MILANOVIĆ HVALI GRLIĆ-RADMANA, 3.

Podjeli

Kao što sam pokazao u prethodnom tekstu o Milanoviću kao predsjedniku vlade sam pisao i dobro i lođe.

https://bezcenzure.hr/vlad/milanovic-hvali-grlic-radmana-2/

Istina više toga je bilo loše, ali ništa lošega nije bilo u cijeloj knjizi Rasizam domaćih slugu, Zagreb, 2013. Podsjetit ću kako je počelo  s Prvim pismom s prijedlogom da generala Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir:

„Poštovani predsjedniče Hrvatske vlade,

hrvatski mediji su zabilježili Vašu izjavu u Srebrenici:

“Naprosto je neshvatljivo da se to (genocid u Srebrenici) dogodilo”, kazao je predsjednik Milanović dodajući kako se nešto slično tijekom rata moglo dogoditi i s Bihaćem.

Isto tako je neshvatljivo da svi znamo kako je Hrvatska operacijom Oluja spriječila taj planirani genocid u Bihaću, a da su zbog te operacije u Haagu osuđeni generali Gotovina i Markač.

Neshvatljivo je da se zapravo Vašom izjavom prekida (nadam se) višegodišnja šutnja hrvatskih medija i ne samo njih o tom glavnom učinku operacije Oluja.“

Zanimljivo je da postoji i jedna moja knjiga u kome je on sada kao predsjednik države u podnaslovu u kojoj je njegova uloga također pozitivna:

  1. Pečarić,Druker /Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.:

http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf

Završni tekst knjige je:

KNJIGA ZA PREDSJEDNIKA RH

Poštovani g. Predsjedniče RH,

Moj govor s predstavljanja knjige REVIZIONISTI U HAZU (Još jedan predsjednik – revizionist?), koji sam Vam poslao, objavljen je na hrvatskim portalima:

https://narod.hr/kultura/akademik-pecaric-jos-jedan-predsjednik-revizionist

https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/23424-predstavljanje-knjige-revizionisti-u-hazu

Na portalu narod.hr su pojasnili naslov koji sam dao govoru:

Predstavljanje knjige akademika Josipa Pečarića “Revizionisti u Hazu” održano je u utorak u Zagrebu. Na predstavljanje je bio pozvan i predsjednik Zoran Milanović, a autor je objasnio i zašto.

(Na portalu dragovoljac.com dan je i govor g. Igora Vukića, a taj govor je dan i na portalu narod.hr::

https://narod.hr/hrvatska/igor-vukic-negativci-su-uvijek-ustase-nadbiskup-stepinac-i-potom-svi-hrvati.

On bi itekako trebao biti važan za sve kojima je hrvatski nacionalni interes doista na srcu).

Međutim u svom govoru sam obećao da ću s njim završiti svoju knjigu DRUKER o dr. sc. Žarku Puhovskom o kojemu sam godinama pisao na način na koji ste Vi to učinili pa i u jučerašnjem nastupu u emisiji HRT-a „1 na 1“:

Ušli ste u spor sa Puhovskim koji je rekao i da formalno u krivu, a realno u pravu.

Ne, ja sam samo podsjetio javnost tko je taj čovjek, to je jedna nečasna figura. Nisam ušao u spor s tim gospodinom o kojem bi samo rečenicu-dvije jer je to po meni apsolvirano. Rekao sam što sam rekao, a prije je on rekao o meni kao i o svima drugima rekao, jer on to može, svakakve riječi, grube riječi. Gospodin Puhovski je nečasna javna osoba, mora u svakom trenutku odgovoriti na pitanje o svojoj biografiji. Netko tko je stalno na televiziji i može reći svašta o svakome je jedno, ali postoji i biografija. 

https://direktno.hr/direkt/milanovic-nisam-ja-prvi-otvorio-aferu-janaf-puhovski-je-necasna-javna-osoba-a-seks-je-najveca-stetocina-pravosuda-210602/

Knjigu sam završio pa Vam je šaljem.

Šaljem je i portalu dragovoljac.com s molbom da je objave na svom portalu.

