“Neopterećeni” balkanski sezonci, što će nam?

Svjedoci smo migrantske krize. Uglavnom zbog doseljenika neeuropskoga podrijetla. Arapa, Pakistanaca, Bangladežana i sl. Ima i mnogo Ukrajinaca. Nađe se i Rusa. Unazad 11 godina intenzivno dolaze u zapadnu Europu. Iz Latinske Amerike u Angloameriku. Ni Hrvatsku to nije mimoišlo. Za razliku recimo od većinskih hrvatskih kantona i većinski hrvatskih dijelova drugih kantona u Federaciji BiH u BiH. No, za razliku od prijespomenute većinski hrvatske Herceg-Bosne, ostatak BiH je sve više pod “udarom” migranata. Primjerice, u Prijedoru, Laktašima, Derventi, Foči (manji bh entitet kojega da nam bude lakše zovimo Sjeveroistočna Bosna i Hercegovina) su već nezaobilazni dio života tamošnjih lokalnih zajednica. S druge strane u Tuzli, Sarajevu, Zenici a osobito u zapadnoj Bosni (Unsko-sanski kanton) bitan dio populacije čine osobito Arapi još otprije pristigli a odnedavno i s Indijskog Potkontinenta. Povijesna Turska Hrvatska je na svom zapadu ponovno “vidjela” horde došljaka s istoka s velikim migrantskim centrima. Sjetimo se osmanske najezde, osobito jer je Bihać, izvorno hrvatsko Bišće bio glavni grad Hrvatske prije osmanske okupacije. A onda jedno od najjačih uporišta Osmanskog Carstva uz Novi Pazar u ovom dijelu JI Europe tj. Balkana. Svojevrsno “hrvatsko” Kosovo. I današnja Hrvatska ima mnogo stranih radnika.

Otprilike između 50-60% su iz dijelova bivše države koji su službeno van EU. Uglavnom se radi o Ne-Hrvatima. Hrvati su unazad par godina uglavnom prestali odlaziti iz BiH. Čak je u tijeku obrnuti trend. Osobito zahvaljujući hrvatskom (i herceg-bosanskom) kantonu Županiji Zapadnohercegovačkoj koja već godinama bilježi pozitivan prirodni priraštaj pa sukladno tome i gospodarski rast uz povratak Hrvata iz dijaspore u stari kraj i rodnu ‘hrvatsku grudu nam svetu’ Hercegovinu kako kaže pjesma Ranka Bobana ‘Ponosna moja je zemlja Hercegovina’. Ali Hrvatska je nažalost bitno drugačija priča. S time da potencijalna ugroza dolazi i iz “Regije” čiji nezadovoljni žitelji vide priliku za boljom zaradom u Hrvatskoj. Ali često se priča dosta odmakne od “ekonomske” prirode i podsjeti nas na neka jako mračna vremena odprije okvirno tridesetak godina pa i više. Mnogi kažu ‘to je prošlost’. Jest. Ali ‘prošlost’ koja nam se sve više smije jer nam govori da smo je možda prerano ‘otpisali’ i “smjestili” u ropotarnicu prošlosti.

‘Balkanalije’ u Hrvatskoj

Određeni broj sezonskih radnika iz drugih republika i pokrajina bivše SFRJ van EU rade u Hrvatskoj. Uglavnom se radi o Ne-Hrvatima. Ti ljudi su prije dolaska u Hrvatsku prošli obrazovanje koje više podupire ‘velikosrpstvo’ i ‘probosanstvo’ nego činjenice. Nažalost. Poruke jedne Trebinjke koja je kao ‘sezonac’ radila u Dubrovniku sročene u grafit u istom tom Dubrovniku ‘dolaze neki novi Srbi, platićete Bljesak i Oluju’, zatim ‘trebinjski lobi’ u ‘Studencu’ u Dubrovniku koji se izruguje s hrvatskim simbolima i diskriminira Hrvate djelatnike, ‘tri prsta’ išarana pred par godina u Crikvenici, vlasnici Srbi jednog restorana u Puli zapošljavaju samo ‘srbijanske’ djelatnike namjerno a domaće Hrvate odbijaju, pjevanje četničkih pjesama u Istarskoj županiji ove godine na obljetnicu ‘Bljeska’, hodanje s otkrivenim tetovažama s likom ‘đenerala Draže’ i sl. Pregršt takvih i sličnih situacija. Uz opasnost uvezivanja s domaćim velikosrbima ali i protuhrvatskim ‘unitarističkobosanskim’ elementima i ljevičarima te moguće drugim skupinama migranata što predstavlja pravu ‘tempiranu bombu’ za Hrvate i Hrvatsku. Zar svi ti primjeri svjedoče upravo suprotno od tvrdnji da se radi o neopterećenim ljudima? Slične poruke su se slušale i ranih devedesetih ‘nije važno ko je koje nacije i vjere’. ‘Malo morgen’ je bilo tako. Pa ‘pustimo prošlost i okrenimo se budućnosti’. Kako smiješno zvuči i to od onih osobito koji sve “znaju”  o svemu osim o Domovinsko-oslobodilačkom Ratu! Ili ona ‘nije važno tko je bio tko i gdje ’91’! Grozomorno! Ali je zato važno tko je bio gdje ’41. za te iste “naprednjake”. Licemjernih li stavova! Otac Domovine dra Ante Starčevića je govorio ‘hrvatski narod ima dvije velike mane a to je da lako prašta i brzo zaboravlja’. Urežimo si te riječi u mozgove. I riješimo se tih mana. S obzirom na obrazovni sustav i u dijelovima BiH van Herceg-Bosne i Srbiji s AP Vojvodinom gdje se uče ‘stare podvale’ iz vremena bivše države kako to može biti dobro da dolaze ‘sezonci sa Balkana’? Zar ti velikosrpski i “probosanski” elementi nisu identična opasnost kao i neki tamo iz puno daljih zemalja? Ako ne i puno gora!Zar nije takav scenario bio i za vrijeme bivše Jugoslavije? I one još prije te? Pa sve tamo idući do osmanske invazije?

Stoga, zovimo naše Hrvate iz dijaspore umjesto nabrojanih ali zašto ne i zapuštene predjele niške regije, vojvođanskih opustjelih ravni te ispražnjene Sjeveroistočne BiH i oko Tuzle pa i Boku te ‘deželu’ napučivati našim Hrvatima iz dijaspore! Valja nam tim smjerom krenuti. A uvozu ‘Balkanaca Ne-Hrvata, Azijaca i Afrikanaca’ okrenuti leđa. I reći ‘zbogom’. Adio mare……. Bilo pa prošlo……. a sada adio adio……. kako kazuje jedna pjesma naše hrvatske glazbene legende Olivera Dragojevića.

Jer (pro)hrvatski valja misliti, osjećati a nadasve raditi!

P.S. Glede problema s migrantima ali i općenito političke naravi valja nam napominjati da je službeni Beograd pred 35 godina pristao na traženje međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Londonu vratiti ustavna prava Vojvodini i Kosovu od 1974. Ta obveza i dalje ostaje, svakako u konkretnom slučaju za Vojvodinu jer Kosovo je svoj status izborilo na drugi način još u veljači 2008. (proglasilo samostalnost).

Prema odredbama međunarodnog prava, narod koji se teško diskriminira i kojemu se krše prava ima valjano pravo proglasiti vlastitu samoupravu (teritorijalnu) i čak se i s njom odvojiti od države koja ga ugnjetava tj. uskraćuje mu prava. Takav je slučaj s Hrvatima (konstitutivnim, državotvornim, suverenim i ustavotvornim narodom) u BiH. Dovoljno je većinske hrvatske kantone Hercegbosansku, Zapadnohercegovačku i Posavsku županiju objediniti s većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona (Herceg-Bosna) u jednu administrativnu jedinicu te onda gledati što i kako dalje.

Zapamtimo, Hrvati u Herceg-Bosni i ostatku BiH najviše štite Hrvatsku od globalnih opasnosti pa i iskušenja. Stoga kao što nekoć fra Grga Martić reče ‘nema zemlje Bosne i zemlje Hercegovine bez zemlje Hrvatske’ i mi možemo reći ‘nema države Hrvatske bez zemlje Herceg-Bosne i Hrvata diljem cijele Bosne i Hercegovine’.