Gledajući, slušajući i čitajući što se sve događa u državnim tvrtkama ili u onim u kojim država ima neki udio, afera INA je samo najnovija u nizu, sve se više nameće jednostavan zaključak kako besramna pljačka u istima nije nikakav izuzetak već naprosto svjesno ugrađen model koji se primjenjuje od početka samostalnosti Hrvatske. U tom modelu i najveći zločin je tek moralna kategorija, a radi tog „detalja“ se ne podnose ostavke niti itko završi iza rešetaka?!
Ono što frapira u svim tim velikim pljačkama koje su do sada otkrivene, sam dragi Bog zna koliko ih još nije, tko zna koliko je još milijardi opljačkano, a što je najzanimljivije u cijeloj priči, nitko u tim tvrtkama iz kojih su se iznosile navedene milijarde nije ništa primijetio mada se, u ovom slučaju, radi o periodu od čak dvije godine kroz koje se krađa događala. Zdrav razum naprosto ne može pojmiti niti prihvatiti činjenicu da je samo ovih nekoliko osoba koje su pritvorene cijelu operaciju izveli sami bez znanja bilo koga u INA-i…. pa i mnogo šire!?
Podatak po kojemu je čak pola milijarde kuna bilo na računu jednog penzića odnosno oca neformalnog „šefa“ pritvorene skupine implicira da se radi o ne odveć inteligentnima ljudima kojima je za cijeli „posao“ očito bilo dovoljno samo to što su bili umreženi sa određenim strukturama preko kojih su i došli do svojih pozicija na kojima su potpuno neometano mogli sprovesti svoj plan. Sa druge pak strane naprosto je nepojmljivo da netko tko je pljačkom došao do milijarde kuna koje gotovo da uopće nije ni skrivao tako lako padne u ruke „pravde“ što opet implicira kako u ovom slučaju odnosno u daljnjem raspletu možda ispadne kako ništa nije onako kako su mediji prenijeli? Nije li i do nedavno „velika“ afera HEP naglo utihnula?
Ne treba se dakle čuditi ako na kraju ove priče nitko ne bude odgovarao ili ne bude osuđen jer će nadležne institucije pravne države u daljnjoj istrazi zaključiti da je sve bilo „po Zakonu“. Što bi drugo moglo biti ako se možda tijekom istrage utvrdi kako je jedna osoba u INA imala diskreciono pravo odrediti cijenu po kojoj će se prodavati plin. Možda je sve to i bilo na štetu INA, možda i nemoralno, ali je ipak sve po Zakonu što ne bi bio nikakav izuzetak. Možda nije primjereno ali na sličan (Zakonit) način i mirovinski fondovi stalno prže “naš novac” kroz razna “ulaganja” na kojima se gube milijarde koje smo im povjerili za mirovine….
Neka je samo sve po Zakonu pa makar se radilo i o nestalim ili „opljačkanim“ milijardama….
U Zagrebu, 29.08.2022.
Koordinator za medije
Milivoj Špika
Leave a Comment