S poštovanjem,

Dr. sc. Josip Pečarić

Redoviti član HAZU

Izvanjski član DANU

Međutim Ivo Goldstein, koga Predsjednik Milanović predlaže za veleposlanika, me je tužio zbog ove knjige. Pri tome je tvrdio da sam se ja na kraju napisao da sam akademik, pa čitatelje tako mogu zavarati da pomisle da sam akademik iz povijesti. Već takvo razmišljanje pokazuje zašto naš sjajni povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević tvrdi da Goldsteina ne treba smatrati znanstvenikom. Znanstvenik koji nekoga tuži zato što se u pismu Predsjedniku predstavio kao akademik što i istina. Taj ‘znanstveni’ način razmišljanja pokazan je kada sam optužen i što sam na vrhu svake stranice nalazi ime „Druker“. ‘Znanstvenik’ kojemu nije jasno iz podnaslova knjige da je tako Predsjednik nazvao Puhovskog, a ne njega zato što su u knjizi dani članci stari 10-20 godina u kojima se uz Puhovskog spominje i njega. Puno toga ima sličnoga u toj knjizi i vjerojatno ću kad završi spor sve to objaviti u novoj knjizi. Naravno u državi u kojoj se za pravosuđe koristi i termin krivosuđe sve je moduće pa sam spor izgubio i sada čekam odgovor na žalbu.

Zato me je iznenadilo kada sam u novoj Goldsteinovoj knjizi vidio da on prvostupanjsku presudu spominje na str. 221. knjige:

Kisić Kolanović smatra da povijest HDH zaslužuje promatranje kroz više dimenzija. Što se tiče modela nostalgičara-apologeta“, o njemu sve govori ime koje mu je autorica nadjenula. Ključne tekstove takva karaktera do 1990. objavljivala je Nikolićeva Hrvatska revija. Uključivši se u diskusiju o knjizi Holokaust u Zagrebu, koju, čini se, nije ni pročitala, konstatirala je kako je pristup u toj knjizi “redukcionistički” , baš kao što je i Pečarićev u knjizi Brani li Goldstein NDH, čime je stavila u istu ravan profesionalnu historiografiju i ispolitizirani (revizionističko-neoustaški) amaterizam (garniran uvreda i klevetama, što je 2022. dobilo i sudski pravorijek). Zaključila je i kako “profesionalni povjesničari moraju povući granicu do koje mjere holokaust nudi objektivan pogled na povijest NDH”.

Tako sam Goldstein pokazuje kako me je sutkinja osudila za knjigu za koju nisam sam tužen. Je li shvatio da je je teško vjerovati naći toliko sudaca kojima su takvi kvazi-argumenti prihvatljivi? Teško je to znati.

Međutim smiješno je vidjeti kako Goldstein piše o „amaterizmu“ kada govori o mojoj knjizi „Brani li Goldstein NDH“, a znamo da ona odgovor na knjigu Goldsteinovih Holokaust u Zagrebu u kojoj je cijelo poglavlje posvečeno tzv. revizionistima (glavni je dr. Franjo Tuđman, a po prostoru koji mi je posvećen ja sam odmah iza njega), a poznato je daj je najčuveniji amater u hrvatskoj povijesti suautor te njegove knjige Slavko Goldstein koji nije završio ni fakultet.

A moju je predstavio prof. dr. sc. Miroslav Tuđman koji nije izmišljao nikakve drobilice niti se proslavio svojim ekspertizama u biologiji. Njegov govor je objavio Glas Koncila, a on ga je uvrstio u svoju knjigu Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003 koja je bila literatura na postdiplomskim studijima Filozofskog fakulteta. Goldstein očito ne može shvatiti da on tako ‘pljuje’ po svom fakultetu. Vjerojatno nikad ni neće shvatiti.

 A drugi predstavljač je bio akademik Dubravko Jelčić koji kaže:

Što će matematičar u povijesti, u povijesnoj znanosti, odnosno u znanosti o povijesti? Pitanje, koje se kolegi Pečariću već nekoliko puta postavljalo u javnosti, bez sumnje je intrigantno pitanje, ali i sasvim neumjesno i promašeno; jer ono, to pitanje, podrazumijeva tvrdnju, da je povijest kao znanstvena disciplina rezervirana samo za školovane povjesničare, povjesničare ex offo, a to je doista daleko od pameti.

