Svoj odlazak austrijski kancelar popratio je riječima
“Moja je zemlja važnija od mene!”
Ostavku je dao jer su otkrivene SMS poruke po kojima se može zaključiti da je aktivno sudjelovao u stvaranju “ružičaste percepcije” ili jednostavno
da je potkupljivao medije da bi ljepše pisali o njemu.
Austrija je zemlja u kojoj je minimalna mirovina oko 20 eura, dijeli se 14 mirovina,
za Božić i Uskrs umirovljenici dobiju mirovinu dodatka,
a dijeli se i dodatak jubilarne mirovine.
U Austriji redovni student prima od države uplate u mirovinski fond.
U Corona krizi umirovljenici i obitelji dobili su financijsku pomoć za prevladavanje Corona krize
Ipak Kurtz odlazi,
jer je 2016 godine želio da mediji lijepo pišu o njemu.
Kod nas minimalna mirovina ispod 10 eura, dobili smo jednom Covid dodatak,
(još uvijek ne svi), samo oni koji imaju mirovinu manju od 530 eura,
na usklađivanju smo dobili manje od 9 eura, a naš Premijer koristi svaki dan,
kako bi naglasio da umirovljenici bolje žive nego su živjeli, iako se mirovine vrte oko 37% prosjeka plaće,
što je najmanji udio mirovine u plaći ikada u Hrvatskoj.
Što to drži u opijenost i Hrvate da na izborima podrže čovjeka kojemu je sve drugo važnije nego kako mu žive građani,
čime nas je opio taj bahati čovjek
koji u svojoj stranci gura u prvi plan ljude poput Filipovića, Hermana i čovjeka koji se hvali kako je kao pastir tukao krave.
Pastir je da čuva stado, da ga održi na okupu, jer mu stado daje mlijeko i meso koje ga hrani i koje prodaje, od toga živi.
Loš pastir postat će loš poslodavac, iscrpljivat će svoje radnike, takav čovjek ne može biti nigdje dobrodošao, niti u crkvenom zboru
njegova pjesma nije Bogu draga.
Naš premijer ima punu stranku takvih, gromoglasno je podržao ministra Aladrovića s pridjevom da je “fenomenalan”
kada je za zemlju gdje živi 800 000 umirovljenika ispod granice siromaštva , rekao da je Hrvatska zemlja za dobar život.
Ministar Aladrović fenomenalno je odlučio povećati džeparac umirovljenicima smještenim u staračkim domovima sa 100 na 400 kuna,
uz uvjet da su državi prepisali imovinu.
Pileći file od 400 grama od ponedjeljka do petka poskupio je za 6 kuna i
sada iznosi u Konzumu 46 kuna.
Umirovljenik, kada plati režije dnevni limit potrošnje ne prelazi 30 kuna i za 400 grama filea mora sakupiti 92 plastične boce.
U Hrvatskoj mora da je nešto u zraku,
od kada se u
režiji vlade slobodno sijeku šume, nešto opako je nadomjestilo kisik
što nas je totalno opilo.
Pljačka malih ljudi na svakom koraku, jučer dolazi opomena da smo jedini u EU uveli naknadu za poštanski pregled malih paketa iz inozemstva.
Hrvatske pošte koje bi se mogle zvati
i “pužobrz” ne ustručavaju se dodati posebnu tarifu na svoju uslugu.
Jedino oni u EU.
Banke koje posluju u Hrvatskoj i preko čijih računa umirovljenici dobivaju mirovinu,
imaju učinkovitu metodu nagovaranja umirovljenika na otvaranje trajnog naloga za režije.
Kada ga otvore, umirovljenici koji imaju otvorene trajne naloge, u minusu su po tekućem računu,
plaćaju zatezne kamate na iznos za režije,
jer im banka trajni nalog sprovede prvog u mjesecu,
a mirovina obično sijeda 10-og.
Ministar financija koji unosna poznanstva sklapa na bankarskim domjencima,
prešutno odobrava bankama da građane uvuku u dug od 6 milijardi,
u sivu zonu gdje su kamate po izboru i savjesti zajmodavaca.
Najavljena rješenja s ugodnom kamatom bacit će polovicu dužnika u ralje ovršitelja.
Građanima Hrvatske lijepo se krade kuna,
po kunu
i na kraju ode kućica,
za političare vrijedi druga formula,
aknada po naknadi,
provizija i mito i nikne
“vilica” na moru s bazenčićem, saunom i vinskim podrumom.
Građani Zagreba koji još dvoje oko toga je l’ nova vlast ide i dobrom smjeru
neka svaki dan pogledaju imanje Milana Bandića u Poganoj Vlaki
i bace pogled na zbroj dugova i neplaćenih računa koje je ostavio građanima Zagreba
i neka se sjete da je Milanu Bandiću u Skupštini grada za sve odluke zeleno svjetlo dala
“trubač ekipa iz HDZ-A.
Sada trube “borbene,
a dok je Mile “žario i palio”
na repertoaru su bile uspavanke.
“Beli Zagreb grad” pretvorio je u kontejner grad, imao je plan o Mahattanu,
ali ne i o podzemnim spremištima kanti za smeće.
Tamo gdje se moglo nešto “drpiti” po raskoši želja pratili smo Ameriku,
a danas se njegovi sljedbenici bezobrazno osvećuju tako da na parkić pred zgradom istovare svoju dotrajali kuhinju i kauč s madracem koji dobro pije vodu,
dan poslije nego su kamioni odvezli glomazni otpad.
Svaki dan treba ponoviti da se Vlada Andreja Plenkovića održala
zbog podrške Milana Bandića koji je žetončiće kupovao funkcijama i
novcima građana Zagreba
da su “trubači” koji danas
trube “borbene”
iz orkestra kojim dirigira Premijer.
U Hrvatskoj smo čuli da je zemlja važnija od funkcije samo od Sanadera
i to onda kada su policajci oblačili pancirke i krenuli u presretanje njegovog bijega iz zemlje koju je opljačkao.
U Hrvatskoj ništa nije važnije od toga kako žive Hrvati koji pošteno rade svoj posao,
a statistika kaže da polovica nema novaca za popravak “veš”mašine,
a da je štednja porasla toliko da na svakom tko živi u Hrvatskoj pripada
56 000 kuna.
Mi koji imamo na štednji 0 i onih 800 000 koji bankama duguju 6 milijardi kuna i onih 800 000 penzionera koji ništa ne duguju jer ništa im nitko ne želi dati, jer im je mirovina za
“Bogu plakati” je optimalan broj,
za orkestar koji će odtrubiti pjesmu rastanka fenomenalnoj Vladi
i njezinim svemirskim ministrima.
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment