By Sve je poznato oko obilježavanja 81. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. Naime, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković ovih je dana primio predstavnike Počasnog bleiburškog voda i Hrvatske biskupske konferencije, koji su ga upoznali s ovogodišnjim programom.
Nažalost, ni ove godine Hrvati neće moći ići na mjesto gdje je, nakon završetka II. svjetskog rata, počeo stravični zločin nad hrvatskim narodom, a za koji nikada nitko nije odgovarao.
U petak, 15. svibnja bit će održana sveta misa u župnoj crkvi u Bleiburgu, a prije toga će hrvatski veleposlanik u Austriji položiti vijenac i upaliti svijeću kod spomenika Bleiburškim žrtvama na groblju u Unterloibachu te na Bleiburškom polju. Drugog dana komemorativni program se nastavlja na zagrebačkom groblju Mirogoju, dok će potom biti održana sveta misa u Spomen crkvi Muke Isusove u Macelju.
E, sad se opet postavlja pitanje: kako to da svatko može doći u bivši logor Jasenovac, a poglavito razni pupovci i slični, i tamo se naslikavati, dok je Hrvatima zabranjeno dolaziti na Bleiburško polje i tamo zapaliti svijeće svim nestalim i poginulima, tim više što se na ovom krvavom polju 1945. nisu okupljali samo vojnici koji su izgubili rat, već i mnogi nevini civili, pretežno žene, djeca i starci, koji su bježali od pobjedničke vojske, a koja ni za njih nije imala milosti?
Žalosno je što Hrvati relativno često zaboravljaju svoju povijest, a još je žalosnije što prešutno odobravaju zločine, od Drugog svjetskog do Domovinskoga rata.
Kod nas se o zločinima i zločincima ne govori i ne piše mnogo. 11. ožujka bila je obljetnica smrti balkanskog krvnika Slobodana Miloševića. Dok su mu Srbi i dalje odavali počast, kod nas gotovo nitko nije objavio ni redak (svaka čast iznimkama), odnosno upoznao prije svih mlade s ovim monstrumom.
Hrvati kao da prešutno odobravaju stravične zločine, od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika, a poglavito prešućuju i marginaliziraju kontinuirane srbijanske laži i podvale?
Neki kažu da nas nije briga što oni govore i pišu, zaboravljajući da stotinu puta izgovorena laž se vrlo lako pretvara u „istinu“.
Tako se uz ostalo u srbijanskim medijima ponovno može čitati da je Bleiburg „najveći skup fašista i neonacista u Europi“, da se „tamo okupljaju ustaše, koji i dalje nekažnjeno pokazuju svoju mržnju i nekažnjeno govore da su jasenovački čuvari i da su jasenovačke ustaše i jasenovački koljači vrijedni sjećanja i vrijedni pamćenja“ te da tamo „iste ruke polažu vijenac na grob strijeljanim ustašama kao što su polagali vijenac na grob poklanoj jasenovačkoj djeci“. (Sic!)
Zatim se iz istih izvora može čuti (a to pišu i lažu i neki hrvatski tzv. istoričari) da „Srbija ima pravo i obvezu da to govori, jer nitko kao srpski narod nije propatio od ustaša i nitko kao srpski narod ne zna šta znači ta strašna ideologija i strašno ustaško zlo. Zato što smo na boljoj strani svijeta imamo pravo da govorimo kada svijet griješi“, naglašavaju te dodaju da Europa „mnogo griješi ako iz političkih razloga okreće glavu i dopušta svojoj državi članici da nekažnjeno vraća ustaštvo i fašizam vjerujući da se taj fašizam neće izliti i na njihove ulice.“
Može li Hrvatska, a poglavito Hrvatski sabor, koji je i pokrovitelj ovog skupa, samo tek tako prijeći preko ovih i ovakvih, najblaže rečeno, sramnih izjava, tim prije što to govore i predstavnici najviše srbijanske politike?
Hrvatski politički vrh griješi što otvoreno, oštro i hitro ne odgovara na ovakve gnjusne laži i klevete. A Srbi te i druge laži o hrvatskom narodu i hrvatskoj politici neprestano ponavljaju gdje god mogu i god stignu.
A zbog čega su Srbi iznimno glasni kad se obilježavaju ove i ovakve obljetnice? Pa, u prvom redu da se ne govori o njima kao o fašistima, agresorima i slično. Oni „zaboravljaju“, baš kao što to čine i razni pupovci, oreškovičke, dežulovići, mrak taritaške i drugi, tko je bio agresor, a tko žrtva tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata? Pupovac se, primjerice, ako ste primijetili, lukavo godinama održava na političkoj sceni skačući s grane na granu kad su u pitanju navodni ustaški zločini iz II. svjetskog rata, a kad su u pitanju zločini Srba u Domovinskome ratu ništa ne vidi i ne čuje!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