Goldstein ne razumije da Jelčić ovim posredno brani i njega jer mu je suradnik amater nad amaterima koji nema ni fakultetsku diplomu. A Jelčić dalje kaže:

S obzirom na opseg Goldsteinove knjige, a i opseg ove Pečarićeve, pomislili bismo da se kolega Pečarić dobrano uznojio dok je skupio toliko primjera nelogičnog razmišljanja i zaključivanja u Goldsteinovoj knjizi; ali mi se čini, da je taj posao za nj bio puno lakši nego što mislimo. Nelogičnosti se u Goldsteinovoj knjizi naprosto nude i nameću same od sebe, njih nije ni potrebno posebno tražiti. To je knjiga gotovo udžbenik logike, s kojom sveučilišni profesor Goldstein očito nije u velikom prijateljstvu.

Naravno, netko tko zasluži ime Drobilica sigurno ne razumije što je govorio akademik Jelčić, tj. da ja djelujem u svijetu gdje je logika vrlo važna i za razliku od njegovog oca kralja amatera, ja sam i tu u svojoj oblasti.

Slično je govorio istaknuti hrvatski povjesničar dr. sc. Zlatko Matijević na predstavljanju jedne moje knjige kada je sam postavio pitanje:

Što radi matematičar u povijesnoj znanosti?

Odgovorio:

Uvodi red u njoj!

Tako je Ivu Drobilici bila problem knjiga u kojoj sam podržao Milanovića, a Milanović je on – valjda zato – ugledan profesor, Valjda nije ta tužba bila odgovor na ono moje pismo kojom sam završio knjigu o onome koga je on nazvao druker?

Valjda ipak nisam zaslužio ako je je u to na bilo kakav način sudjelovao Milanović. Ne u tužbi za  knjigu „Druker“.

Razumio bi ako je razlog što je u vrijeme kada je bio predsjednik vlade prvi veliki neuspjeh bio im je neizbor Iva (tada) Goldsteina za akademika.

Možda sam previše kritizirao i njegovog tadašnjeg posebnog savjetnika za kulturu jer sam se rugao savjetniku koji nema ni fakultet. Ali za to sam se ispričao samo specijalnom savjetnik i tu ispriku dajem u Prilogu, Inače isprika je dana i u knjizi:

  1. Pečarić,Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472.

Internet izdanje:

https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf

Zapravo o toj knjizi se govorili u emisiji na Prvoj srpskoj televiziji što sam komentirao u knjizi:

  1. Pečarić, Hrvatski ‘luđak’ i srpski znanstvenici, dragovoljac.com:

https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf

Danas sam poslao na više adresa obavijest o toj knjizi:

https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/36414-knjiga-akademika-pecarica-hrvatski-ludak-i-srpski-znanstvenici

Ali uz tu obavijest poslao sam i današnji članak dvojice doktora znanosti a po dr. Drobilici ‘amatera’, koji su objavili ogroman broj članaka o lažima popisa u Jasenovcu :

https://narod.hr/hrvatska/banic-i-koic-prekobrojne-zrtve-i-manipulacije-sto-je-sasvim-normalno

Itekako je vezano za suradnju Predsjednika i dr. Drobilice jer se radi o njihovim istraživanjima popisa židovskih žrtava u NDH.

Zato i to dajem u Prilozima. Već sam Predsjedniku poslao, ali nadam se da će prije pogledati ovako i moći usporediti kako to rade istinski znanstvenici, a ne ovi kvazipovjesničari sa filozofskih fakulteta koji izmišljaju drobilice, nove zakone u biologiji, sjenke oblaka su im pronađena grobišta  itd. itd.

I dok su takvi Predsjedniku ugledni znanstvenici, meni su samo osobe kojima se možeš zgodno rugati. Recimo, kada su nametnuli hrvatskim vlastima kao ‘ugledni’ znanstvenici tata Slavno i sin Ivo da je službena brojka žrtava Jasenovca od 80 do 100 tisuća, što je za mene u stvari «rezervna» velikosrpska brojka, pa je nazivam «velikosrpskom brojkom Goldsteinovih i Draže Mihailovića». Zašto? Dr. Vjekoslav Perica (“Sloboda Dalmacija”, 27. srpnja 2002.) pronašao je u Chicagu knjigu koju su 1943. izdali Eparhija Pravoslavne crkve iz Chicaga i Ravnogorski četnički pokret Draže Mihailovića u kojoj se govori o 40 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu. Dakle, za pola rata polovica od spomenute brojke! I ona kao i ona od 700 000 treba osigurati tezu o genocidnosti hrvatskog naroda, To sam napisao puno puta ali hrvatski sud danas tvrdi da takvi zaključci nisu vrijednosni sudovi i da su kažnjivi, vjerovali ili ne?

