Srca su nam junačka, nikog se ne bojimo, zemlju svoju volimo. Poštovani čitatelji sa stihovima iz vremena Domovinskog rata započinjemo još jedan serijal iz Trogira, bisera naše Dalmacije i Hrvatske. Sigurno pogađate zašto baš sa tim stihovima. Proslavili smo Oluju, našu najveću vojno-redarstvenu akciju u podijeljenom tonu, s jedne strane politička elita, s druge strane branitelji i narod. A mi sanjamo vrijeme Domovinskog rata kada smo svi bili ujedinjeni i svi zajedno. Naravno, osim one manjine koja je sanjala obnovu Jugoslavije i dolazak JNA i četničkih formacija.
San o velikoj Srbiji je ostao sanak pusti, ali me osobno boli što do danas nismo riješili osudu svih srpskih zločina, procesuiranja zločinaca, pitanja granica, odštete za agresiju, pitanja nestalih i puno toga što opterećuje naše odnose. Ova proslava Oluje koja je bila legitimna vojna akcija oslobađanja našeg teritorija, govori o slabosti i niskosti naših političara koji se opet ispričavaju. Naš hrabri i ponosni narod nema se zašto ispričavati jer su branili svoj dom i bili su za dom spremni, ma koliko im smetao taj pozdrav. Ali, njima ne smeta kokarda, petokraka i slavljenje zločina nad hrvatskim narodom kao što je to bilo primjerice u Srbu.
Idemo dalje, sa serijalom iz Trogira. Sezona je godišnjih odmora i naš gradonačelnik Ante Bilić odmara od velikog i napornog rada. Naravno, kada bi se šalili. On mora misliti o svojoj budućnosti, odnosno kuda će nakon što izgubi naredne izbore. Da li će se vratiti u svoju agenciju Eko-Kaštelanski zaljev, ili će potražiti posao u nekoj drugoj javnoj tvrci kao što su Hrvatske ceste. Jer sve te javne tvrtke traže takvog stručnjaka kojemu je problem malo ceste i parkinga ispred pastoralnog centra Ivan Pavao II.
Za to vrijeme njegovi zamjenici Ruža Bilić-Kovačević i Viktor Novak također planiraju svoje daljnje karijere. Ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica najavio reformu u kojoj će u manjim gradovima ukinuti dužnosti zamjenika, pa oni moraju potražiti novo radno mjesto. Spletom okolnosti ili namjere ostala su upražnjena dva radna mjesta, ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta i direktora Turističke zajednice Trogir. Veliki stručnjaci koji su se proslavili obećanjima kao što su multimedijalno kino ili kamp u Divuljama. Možemo se kladiti da će se navedeni zamjenici prijaviti za ta radna mjesta. Jer fotelja je svakome draga.
Za to vrijeme direktor Trogir Holdinga iz reodva laburista Božidar Miše odmara, dok se grad guši u smeću i komunalnom neredu. Pogledajmo primjer trogirske tržnice, gdje nam čitatelji dostavljaju slike koja stvarno bodu u oči. A na toj tržnici prolazi najviše gostiju i predstavlja našu sliku u svijet. Problem Trogir Holdinga su smanjene plaće, radnici koji su na bolovanju, financijske dubioze, a za to vrijeme pati odvoz smeća i komunalna uređenost. Za slijedeći broj našeg serijala, najavljujemo ekskluzivnu priču, pa vam želimo ugodan godišnji odmor.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment