Još jučer je bivši ministar pravosuđa Bošnjaković , koji je sve vrijeme mandata pustio da se pravosuđe što više uljulja u san, da se oni koji su krali, osjećaju bezbrižno,rekao da: “Pljačka u Ini ne može naštetiti HDZ-u.”
To što je naštetila Hrvatskoj nije za njega važno, hadezeovci su posebna rasa, životi drugih koji to nisu, ih se ne tiču.
No ipak, HDZ-e je jučer ostvario “veliki uspjeh”, u korist svoje štete, počeo je strmoglavi pad prema dolje, na ljestvici popularnosti.
Svi koji trpe posljedice kad se uspinjali danas mogu slaviti.
Urušio se potpornji zid, a kad se jedan zid uruši malo jači vjetar srušit će načeto. A da će biti vjetrova sigurno će ih biti, već danas jedan poduzetnik sa svojom pričom u novinama. Čovjek je surađivao s HGK, kad je prestao uspostavljati fiktivne račune suradnja je prestala.
Luka Burilović u osobnoj zaštiti Premijera, dugogodišnji član NO, INE i Podravke nije ni izdaleka svetac kako nam se predstavlja.
Bit će praznih prvih redova u Crkvama koje imaju rezervacije za lokalne moćnike dvojakih lica, kroz tjedan tatovi, u nedjelju pokorni vjernici.
Progovorit će sve žrtve koje su stradale ako se nisu ponašali u skladu politike pljačkanja Hrvatske.
Samo jedna milijarda dovoljna je da funkcionira grad veličine Zagreba, a jednu milijardu podijelili su nekolicina ljudi, i krali bi još, da ih nisu otkrili vjerojatno, neki službenik u banci koji nikad na kupu nije vidio više od 10 000 kuna.
“Bistro oko” malog ,a tako velikog, čovjeka, pokrenulo je grudu koja se zakotrljala, a kako izgleda, dobiva na ubrzanju u padu prema dnu.
Moramo biti spremni da su vidljive posljedice puno manje nego stvarne, da je u pitanju veliko bure govana na čijem vrhu je tanki sloj meda. Sam Plenković je svjestan da je državu ukopao, čovjek se uplašio razmjere katastrofe i od straha što će biti kad se sve otkrije ne
usudi se dati ostavku.
Doći će crne priče iz HEP-a, posljedice poslovanja Hrvatskih šuma već ispituje EU,ministar obrane pojma nema čiji su brodovi u brodogradilištu, Podravka tone, Petrokemija ne može započeti rad.
Stislo je sa svih strana, nema izlaza za horde pljačkaša licemjernih hulja koji su sve ovo vrijeme glumili domoljube.
Na ruke koje su se držale za srce kad se svirala himna, stavljaju se lisice. U tim srcima kola je krv izdajnika i kradljivaca naše domovine.
Prazne zatvorene škole, napuštena Slavonija, žitnica Hrvatske na rasprodaji, prodaju se imanja po cijeni polovnog automobila, s druge strane palače i dvore kupuju lopine.
“Zlatna mladež” potomaka lopina s 20 godina života, luduju po ulicama u automobilima koji koštaju koliko zaradi hrvatski radnik s prosječnom plaćom za 40 godina rada, a u Hrvatskoj ima 600 000 radnika koji zarađuju manje od prosjeka .
Moramo imati spremne ljude koji će preuzeti kormilo Hrvatske u trenutku kad odzvoni kraj ove sulude vladavine. Ljude koji nisu plesali u tom kolu, a dovoljno su hrabri da započnu put oporavka. Ljudi koji znaju kako i gdje treba započeti.
Jesen je vrijeme sjetve, mi ju dočekujemo bez gnojiva za sjetvu, Petrokemija je nastala 1. 7. 1959 godine, bilo je teških godina, vodili su ju razni ljudi, preživjela je rat, ali ugasili su je lopovi. Posljedice sjetve bez vrhunskog sjemena, bez potrebnog gnojiva s ovakvim ekstremnim prirodnim vremenskim prilikama gurnuti će nas još dublje u siromaštvo.
Poljoprivreda mora biti novi kotač razvoja, samo pogledom na Sloveniju, na njihovu uređenu zemlju pokazuje nam gdje je ključ uspjeha . Njihova su polja poredana kao vojnici na smotri, nema šikara ni pustopoljina obrasla korovom,
Mala zemlja, a svjetski proizvođač hmelja, usklađeni ritam u kojem zemlja daje darove, daje
ljudima koji ju s poštovanjem njeguju.
Proizvodnja hrane u zemlji gdje je turizam najjača grana privrede savršeni su spoj mogućnosti proizvodnje i tržišta, sposobni ljudi začas će to posložiti, da se prihodi udvostruče.
Turizam nudi niz mogućnosti, od njega mogu živjeti i poljodjelci i drvodjelci, majstori i graditelji.
Zamislite samo apsurd , na obali milijun kreveta u apartmanima, a kod nas zatvorene sve tvornice namještaja. Mi prodajemo trupce, a uvozimo krevete, a ne tako davno imali smo velike i poznate tvornice namještaja.
Hohštapleri gramizni do srži sve su uništili.
Naši radnici po europskim tvornicama od našeg drveta rade krevete koje opet prodaju u našoj zemlji, tako je i plinom, tako je i sa pšenicom, tako smo i našu naftu dali Mađarima, vodu još nepoznatom kupcu.
Na čelu države trebaju nam hrabri graditelji, koji će spojiti sve pokidane veze nacionalne imovine i staviti u funkciju boljeg života za građane.
Nacionalna imovina mora biti svetinja, a ne roba koje se preprodaje.
Priliku treba prepoznati, priliku nam je dalo jedno “bistro oko”, koje je odaslalo poruku čistom srcu, koje je prepoznalo veliku tragediju i hrabro krenulo valjati grudu.
“Bistro oko” za sada nema ime, potpuno je nepoznato, ali je više učinio taj čovjek ili žena, od svih sada jako poznatih političara, svih saborskih zastupnika do sada, a nije tražio ništa za sebe.
Skromni nepoznati ljudi koji u tišini rade planove kako učiniti život u Hrvatskoj boljim za sve građane, koji su dovoljno hrabri da se obračunaju s huljama, postoje.
Oni su svojim radom u tišini dokazali da znaju i mogu, samo trebaju vašu podršku.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment