. Umjesto da skupe novac za propalu investiciju i uplate ga na račun Grada, kojega su sramotno ostavili u dugovima, oni i dalje provociraju. Puni blata skaču u demokraciju, ne priznajući ono što su sami prihvatili. Prvo im je problem bila pretovarna stanica, a kad je ta muljaža razotkrivena, okrenuli su ploču: „Pustimo to, nije tema, tema je privremeno odlagalište mineralne sirovine“. Kad je i ta mutna igra privilegirane sekte razotkrivena, pitam se – što je sljedeće?
Zar da nam podižu betonske ležaljke usred grada i ponište sjećanje na sudjelovanje Korčulana u Domovinskom obrambenom ratu, dok istovremeno u javnim prostorima pjevaju “Druže Tito mi ti se kunemo”, a iz kuća i vila uz more odjekuje „Po šumama i gorama“? Bilo bi politički mudro pripaziti koga iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine dovodite u Korčulu. Te vaše kamikaze, koji naš nacionalni osjećaj nazivaju fašizmom, uskoro bi se mogle naći na pozamašnoj listi onih kojima nije mjesto u Hrvatskoj. A vi samo naprijed.
Jedino što vam je preostalo nakon devastacije Korčule vašim neradom jest nadoknaditi štetu za muljažu s parkom borova, što bi bilo u najmanju ruku korektno. Također, dužni ste vratiti u gradsku blagajnu novac do sada isplaćen za projekt tobožnjeg spomenika braniteljima. To je čista malverzacija na tragu umakanja prstiju u pekmez – nekada za 400 tisuća, a danas bi to bilo 500 tisuća, odnosno pola milijuna eura! Sram vas bilo i stid ako i dalje namjeravate nešto tako podvaljivati građanima i braniteljima. Pokvareno je to i bestidno, no budite svjesni da vam se to NIKADA neće ostvariti. Borovi su sami pali, a na takav “spomenik” od betonske galanterije i bez hrvatskog znamenja nemojte niti pomišljati. Ne pomišljajte ni na to da će po njemu i pod njim, onako polegnutom po podu, pišati i srati mačke i psi.
Prevaranti se lako razotkriju. Kod vas nema ni poštene ideje ni djelovanja za stanovnike. Postoji samo spremnost za kritiziranje s leđa. No, građani Korčule i većine gradova u Hrvatskoj su vas pročitali. Jasno je da boli svaki izborni neuspjeh, ali tek je počelo. Ništa od vaših interesa, devastacija i rasprodaje našeg zajedničkog obiteljskog srebra na koje ste navikli polagati pravo.
Nije sve crno ni bijelo. Ponešto znam, uvijek nanovo razotkrivam, i pritom me ne zanima politička boja. Najvažnija je temeljna zaštita protiv svake ruzine, odnosno korozivne hrđe. Ali tko meni krene prodavati priču da će braniteljima napraviti tobožnji spomenik mrtvima i nestalima na rivi u Korčuli od pet betonskih ploča, bez hrvatskog obilježja, za pola milijuna eura, a istovremeno objašnjava šumarsku ekologiju i zaštitu dok mu oko 100 tisuća eura vrijednosti zelenila pada na pod na toj istoj rivi – mora znati da mu to neće proći! Bez uvrede zvao se on Igra, Frano, Nika, Marija, ili bilo koji penis-palac koji im to zapovijeda.
Tko to do sada već nije shvatio iz moje mirnodopske biografije dok sam bio u Dubrovniku, shvatit će iz ove koja se piše u Korčuli, jer ovdje nas je još veća šačica. Ne ide to brzo kao što bi neki sada htjeli uskočiti u “ekološku” orbitu. Treba tu dosta truda i uloženog vremena, pa nek’ izvole. Ali borovi su pali, kameni pitari su se odmakli od crkve, a ova nakaradna betonska podvala neće se napraviti, unatoč svim propinjanjima sa svih interesno-političkih strana.
Kako? Onako kako je na Srđu vraćena tvrđava Imperijal, kako su izmijenjeni županijski planovi cestovne infrastrukture i još dosta toga… Dao je Bog, poslavši ljude, “aktiviste”, ali i “političare”, a birao je Narod! Neki su zaboravili da u Korčuli i na cijelom našem Otoku žive Korčulani Hrvati i da ga ljubi svesilni Gospodin Bog. Znam da će dug biti podmiren i naplaćen svakome od nas. Zato uvijek trebamo promisliti o tome da zubi cvokoću još pokoljenjima nakon počinjenog zla. Nije se rodio tko dug nije platio – kako za činjenje, tako i za nečinjenje. Stoga nam je pamet u glavu, hodati naprijed i boriti se za Čovjeka, a onda će Bog put pronaći. Kako rušiti znakovlje sotone na mjestu stradanja, na jednom od sabirališta onih koji su odatle odvođeni i u jame bacani? Na tom mjestu se uporno nastoji izgurati ono što bi trebalo ostati podvaljeno kao vječni simbol pobjede korčulanskih branitelja. Ovo zamalo podmetnuto govno od betonske petokrake sigurno neće proći!
Marko Mujan
Leave a Comment