Saborski zastupnik jedanaest nacionalnih manjina u Sabor Republike Hrvatske proturio je jednu novu njegovu izmišljotinu koja je nastala u cilju daljnje opstrukcije zamjenika međimurskog župana iz redova međimurske romske populacije. Kajtazi i udruga građana „Kali sara“ Saboru su uputili prijedlog da se proglasi DAN OBIČAJNOG PRAVA romske zajednice, te da se postulati tog po njima običajnog prava proglase, nematerijalnom kulturnom baštinom RH.
Ova inicijativa i prijedlog koji graniči sa ludošću da nije budalast bio bi smiješan, no onima koji nešto znaju o tom tzv. „običajnom pravu Roma“ ovo ne da je ludo i smiješano već je i opasano. Naziv „običajno pravo“ Kajtazi i njegova ekipa iz „Kali sare“ izveli su iz stvarnog naziva koji stoljećima egzistira, koristi i provodi se u romskoj zajednici pod nazivom „CIGANSKI SUD“, koji nije promijenjen ni nakon što je umjesto naziva „ciganin“ uveden naziv Rom za pripadnika te populacije.
Dakle da pojasnimo: „ciganski sud“ kod Roma nije bilo neko stalno pravno tijelo već se ono formiralo od vremena do vremena i ukazane potrebe za rješavanje eventualnih sporova između pripadnike neke plemenske zajednice ili pak spora između dva ili više plemena. U pravilu sud je činilo nekoliko uglednijih Roma iz zajednice i njihov plemenski starešina, pred kojima su na javnom mjestu u zajednici sukobljene strane iznosile svoje pritužbe, tužbe jedna protiv druge, a plemenski starešina sa tih par članova presuđivao bi i donosio pravorijek o predmetnoj stvari ispred okupljenog mnoštva koje je bilo garancija da će se dosuđeni pravorijek poštovati i provesti.
No također su si ti „ciganski sudovi“ uzimali za pravo donositi odluke koje su se kosile sa zakonskim propisima države u kojoj se zajednica nalazila, pa su tako donosili kazne određenim osuđenicima u vidu šibanjem, šamaranjem i drugim vidom protupravnog fizičkog i psihičkog kažnjavanja osoba koje su oni trenutno proglasili krivima. Taj protupravni „ciganski sud“ donosio je i odluke o sklapanju maloljetničkih brakova, rastavama brakova pa čak je i odlučivao o pravu dječjeg skrbništva, a što je u zajednici ostavljalo dalekosežne posljedice na zdravo odrastanje djece i mladeži.
Administracija bivše države u jednom je trenutku prepoznala opasnosti ovakvog sudovanja u romskoj zajednici, te je isto zabranjivala, a operativne snage sustava na terenu kroz svoj rad prikupljale su obavijesti o istom i radile na suzbijanju tih pojavnosti. Kako Romska populacija u pravilu živi u svojim malim izoliranim sredinama taj vid sudovanja se i danas primjenjuje, ali se u pravilu odnosi na neke banalne stvari koje nisu u nadležnosti državnih zakonodavstva. „Ciganski sud“ se danas shvaća kao neki relikt prošlih vremena, a njegove tzv. presude su u pravilu mirenje sukobljenih strana, dok se kao kazne određuju u vidu broja sanduka piva ili demižona vina te neke zakuske.
Kako su ti „ciganski sudovi“ kroz vrijeme njihove primjene u zajednici počinili mnogo zla romskoj populaciji i romskim obiteljima, oštetivši ih svjesno ili ne svjesno; moralno i materijalno, te da su mnoge obitelji zavili u tugu i dužničko ropstvo, sumnjamo kako bi se Romska zajednica u Hrvatskoj, a poglavito Romi Bajaši koji žive u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji, te Lovari iz Koprivničko križevačke i Virovitičko podravske županije, ponosili po Kajtaziju i „Kali sari“ isposlovanom DANU OBIČAJNOG PRAVA ROMA ili u izvornom obliku „DANU CIGANSKOG SUDOVANJA“.?
Antun Berljak
Leave a Comment