Na red je došao i novi Big Brotherov kviz ”Otkrijmo čiji je je Naš? lokalni? Političar”.
Prije nego vam, u slučaju potrebe, ako Vas pokušaju zavarati, otvorim onu famoznu ključanicu od odgovora, koju ne može ništa ”provalit” do čistoga srca, za sad ću napisati.
Mi smo jedan blagi i miroljubivi puk od Naroda, ali se nije rodio tko bi nam ponos zgazio, tako 1991., kako danas, i ”lijevi” i ”desni”, i crveni s desna i crni s lijeva uvijek se nađu, kod Gazdarice ili Gazde u lokalu ”Uz duboku kesu”.
Što nam ta stara odabrana ”elita”, kupljene političke ”mladosti”, poručuje sa samoga Vrha. Budite mirni i glupavi, gledajte svoga posla i ne prtite se u velike slike, kao ni mi poslušni škudoljupci. Javite se za pokoju mrvicu s našega stola, ako ste se ”spremni” odreći ono malo obraza, što vam je još ostalo.
Ako vide da ćete im konce pomrsiti provalit će vam u glavu, ali pitanje je mogu li srce ukrasti. Jedino čiste savjesti ili barem one, koja se probudi predivno ljudska, ničim kupiti ne mogu, ni oštetiti.
Dalje čitajte jedino ako ste svoji za Svoje, a ne ”ovce” i vjerni ”psi” loših gospodara, koji običavaju poviti vrat, i saviti se do mjesta, u koje se toplo uvući i iz njega viriti. Provjereno, i odavno napisano u ”Velikim Analima”. Kako bi samo tamo bili sretni da ih se iz polu perspektive ne spusti, s vremena na vrijeme, i na zemlju. E, ali skalat ćete se ”gospe” i gospari. Idemo u višu dimenziju, pa ćemo tek onda dolje i to poznatom dubrovačkom Mjerom.
Pogledaš s Golubova kamena, ili iz orbite, jednako se vidi. Punu se Grad i gradovi kao šipak, odasvud dohodu neki ”novi” ljudi, prilično slični nama. Iz manjih mjesta, sa sela iz ”vukojebine” i ostavljaju zemlju praznu, prirodu prepuštenu rasprodaji. Nije moj izraz ”vukojebina”, to su još u Titino doba pokupili od Lenjina i Staljina, a nobles komunjare ga profilirale, ne bi li industrijalizacijom, pa apartmanizacijom, i kolektivizacijom otuđenja, otjerali ljude, s oranica, iz šuma, s pašnjaka, onda ih jamili pod svoje, i za šaku bezvrijednih novčanica prodali ”ljubiteljima” prirodnih bogatstava.
Govori, ni manje ni više nego nekad general, i Predsjednik, kako mu je od četvoro djece jedno otišlo, jedno ostalo, a dvoje na putu… Pomislih čeka blizance u zrelim godinama, ali nije to… idu mu djeca malo po malo vani, kaže, nema za njih posla ni s visokim školama, kad krene posljednje, veli i on će s njim. Nema se više snage sa zlom boriti.
Nije baš neka utjeha, ali manje je opasno biti jedan od onih rijetkih preostalih, svega oslobođenih lako jurišnika, koji ne odustaju !
Kroz vremena Dubrovnik je stiskan, okruživan, napadan i rušen, ne bi li ga tako napravili starijim i još „ljepšim”. Bilo je migracija, i naseljavanja i raseljavanja, makar tek kratkotrajnih… do Munchena, no sad pred sobom sile zla nastoje potjerati, ono što drže krdom, u stampedo.
Jedni u njega ulijeću, drugi bježe glavom bez obzira, i nema sile ni detonacija minobacača, nego sve uz eksplozije veselih vatrometa, što ”slave” pobjede naših poraza.
Ipak velmože… Nijesu vam planovi još prošli.
Prolazi i pet godina da ste razoružani savješću odlučili stati, ili za nekoliko odustati od za Grad najpogubnijih Projekata, ali znamo mi s kim imamo posla.