I to u vrijeme kada dva doktora znanosti Nikola Banić i Mladen Koić, na način kakav je dan u ovom članku u Prilozima, u više od stotinu takvih članaka i knjizi   JASENOVAČLI POPIS  – LAŽNE ŽRTVE na  oko 899 stranica zapravo pokažu kako je moj naziv za službenu brojku žrtava Jasenovca točan, ali zato i kažnjiv!

Neću nikada doznati, ali zanima me je li u svemu tome umješan i sam Predsjednik RH. Ipak on smatra da je ugledan znanstvenik neki goldstein, a ne neki pečarić.

Dr. sc. Josip Pečarić

Redoviti član HAZU

Izvanjski član DANU

 

PRILOZI

 

ISPRIKA DR. SC. SLAVKU GOLDSTEINU

Poštovani g. Goldstein,

Moram Vam se ispričati jer sam u tekstu BIVŠI POSEBNI SAVJETNIK PREDSJEDNIKA VLADE RH ZA KULTURU SLAVKO GOLDSTEIN UPORNO LAŽE (http://kamenjar.com/bivsi-posebni-savjetnik-predsjednika-vlade-rh-za-kulturu-slavko-goldstein-uporno-laze/)

napisao:

Pa što je onda klasična Goldsteinova laž u ovom tekstu. To je brojka od 2000 žrtava koje je kako on kaže ustanovila Komisija za istraživanje rata i poraća, tzv. ‘Vukojevićeva’ komisija.

Naime radi se o IZVJEŠĆU O RADU Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava OD OSNUTKA (11. veljače 1992.) DO RUJNA 1999.

Vjerojatno će netko pomisliti da Slavko Goldstein s (ne)svršenom srednjom školom ne razumije značenje naslova Izvješća, ali on itekako dobro razumije i uporno ponavlja. S tom laži je, uz veliku medijsku potporu, uspio zaustaviti u Saboru da se Izvješće prihvati i evo do današnjeg dana „uporno laže“ (to je on sa sinom koristio za mene u tekstu s sličnim svojim lažima o kojima sam pisao u spomenutom tekstu). O toj laži ja doista uporno pišem više od 15 godina (vidjeti npr. i moju knjigu: „Brani li Goldstein NDH?“ iz 2002.).

Naime, očito je neistinita moja tvrdnja o Vama kao (ne)svršenom srednjoškolcu.

Jedan kolega iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac upozorio me da ste – doktor:

„I to ne bilo kakav, doktor Jojboli ili štajaznam doktor za rokenrol. Ne, nego pravi pravcati doktor znanosti (dr. sc.)

Pogledajte prilog iz današnjeg Jutarnjeg lista. Nije kompjutorska igra ili fotomontaža. Svatko tko kupi JL na kiosku može se uvjeriti na str. 38., da su ga (hi, hi, hi…), blesani proglasili doktorom znanosti!

E pa sad mu stvarno nitko ne može ništa, i može lijepo u ponedjeljak biti proglašen i akademikom.

Posebice nakon što je u petak opovrgnuo podvalu da se u Jasenovcu igrala Mala Floramye i autoritativno ustvrdio da je riječ bila o – Grofici Marici!“

I doista na str. 38. doista piše dr. sc. Slavko Goldstein, povjesničar i publicist.

Kako je Jutarnji list ozbiljna novina nemam razloga sumnjati u taj podatak. Ranije se on već pojavljivao

http://arhiva.dalje.com/hr-hrvatska/puhovski–bozani-u-jasenovac-stize-prekasno/266085

ali nisam povjerovao pa sam uporno ponavljao ovu strašnu neistinu.

Kako ne volim koristiti neistine (laži su po bivšem Predsjedniku Srbije najviše pomogle njegovom narodu u povijesti) na internetu sam uspio pronaći što je istina. Ustanovio sam da Vas je rektor Zagrebačkog sveučilišta također proglasio doktorom znanosti (vidjeti prilog):

http://arhiva.dalje.com/hr-hrvatska/puhovski–bozani-u-jasenovac-stize-prekasno/266085

ali i Ustavni sud RH što je objavljeno u Narodnim novinama još 2007. godine(vidjeti prilog):

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_11_113_3341.html

Jasno mi je da možete s pravom biti ljuti na mene jer ja jesam doktor znanosti, ali usuđujem se osvrtati se na Vaše tekstove koje pišete kao doktor povijesnih znanosti.

