Na suđenju bivšem premjeru Ivi Sanaderu u slučaju Fimi medija na Županijskom sudu u Zagrebu taj čovjek je izjavio nešto jako zanimljivo, a vezano je uz Haaški sud, odnosno čuvenu tužiteljicu Carlu del Ponte. Mediji, za čudo, ovom svjedočanstvu nisu pridali neku značajniju važnost, kao „normalno je da se tako radilo i radi!“.
Sanader je izjavio: „Ja sam tog čovjeka (Ivana Jarnjaka, op.p.) doslovce spasio od haškog suda. Kad sam postao premijer, nazvao sam Carlu del Ponte i rekao joj da ćemo u potpunosti surađivati sa sudom. Budući da je u to vrijeme HDZ bio na glasu kao stranka desnog ekstremizma koja ne želi surađivati, smatrao sam da je važno da joj to kažem. Na to mi je rekla kako imam bonus kojeg sam htio iskoristiti za Antu Gotovinu, što je del Ponte odbila pa sam taj bonus godinu dana kasnije iskoristio za Jarnjaka kojeg je istraživao haški sud, a kojeg smo u stranci tada postavljali za glavnog tajnika. Jarnjak mi je tada rekao da će mi i deveto koljeno biti zahvalno, a onda me on u ovom procesu tereti!“, kazao je Sanader.
Sad se postavlja pitanje: kakav je to sud i kakva je to tužiteljica koja je mogla darivati „bonuse“, što drugim riječima znači da je sama odlučivala koga će kazneno goniti, a koga ne?
Jel to znači da smo pred sudom i pravdom svi jednaki, ili?
Jarnjak se izvukao, a Gotovina, Markač i neki drugi morali su godinama sjediti u zatvoru, iako su bili nevini.
Međutim, ta i takva „pravda“ (ovog hoćemo, ovog nećemo) postavlja i druga, mnogo dublja pitanja: zbog čega danas, kako se priča, neki ratni zločinci slobodno šetaju Vukovarom i Hrvatskom, zašto se nikada nisu istraživali krivci za 150 masovnih grobnica iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, zašto nikada nitko nije kažnjen za ubojstva oko 400 djece u vrijeme rata ili pak zašto su izbjegli pravdi mnogi navodni ratni zločinci od Džakule do Stanimirovića?
Ili pak zašto do danas nitko nije sjeo na optuženičku klupu za razaranje vukovarske ili pakračke ratne bolnice, itd. i tako redom.
Ako je Sanader imao „bonus“ vjerojatno su ga imali i oni na drugoj strani.
U slučaju Ive Sanadera (da se malo našalimo) netko je iskoristio „bonus“ i poslao ga na dugogodišnju robiju, jer ne događa se tako često da premjer jedne države jedini (!) bude suđen i osuđen uz ostalo i za ratno i ino profiterstvo.
Ako je to istina i ako se tako privode, optužuju i osuđuju ljudi kako je radila kontraverzna i jadna Carla del Ponte (kojoj bi trebalo kao „korona virusu“ zabraniti ulazak u Hrvatsku) onda nije ni čudno da ljudi ne vjeruju u pravosuđe, a još manje u pravdu i pravicu.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Leave a Comment