Župane Dobroslaviću, ”trik” pitanje za Vas je… Jeste li Naši ili njihovi ? Hoćete li na kraju balade skupa s Konjevodom, koji ne vodi konje, nego Kaštelana, u nove radne ”pobjede”, protiv razuma, devastirati izvor Omble i dovesti tamo nove ljude a otjerati ”svoje”, ili uz Narod stati.
Znam Ljude uz Vas, koji sve jako dobro vide, i pričaju, dok nisu u stranačkoj morsi (stega), kako su protiv pogubnog projekta gradnje brze tranzitne ceste klizištem iznad stare i nove Mokošice, Prijevora, Komolca, i protiv velebnog zla od vijadukta ponad izvorišta rijeke Omble.
Tko su oni, iz vladajuće Županijske koalicije, i oni iznad, koji igraju igru za svoj interes nije upitno, ali na moju primjedbu o Brzoj cesti, po prvi put u svim mandatima, podigli ste se sa svoje stolce na noge pred svim županijskim vijećnicima, a za vama je krenuo i vjerodostojni Stipe Gabrić Jambo.
Više od 30 vrhunskih stručnjaka, izrađivača Studije brze ceste, nije imalo savjesti pljunuti i izmokriti se na svoje diplome, pa su odustali od podržavanja pogube, koja im je, sad je razvidno, sugerirana. Dva puta se javna rasprava ponavljala, i te kako opravdano, ali Vaši? su uporni, i krivo informiraju javnost… ili prešućuju. Kaštelanova (od cesta) izjava, kao da je za ljude iz kamenoga doba, ili one s psihijatrijskog odjela. On kaže, Naša je solucija trase najbolja, a druga ??? O drugoj dezinformira i uskraćuje bitne činjenice… osovljen na tvrdnju, kako je most F. Tuđmana usko grlo !?!
Pa vi ste ga tako napravili s dva umjesto 4 predlagana traka. I što je to problem reći da se ne radi, tek, o povezivanju Grada sa Zračnom lukom, nego i o tranzitnoj prometnici, a da se, u slučaju potrebe, svi problemi „uskog grla” mogu riješiti pravljenjem još jednog mosta ”blizanca” postojećem. Da je pameti za budućnost Srđ bi probušili, kao sir.
Poželjna, željno iščekivana brza cesta treba ići novom, predloženom i prihvaćenom trasom, koja je već ucrtana na papirima… spremna za detaljnu razradu. Trasa ide od mosta Franja Tuđmana, ili dva mosta, prema Brgatu,preko sjevernih padina Srđa, gdje nikome, osim poneke zalutale mačke, ne smeta. Eeee, ali prema Planu 21 treba stavit naše ljude u okvire ”kaveza”, okružit, i ovakvom prometnicom, kao ležećim zidom zatvoriti, iseliti starosjedioce, ograničiti Ljude u kamp spavaonice, koju Mato Franković želi urediti i otvoriti prema Gradu. Gradsko vijeće Dubrovnika je donijeko Odluku o vodnim pojasevima za zaštititi Omblu. Očekujemo doskora i obećanu Deklaraciju o njenoj zaštiti, poglavito očuvanja izvorišta, cijele Rijeke Dubrovačke i Našega Grada u Srcu.
Dolazi vrijeme, kad će svatko sa sobom, pred ogledalom savjesti, stati i vidjeti (kao u ono doba stvaranja Hrvatske, i obrane Dubrovnika), jeli rođen biti ili ne biti za ovu Stijenu, koja nam je jedino preostalo blago. Suho porodično zlato.
Hoćete li, kao ono nekad, barem podržati i današnje branitelje s prve crte ”bojišnice” za zajedničko dobro i dobra, ili posustati pred ”ljudskom” slabošću i onima od svakud, koji su do ”svoga” na čudne načine došli.
Znano je da za takve odluke treba puno hrabrosti, ali upravo po njoj vrijedi ostati upamćen. Nema doličnijeg, nego za čovjeka, pogotovo poslije njega, čuti da je bio Čovjek. Ovo vrijedi za, od Boga, sve nas.
p.s. pogubna trasa brze ceste dominirala bi cijelim područjem zaštićenog krajobraza na priloženoj fotografiji, to je desno od vrha, lijevo dolje do kraja s vijaduktom iznad izvorišta i kuća.
Marko Mujan, mag.pol.
Leave a Comment