Istina, malo mi je čudno kada Vas kao doktora znanosti Jutarnji list proglašava samo publicistom, ali oni ipak nisu znanstvenici kao Vi i ja, zar ne?

Nadam se da će te razumjeti moje ne znanje, ali doista do danas nisam vidio da o vašoj doktorskoj tituli pišu čak i Narodne novine.

Zbog toga primite moju ispriku i obećanje da ću ubuduće uz Vaše ime obavezno pisati i Vašu titulu. Moramo vjerovati rektoru Zagrebačkog sveučilišta, Ustavnom sudu (u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević), i Narodnim novinama, zar ne)

S poštovanjem

Akademik Josip Pečarić

10.04.2016.

113 5_11_2007 Odluka o imenovanju članova Etičkog povjerenstva.htm

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3341

Na temelju članka 104. stavka 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine«, br. 116/99, 109/00 – vjerodostojno tumačenje, 53/03, 69/03 – pročišćeni tekst, 44/06 i 19/07.) Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, na sjednici održanoj 2. studenoga 2007., donio je

ODLUKU

O IMENOVANJU ČLANOVA ETIČKOG POVJERENSTVA

I.

Na temelju odredbe članka 105. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor predsjednik Etičkog povjerenstva po položaju je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik MILAN MOGUŠ.

II.

Imenuju se članovi Etičkog povjerenstva:

Na prijedlog većinske koalicije političkih stranaka, Hrvatske demokratske zajednice, Hrvatske socijalno-liberalne stranke, Hrvatske stranke umirovljenika, Samostalne demokratske srpske stranke i Stranke demokratske akcije Hrvatske:

  1. TOMISLAV PAŠKVALIN iz Zagreba
    2. BERNARDICA JURETIĆ iz Splita
    3. prof. dr. sc. HELENA JASNA MENCER iz Zagreba.

Na prijedlog oporbenih političkih stranaka, Socijaldemokratske partije Hrvatske, Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata, Hrvatske seljačke stranke, Hrvatske stranke prava, Istarskog demokratskog sabora, Demokratskog centra, Primorsko-goranskog saveza, Međimurskog demokratskog saveza, Slavonsko-baranjske hrvatske stranke i Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje:

  1. dr. sc. SLAVKO GOLDSTEIN iz Zagreba
    5. ZORISLAV ANTUN PETROVIĆ iz Zagreba
    6. akademik VLATKO SILOBRČIĆ.

III.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: SuE-DSjA-1/2007
Zagreb, 2. studenoga 2007.

Predsjednik
prof. dr. sc. Petar Klarić, v. r.

 U povodu dodjele počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu,

rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš poziva Vas na tribinu

JEDNO POSLIJEPODNE S BRANKOM LUSTIGOM

utorak, 16. lipnja 2009. u 17 sati

dvorana akademije dramske umjetnosti

trg maršala tita 5

Gosti:

  1. sc. Slavko Goldstein,

prof. dr. sc. Ivo Goldstein,

prof. Branko Ivanda,

književnik Miljenko Jergović

 

 

 

KNJIGA AKADEMIKA PEČARIĆA „HRVATSKI ‘LUĐAK’ I SRPSKI ZNANSTVENICI“

Knjiga akademika Josipa Pečarića „Hrvatski ‘luđak’ i srpski znanstvenici“ dana je na našem portalu:

https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf

Naime, na Prvoj srpskoj televiziji u emisiji JUTRO NA PRVOJ sudjelovali su ministar Vlade republike Srbije Đorđe Miličevićem, predsjednik Srpske lige Aleksandar Đurđev i Predrag Marković, ‘istoričar’. Raspravljalo se i o jednoj knjizi akademika Pečarića. Tom prigodom je ‘istoričar’  tvrdio da je Pečarić ‘luđak’.

Akademik Pečarić je to komentirao i iz naslova se vidi da mu se dopala ta razlika između njega i ‘istoričara’ koji je zapravo ravnatelj srpskog instituta za modernu povijest i član upravnog vijeća RTS-a-

Zašto?

Pa pokazalo se da na svjetskoj znanstvenoj bazi ravnatelj srpskog instituta ima 6 publicacija, 10 citata i h-indeks mu je 2. Za usporedbu luđak o kome govori taj izuzetni srpski znanstvenik imao je još 28/06/2023. na Scopusu: publikacija: 799, citata: 7319, H-index: 37.

Ako je ravnatelj imao toliko, koliko tek ima cijeli srpski institut?.

Na Scopusu doznajemo da Institut  ima 27 znanstvenika koji imaju radove koji se uzimaju u obzir u toj znanstvenoj bazi. Dakle, njih 27 – ima 74 publikacija. A hrvatski luđak 812. Skoro 11 puta više ima hrvatski luđak od cijelog srpskog instituta. Vjerovali ili ne!

Takvih zanimljivosti ima puno u knjizi, a kako je tema bila „srpski mit o Jasenovcu“ na kraju je dana akademikova knjiga istovjetnog naslova iz 1998.

UZ KNJIGU:

BANIĆ I KOIĆ: PREKOBROJNE ŽRTVE I MANIPULACIJE – ŠTO JE SASVIM ‘NORMALNO’?

Objavio

 Koić i Banić,

  1. rujna 2023.

Foto: GettyImages

Još i prije društvenog stanja koje kontrolirani mediji nazivaju „novonormalno“ bilo je sasvim „normalno“ da je, primjerice, veći broj žrtava od ukupnog broja stanovnika. Ovaj tekst se odnosi na Drugi svjetski rat, ali isti model manipulacije se može primijeniti i u drugm slučajevima. Tehnika opsjene je jednostavna. Žrtve su na neki način svi i to bez obzira jesu li preživjeli ili su umrli, odnosno ubijeni tijekom Drugog svjetskog rata. Taj kriterij nije sporan, ali problem je kad u konačnici „žrtve“ u raznim interpretacijama postanu „ubijeni“.

U digitalnom arhivu Yad Vashema dvije su osnovne kategorije podataka o žrtvama: zapisi/dokumenti i žrtve/pojedinci (dalje u tekstu kao „žrtve“). U kategoriji žrtve su tri podkategorije podataka „ubijeni“: „nije navedeno“ i „preživjeli“. Kod istraživanja u obzir su uzeti podatci iz digitalnog arhiva Yad Vashema o lokaciji prema kategoriji „živjeli prije rata“ u nekom mjestu tako da budu što više usporedivi s podatcima o predratnom broju Židova u Hrvatskoj, pišu Banić i Koić za Hrvatski tjednik.

 

Više ratnih žrtava nego je prije rata bilo živih

Prema zbrojenim podatcima iz knjige M. Švob (Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice, Knjiga II, 2004.) u 28 (bogoštovnih) židovskih općina s današnjeg područja Hrvatske uključivši Rijeku (podatci do 1938.), Čakovec, Split i Dubrovnik bilo je 1940. godine 18.709 Židova. Usporedbe radi u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je početkom rujna 2022. godine 33.530 zapisa/dokumenata o žrtvama s današnjeg područja Hrvatske prema podatcima iz istih 28 sjedišta predratnih židovskih općina. U mjestima koja su bila sjedišta Židovskih bogoštovnih općina ukupno je bilo 32.219 žrtava.

To su podatci bez obzira na mjesto stradanja i to je 13.510 žrtava više nego što je prije rata u u predmetnim židovskim općinama bilo Židova. Površnim pristupom moglo bi se zaključiti da je prema digitalnom arhivu Yad Vashema ubijeno 72 posto više Židova nego što ih je u Hrvatskoj živjelo prije rata. To je nemoguće, ali do takvih rezultata se može doći nepoznavanjem ove teme ili namjernom manipulacijom podatcima.

 

Tri izvora podataka

U digitalnom arhivu Yad Vashema su tri glavna izvora podataka o Židovima s područja nekadašnje Jugoslavije. To su Spisak žrtava rata (List of murdered Jews from Yugoslavia), razne „liste progonjenih“ (List of persecuted persons) i svjedočanstva članova obitelji, prijatelja i židovskih organizacija (Page of Testimony). Spisak žrtava rata je modificirana srbijanska inačica jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine i prema tom popisu svi navedeni su ubijeni. „Liste progonjenih“ su različiti popisi najčešće nejasnog autorstva. To primjerice mogu biti popisi upućenih u logor koje su nakon rata sastavili jugokomunistički propagandisti.

