Korčula je glavni grad Hrvatske, a i to se vidi po programu ovogodišnjeg filo-masonskog derneka „Korčula After party“ kojeg organizira uKAPljena udruga lijevog ešalona Čokolino generacije.
Planiranim dernekom mladi Korčulani nanovo prizivaju aveti Jugoslavenske ubilačke ljevice čiji su partizanski komunisti izvršili najveći pokolj iza Drugog svjetskog rata na europskom tlu.
Taj se jugo ljevičarski i globalističko masonski kružok, mada ne počiva na umjetničkim kreveljenjima, ništa ne razlikuje od onih zmijskih provokacija u Benkovcu i Šibeniku sa zadaćom ruganja braniteljima i Domovinskom Obrambenom ratu i svim Hrvatima.
Ali njima Korčulanima ne smeta niti „Butina“, kao najveća jama i stratište na Jadranu, a možda i najveća otočka na svijetu, jer oni tu činjenicu preziru kao da su komunistički ubojice partizani u nju pobacali stare cipele a ne preko tisuću ljudi samo pet kilometara zračne linije od grada Korčule. Baš njih briga što svi Korčulani otočani moramo snositi sramotu za taj neviđeni čin zločina i mržnje. Njih ne smeta niti što živimo u Hrvatskoj i što su se branitelji borili upravo protiv onih fašista četničko-jugoslavenskih ubojica čiju oni vojsku kroz promociju filma „Sutjeska“ žele veličati u Korčuli. Meni bi da sudjelujem u tome došlo na pamet reći doma ocu i materi, zašto su me zavodili i lagali? Zašto moram pripadati političkoj opciji koja je izvršila sva ta zlodjela.
Ljude u Korčuli jednostavno zbunjuju ti mladi što ih srećem svaki dan i koji su mi kao naša dica dragi. Ali ne razumijem kako mogu biti sljednici te lijeve opcije koja je u bližoj povijesti u svijetu i Hrvatskoj učinila toliko zla. Meni je to jednostavno iz politološkog, sociološkog, moralnog i kojeg sve ne rakursa fenomen. Tom stavu dijela korčulanskih mladih doprinijela je okoline, klape roditelja, rodbine i sjećanja na neprežaljene privilegije i sinekure iz prošlog totalitarnog komunističkog režima, koji je umnogome pogodovao svojim sljednicima pri poslu i stjecanju društveno političkog statusa. Oni, vjerojatno u svom zanosu, opsjednuti da ih netko mrzi ili prezire, ponavljaju mantre masonske doktrine kako su svi Hrvati domoljubi fašisti, ekstremisti i neki ruralni primitivci. U svome programu ističu drsko i bezobrazno, neko buđenje fašizma kao da smo u Italiji.
Meni bi bilo neugodno živjeti u Hrvatskoj i pripadati ANTIFAŠISTIČKOJ UDRUZI kada svi dobro znamo da fašista nema i da je to nametnuti masonski anakronizam, a samo kako bi se Hrvate i dalje držalo u pokornosti namećući im tzv. krimen zbog ND Hrvatske. I siguran sam znaju sve što ovdje navodim i svjesni su tog budalastog naziva udruge, ali mora se slušati masonske vladare koji na razini Hrvatske podupiru i potiču ove udruge na sve načine.
Oni koji su malo proučavali geopolitičke silnice i križaljke znaju da su jedna Finska i Mađarska u Drugome ratu bile jednako sateliti Trećega Reicha poput ND Hrvatske i da su nakon njega bez problema dobili svoje države, ali Hrvatska ne. Tako da usput odgovaram i razobličavam filo-jugoslavensku mantru kako je partizanija vratila Istru i Dalmaciju matici Hrvatskoj što je obična i mučka zmijska laž.
Naime, u masonskoj geopolitici Hrvatska je trebala nestati kao država što je nakon rata i učinjeno formiranjem tvorevine Jugoslavije. Svi koji poput papiga ponavljaju tu laž moraju znati da su Istra i Dalmacija vraćene nanovo tvorevini JUGOSLAVIJI, a nikako Hrvatskoj jer tada Hrvatska nije bila ni u kakvome planu. A SR Hrvatska nije imala, kao što znamo, nikakve elemente niti osobine države osim imena.
I na kraju ponavljam… korčulanskoj mladeži mora biti važniji iznad svega ugled grada Korčule kojeg oni višegodišnjim „partyima“ dovode u ozračje neo-jugoslavenstva pod kišobran filo-masonerije. Stoga, savjetujem mladim Korčulanima da otkažu taj „After party“ a navedenim sudionicima poruče da ih bole leđa te imaju temperaturu, a što će ovi uvažiti i gotova priča.
Jer čemu po bonaci ljuljati barku i stvarati poput Šibenika i Benkovca nepotrebne tenzije kada možemo lijepo živjeti u miru Božjemu voljene nam Korčule. Ovako ispada da nam je drago promovirati globalističke dugine mantre istospolne agende, politiku sigurnog abortusa, potom sutra digitalni novac, onda politiku nekontroliranog useljavanja Azijaca i sve „blagodati“ NWO, koje zagovaraju ljevičari diljem svijeta i Europe…, uvoditi iz Beograda ”revolucije”. Meni osobno to je strano i štoviše suludo o tome čak opće i razmišljati.
Smiljan Strihić
Leave a Comment