Naš popularni četverac , tako se stavio u službu kormilara , nisu odoljeli…

Počelo je polako, vračanje u normalu. No ostaje pitanje jeli to normala, koju poznajemo, dali je ona u korist građana. Glavni tvorac povratka u normalu,

prozvan je ministar turizma.

Novac, će opet voditi glavnu riječ, turizam ispred povratka djece u škole. Tvrditi da je normalno, da djeca i dalje ne idu u škole, sada kad se roditelji moraju natrag na posao, samo je kamuflaža za mnoge propuste učinjene do sada. Mnoga

djeca u Zagrebu, naime nemaju se kuda vratiti. Škole s napuknutim zidovima, sa srušenim stropovima a ponegdje i potpuno srušene, čekaju obnovu, isto kao i bolnice oštećene u potresu.

Ostala djeca u Hrvatskoj bit će tako alibi zajedno s koronom, za zataškavanje, velikih propusta učinjenih u proteklom vremenu.

Turizam, prije otvaranja dućana za dječje cipele, prije nego iz Dubrave možete do Kvatrića, bez propusnice, koju je izdao poslodavac i ovaj put opasno je presložio prioritete.

Najavljuje se otvaranje kafića, po novim uvjetima bit će to jedan stol jedan gost,na otvorenoj terasi.

Od vlasnika se i dalje očekuje da uredno plača i najam i porez i radnike i da investira u nove stolice i stolove, i da ima radnika za posluživanje i radnika za naplatu i da mu uredno plaća doprinose.

Sve to bit će pod budnom prismotrom inspektora, koji će uredno zatvarati i naplaćivati sve one koje zateknu u najmanjem prekršaju.

Ako tako kažu da mora biti i bit će, no nemojte za Boga miloga, te mjere zvati RELAKSACIJOM, bit će to prije gadna ROBIJA, a ne relaksacija.

Bit će to mjere u službi peglanja imidža u korist postojeći Vlasti, ususret izborima. Isto tako u istu svrhu, služe nam i glavni aduti,  nosioci autoriteta, borbe protiv korone. Svoju su intimu, u istu svrhu, stavili na raspolaganje, zaduženih medija, za povećanje rejtinga vladajuće stranke.

Naš popularni četverac, tako se stavio u službu kormilara, nisu odoljeli, nisu zadržali distancu kojom se stručnost, dijeli tek od puke popularnosti.

Dozvoli su da postanu estrada.

Nisu odoljeli da budu akteri neke druge borbe, koja nikada nije i neće biti lišena interesa pojedinaca, nikada nije ni čista ni nevina.

Samo su oni, mogli dati svoja nasmiješena lica, svoje nevino djetinjstvo, u službu opasne igre za prijestolje.

Ankete, pokazuju da je utakmica pred izbore vrlo tijesna, no gledali smo mi već, da su anketni dobitnici, postali izborni gubitnici, desilo se i to nedavno.

Stoga ne bi bilo zgorega, da se malo prisjetimo, kako je već bilo, jer sve što se dešava, već se desilo. Treba samo pogledati na naše umirovljenike, oni su pristali da poslije domovinskog rata, nenormalno, postane normalno.

Nakon što su obranili Domovinu od neprijatelja, pozvani da obnove proizvodnju, zbrinuli tisuće izbjeglica, danas je normalno, da su im mirovine u visini dječjeg džeparca, normalno je da kopaju po kontejneru tražeći hranu, normalno je da skupljaju plastične boce, kako bi platili RTV preplatu, a normalno je da oni koji nisu nikada uplatili niti kunu u mirovinski fond, imaju velike mirovine.

Vrlo je tanka crta, između normalnog i onog što niti je humano niti je ljudski pošteno.

Ta je crta i ovaj put u velikoj opasnosti, ovaj put po njoj je posijan strah od neizvjesnosti, vrlo je to sklisko područje, sada moramo biti zahvalni što smo živi, mada naša sjenčanja, dopiru u ne tako davnu prošlost, kada se više umiralo, od ruke čovjeka, od oružja koja su nemilice tukla i djecu i starce, granate padale na dječje bolnice.

Uvijek je bilo opasno živjeti, no sada oružje nije u rukama odabranih ljudi.

Oružje, kako oni kažu, je u našim rukama, potrudimo se da tako i ostane. Nemojmo pristati da je manje zlo, manje zlo. Manje je uvijek manje, a zlo je uvijek zlo, ako mu dopustimo da nas obuzme, postaje veliko, zlo.

Dosadašnji vladajući raselili su našu Domovinu, stvorili su 800 000 gladnih umirovljenika, to nikako ne mogu pokriti relaksirajuće  mjere, nakon korone.

Borba za bolji život, opet je na početku, i ama baš svaki čovjek u njoj ima svoju ulogu.

Dragica Trumbetaš