Pojam „progonjen“ ne bi trebao biti istoznačan pojmu „ubijen“, ali prema broju ubijenih može se zaključiti da je većina s tih popisa navedena kao ubijeni. U predmetnom istraživanju glede „lista progonjenih“ u 67 posto slučajeva navedeno je da su ubijeni. Kod svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija uglavnom se navode mrtvi, ali broj zapisa je veći od broja stradalih jer može biti nekoliko svjedočanstava za istu osobu.

 

Zbrajanjem do mitomanije

Broj „žrtava“ prema tri gore spomenuta glavna izvora podataka kod kojih se navodi da su negdje „ubijeni“ je 24.302. To je za 30 posto više od predratnog broja Židova iz 28 sjedišta nekadašnjih židovskih općina s današnjeg područja Hrvatske. Podatci iz raličitih izvora ne smiju se nekritički zbrajati jer je u različitim izvorima dio podataka isti. Ako se svaki od tri izvora analizira posebno, rezultati su sljedeći: prema srbijanskom Spisku žrtava rata s područja sjedišta 28 promatranih židovskih općina u ratu je ubijeno ili umrlo 9.579 Židova.

To je 51 posto od predratnog broja Židova iz predmetnih židovskih općina prema podatcima iz knjige M. Švob. Prema svjedočanstvima rodbine prijatelja i židovskih organizacija su 6.334 zapisa o žrtvama. To je ekvivalentno trećini predratnog broja Židova s predmetnog područja.

Ako se izuzmu svjedočanstva s nedostatnim odnosno problematičnim podatcima (višestruki upisi, nedostatak osobnih podataka, različiti podatci o mjestu i vremenu smrti itd.), od ukupno 6.334 zapisa preostaje 3.673 potencijalnih žrtava, odnosno nešto manje od petine predratnog broja Židova. Prema raznim „listama progonjenih“ s područja današnje Hrvatske u digitalnom arhivu Yad Vashema navodi se 16.524 židovskih „žrtava“. To je ekvivalent 88 posto predratnog broja Židova s predmetnog područja. Kod 11.050 slučajeva piše da su ubijeni, a to je 59 posto predratnog broja Židova s predmetnog područja.

Treba uzeti u obzir da se radi o raznim listama/popisima čiji se podatci o ubijenima dijelom podudaraju. Međutim, kad se usporede podatci iz „lista progonjenih“ za pojedina mjesta u 7 od 28 slučaja je više „ubijenih“ nego što je prije rata u tim mjestima bilo živih Židova. Takav je slučaj kod Čakovca, Križevaca, Pakraca, Požege, Slavonskog Broda, Varaždina i Vukovara.

Rezultati po mjestima – primjer Iloka

Prema „listama progonjenih“ najmanji udio „ubijenih“ u odnosu na predratni broj Židova je u Sušaku (danas dio Rijeke) iz kojeg nema „ubijenih“, zatim u Valpovu iz kojeg je ubijen jedan od 140 predratnih Židova pa u Iloku iz kojeg je šest ubijenih od 310 predratnih židovskih stanovnika. U razdoblju od 1931. do 1940. godine u Iloku je porastao broj Židova (Švob, s. 284). Ilok je vrlo znakovit primjer nepodudarnosti podataka iz različitih izvora. Štoviše u slučaju Iloka radi se o ogromnim razlikama. Naime, kod Švob (2004.) je od iločkih Židova poimenično navedeno 15 preživjelih, ali broj mrtvih je 348 (Banić i Koić, Jasenovački popis – Lažne žrtve, 2023., s. 338).

Krajem rujna 2022. godine je u digitalnom arhivu Yad Vashema prema tri glavna izvora bilo 696 „žrtava“ koje su prije rata živjele u Iloku. Prema srbijanskom Spisku žrtava rata iz Iloka je 208 ubijenih Židova. U promatranom razdoblju bila su 274 svjedočanstva članova obitelji i židovskih organizacija o Židovima koji su prije rata živjeli u Iloku od čega je kad se isključe višestruki upisi za iste osobe 138 „ubijenih“ s imenom, prezimenom i godinom rođenja.

