Može Plenković izvrtati, može izmišljati,može umetati kao duhovite, ali potpuno neprimjerene strane riječi, no nije uspio niti jednog čovjeka uvjeriti da je Milanović kriv za radikalizaciju društva, da se napadač s Markovog trga motivirao njegovim ponašanjem.
Milanović je puno toga, ima mu se što zamjeriti no huškač nije, nitko nikoga ne mrzi radi Milanovićevom riječi ili djela.
Gnijezdo gdje se savijaju podjele u društvu pod krovom je HDZ- a, sve te silne privilegije ,lažnjaci, povlašteni i korumpirani imaju svoj pečat njegove stranke.
Desi se tu i tamo da netko iz druge stranke zaviri u njihovo dvorište ponesem raznolikom ponudom, zaluta u njihov stil života , no ubrzo bude procesuiran i totalno prokužen.
Može Plenković izmisliti još branitelja, još povlaštenih mirovina, može još u šoping po glasače u BiH. ali ovih 16 posto je njegov domet.
Milanović je osvojih 1 034 589, a Plenković 621 008 glasova i to je ono što ga žulja, ali mora biti zadovoljan s time.
Sramota je da u doba najteže krize, u vrijeme kada bolnice ostaju bez kreveta za pacijente, bez doktora radi izolacije, bez lijekova za bolesne, gdje se svaki dan otkrije neka manja ili veća pljačka, u tjednu kada poštari donose nove ovrhe, Premijer države bavi isključivo svojom sigurnošću, a pucalo se tamo gdje on nije bio, iz oružja koje nije smjelo biti u rukama mladića u čijoj je glavi bila posijana i njegovana mržnja, zbog događaja koji su se dogodili kada dečka ni nije bilo.
Ovu državu stvorili su istinski pravi domoljubi braneći ju u ratu sa slabim ili nikakvim oružjem ,u rat su odlazili potpuno sigurni da se po njima bude pucalo iz sveg oružja, iz topova, iz aviona, iz mitraljeza i nisu kmečali kao on sada.
Ti su naši muževi, braća i sinovi odlazili, a znali su da idu protiv jako dobro naoružanih izvježbanih vojnika i mnogi se nisu vratili.
Da tih ljudi nije bilo, nikada nitko u svijetu ne bi čuo za Plenkovića, no pravi borci su zaboravljeni, našlo se dovoljno onih koji svaki dan svojim velikim zahtjevima za osobnu korist, blate uspomene na one koji su dali sve, a nisu dobili normalan život.
Roditelji tih boraca danas prevrću po kontejnerima da bi preživjeli, i nitko se ne obazire na njih.
Izgubili su svoj polog za sigurnu starost, izgubili su oslonac za pomoć kada sami ne budu mogli.
Sigurnost građana nikada nije bila jače ugrožena, a građani gledaju bildanje mišića dvoje najodgovornijih ljudi u državi, Plenković odbija sazvati ” Vijeće za sigurnost” gdje bi se razgovaralo o sigurnosti građana, samo iz principa da bi njegova bila zadnja.
E tu se prevario, dogorjelo je strpljenje građana, voda je davno došla do grla i blato u kojem se valjaju građani, a zove se siromaštvo, mnogo je gore nego što se čini i marginalizacija stvarnih problema učinit će da budu građani rekli zadnju.
Povrijeđena sujeta Premijera, mačji je kašalj prema onome što trpe građani.
Ništa nije za navek i neće ni ovo zlo.
Naći ćemo ljude koji budu znali i htjeli voditi našu prelijepu zemlju na korist svih građana, pa ćemo ih na ulici dočekivati nasmijani kao prijatelje, neće se skrivati iza neprobojnih tamnih stakala svojih automobila i neće njihove štićene kolone zaustavljati put niti jednoj majci koja svoje dijete vodi u vrtić, niti jednoj bakici sa štapom neće oduzeti prednost.
Ima takvih ljudi i moralnih i poštenih samo su gurnuti u tišinu, no iza svake kiše uvijek ponovo zasja sunce.
Uživajmo u svakom ukradenom sunčanom danu, usprkos svom jadu koji nas je snašao, to je naš život, traje kratko i samo je jedan, ova prekrasna jesen 2020 godine, nikada se neće ponoviti.
Malo imamo, i za sreću malo nam treba !
Dragica Trumbetaš
Leave a Comment