 

Mjesta smrti izvan Hrvatske

Prema svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema kod stotinjak žrtava iz Iloka se kao mjesto smrti navode mjesta u Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, novosadska racija itd., a ne logori Jasenovac ili Stara Gradiška. Prema svjedočanstvima rodbine i židovskih organizacija je 37 zapisa u kojima se kao mjesto smrti navodi logor Jasenovac, a za logor Staru Gradišku nema niti jednog zapisa iz ove kategorije. Kad se maknu višestruki zapisi za istu osobu i oni bez vitalnih identifikacijskih podataka, ostaje 17 potencijalnih jasenovačkih žrtava s potpunim osobnim podatcima. Znači da je prema tom židovskom izvoru u Jasenovcu moglo stradati između 17 i 37 predratnih iločkih Židova.

Nasuprot tome na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac je 367 židovskih žrtava rođenih u općini Ilok i još devetero rođenih u drugim mjestima (Vinkovci, Vukovar, Slavonski Brod, Osijek, Šid i Senta u Bačkoj) kod kojih se u napomenama spominje Ilok, a nekima i „kolovoz 1942“, odnosno razdoblje deportacije/smrti. Znači prema mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac iz Iloka je samo u logorima Jasenovac i Stara Gradiška stradalo znatno više od predratnog broja Židova. Treba napomenuti da se brojne obitelji iz Iloka (Funk, Neuschloss/Mayschloss, Stern, Weber) nalaze na osmrtnicama iz Auschwitza (Banić i Koić, s. 339).

Uglavnom, zavisno o izvorima u nekim mjestima kao što je Ilok može biti od svega nekoliko ubijenih do puno više ubijenih nego je prije rata bilo živih. Određenom krugu odnosno pentagramu povjesničara to očito nije neki problem.

 

Rezultati po mjestima – primjer Rijeke

Već prije Drugog svjetskog rata Rijeka je bila dio Italije. Broj Židova u Rijeci je od kraj 19. stoljeća bio u padu (Švob, s. 475), a 1938. godine u gradu su bila 1.783 Židova. Nakon prestanka Drugog svjetskog rata u Europi 1945. godine ih se vratilo oko 1.600, a već 1946. godine u Rijeci ih je preostalo samo 175. Sigurno se nisu ni svi preživjeli nakon rata vratili u Rijeku, a od onih koji su se vratili ubrzo su skoro svi pobjegli iz jugoslavenskog „komunističkog raja“.

Prema digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 785 „žrtava“ iz Rijeke, a prema Švob je otprilike upola manje mrtvih odnosno 411. Prema broju povratnika iz 1945. godine iz Rijeke nije moglo biti 785 ili 411 mrtvih Židova. Prema „listama progonjenih“ iz digitalnog arhiva Yad Vashema kod 219 predratnih Židova iz Rijeke navodi se da su „ubijeni“. To također ne odgovara broju povratnika iz 1945. godine.

 

Činjenice ili „istina“ o prekobrojnima

Bez obzira jesu li „žrtve“ ubijene, umrle ili su preživjele ratno razdoblje, ne može biti više „žrtava“ nego je bilo živih. To je abnormalno stanje, odnosno prema političko-medijskom novogovoru novonormalno. Kad u nekim mjestima ima više ubijenih nego je bilo živih, tada više ni obmanjujući novogovor ne može opravdati namjernu manipulaciju podatcima. Novonormalna “znanost” ne trpi činjenice jer činjenice ne trpe više od jedne istine. Za lažljive „istinoljupce“ činjenice su negacionizam poistovjećujući ga sa znanstvenim revizionizmom.

Argumentima stjerani u kut takvi znanstvenici-aktivisti zazivaju konsenzus. To je ono kad 1+1 nije 2, već kako nekome odgovara. Ili da parafraziramo J. Bidena – Istina je važnija od činjenica. Jasno je zašto on i većina političara ne vole „pametnjakoviće“. Političku agendu koja se skriva iza psudoznanostvenih argumenata lako je prepoznati po izbjegavanju čak i zabrani rasprave. Čemu strah ako imaju čvrste argumente? U ovom slučaju može se reći – manje je više. Manje prekobrojnih žrtava, više istine.

 

https://narod.hr/hrvatska/banic-i-koic-prekobrojne-zrtve-i-manipulacije-sto-je-sasvim-normalno

https://www.dragovoljac.com/index.php/nikad-zaboraviti/36415-prekobrojne-zrtve-i-manipulacije-sto-je-sasvim-normalno


Podjeli
Leave a Comment