Uz pršut i gemište omakla se Mesiću istina o  jasenovačkom logoru  1992.

Ostat će zapisane riječi Mesićeve, izrečene 1992. godine, da u Jasenovcu nije ubijeno 700 tisuća ljude, kako su godinama lagali drugovi i džudije, nego 25 tisuća. I njih 25 tisuća većina je umrla od iscrpljenosti radeći teške poslove u tvornicam i radionicama i od raznih bolesti, a ponajviše od tifusa i dizenterije. Dakle, ostat će Mesićeva istina i ta,  pa neka se zna, da je jasenovački logor bio radni i sabirni logor i radio  je u ratu i poraću, sve do kraja 1948. godine

Dvadeseto stoljeće bilo je, između ostaloga, borba ljudskog roda za slobodu medija na našemu planetu, a ovo, dvadeset prvo stoljeće, kako je počelo, izgleda mi, bit će borba protiv medijskog terorizma i nasilja nad istinom. Što smo tražili to smo i dobili!

Budući da sam radni vijek proveo u medijima, točnije u novinarstvu, znam dobro što se događa u našim medijima, pa i onim izvan naše zemlje. Bio sam neko vrijeme novinar i urednik najtiražnijih dnevnih novina u Hrvatskoj, pa mi ta činjenica daje za pravo, da kompetetno govorim i sudim o medijima. Moja se mater, svojedobno, šalila na moj račun, a ta njezina jetka šala, zahvaća danas gotovo devedeset posto hrvatski novinara i urednika. Kad smo slavili njezin devedeseti rođendan u Freburgu, gdje je živjela s mojim bratom Mijom, poslije ručka, u opuštenoj atmosferi i pred desetak rodijaka i uglednika i poslovnjaka iz toga grada, pa kad smo zapodjenuli razgovr o medijima, moja mama mi je u šali rekla, da sam više ulago priko novina nego naših pet kolina.

Mesić među svojima

Tko stoji iza današnjeg medijskog terorizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Odgovor je jednostavan i ubitačan, i točan; stoje djeca onih drugova i drugarica, koji su hrvatski narod „usrećivali“ od 1945. do danas. Kad se činili da smo postali slobodan narod i da ćemo živjeti u demokraciji, boljitku, sretnijoj zemlji i zadovoljnijem narodu, zlotvori ne miruju i podmuklo podastiru laži o našoj prošlosti, krivotvore sadašnjost i pokušavaju našoj djeci ogaditi sadašnjost i lišiti ih bolje budućnosti budućnost.

Navest ću primjer bivšeg predsjednika Mesića, (koji je, ugred budi rečeno, dijete partizanskog provoborca), koji je 1992. godine u nekom manjem društvu izrekao istinu o jasenovačkom logoru i, sada, nakon toliko godine, jadnik niječe ono što je rekao, a rekao je tada golu istinu o sabirnom i radnom logoru u Jasenovcu.

Zanimljivo je i njegovo društvo u toj birtiji. Desno od njega sjedi udbaš iz Kamenskog, Nediljko Matić, koji je s Mesićem išao u Australiju, pa su maznuli onu lovu), i još neke bivše komunjare i tada hadezenjare, pa se Stipe raspištoljio među svojima. Mesić je išao još dalje pa je ustvrdio da je taj logor zatvoren krajem 1948. godine, što je po mojoj spoznaji o tom logoru, gola istina. Na Mesića se sručila lavina današnjih skojevaca i skojevki, pa je pod tom medijskom falangom, Mesić nažalost pokleknuo i zanijekao 2017. godine istinu koju je izrekaom 1992. godine.

Nije Mesić mačji kašalj

Teško je napisati, a istina je neporeciva, da su na njega nasrunuli njegovi, djeca i unuci drugarica i drugova, partizana, oznaša, udbaša, skojevaca i skojevki…Jadni potomci tih zlotvora ne mogu se nikako pomiriti s istinom i priznati što su im radili očevi i djedovu u ratu i u poraću. Istina je za njih teško prihvatljiva i bolna. Da je provedena lustracija, istina bi bila svima očita, jasna do nejasnoće i upitna do nedgovora.

Šteta je velika što je Mesić je pokleknuo, pa je ovih dana zanijekao ono što je govorio prije dvadesetak godina u nekoj izbi u Kutini. Mi koji smo istraživali što se događalo u tom logoru ratu i poraću, dobro znamo, da je Mesić govorio istinu. Da je Mesić potvrdio danas što je govorio jučer, povjesničari i akademici, morali bi se upustit u istraživanje što se to događalo u tom logoru i laže li Mesić ili govori istinu. Ipak je to ozbiljan čovjek u godinama i bio je u dva mandata na čelu hrvatke države. Nije on mačji kašalj, ni neki jebivjetar kako mnogi misle. Što mu bijaše, pa sam sebe popljuva pred licem hrvatske javnosti, ali ne i pred licem povijesti. Ostat će zapisane riječi Mesićeve, da u Jasenovcu nije ubijeno 700 tisuća ljude, kako su godinama lagali drugovi i džudije, nego 25 tisuća. I njih 25 tisuća većina je umrla od iscrpljenosti radeći teške poslove u tvornicam i radionicama i od raznih bolesti, a ponajviše od tifusa i dizenterije. Dakle, ostat će Mesićeva istina, da je jasenovački logor radioi do kraja 1948. godine.

Inače, u NDH nikada nije postojao koncentracioni logor smrti, kao što je to bilo u Njemačkoj (Dahau i Aušvic), pa to nije bio ni Jasenovac, kako se to pokušava tumačiti unutar jugoslavenskoga mita o genocidnosti Hrvata. Jasenovac je bio radni i sabirni logor u kojem se intenzivno proizvodilo kako za civilne tako i vojne potrebe NDH. To je ta istina s kojom se ne mogu pomiriti drugovi komunisti i drugovi nadri antifašisti…

Nikako se partizanija ne može pomiriti sa istinom o jasenovačkom logoru i zločinima koje su počinili partizani upravo u tom logoru poslije rata. Dakle, djeca drugova i drugarica truju hrvatsku djecu preko medija lažima o našoj novijoj povijesti. Čak su krenuli s lažima o hrvatskom obrambenom i oslobodilačkom ratu, službeno nazvanom – Domovinski rat. Većina tih novinara pišu po zadatku, ili za masnu lovu, koju dobivaju od Sorosa i nekih drugih neprijatelj hrvatskog naroda.Te prodane novinarske duše su, nažalost, u većini slučajeva Hrvati. Ima nešto i svetosavaca, Srba prečana, koji se poput njihovih očeva i djedova ne mogu nikako pomiriti s istinom i stvarnosti, da je hrvatski narod postao slobodan narod i da ima svoju slodobnu i samostalnu državu.

Intervju s Raškovićem

Kad sam svojedobno radio intervju sa onim doktorom psihijatrom, vođom srpske pobune u Hrvatskoj, Jovom Raškovićem, čovjek mi je otvoreno rekao, da su Srbi prečani bili i ostali remetilački faktor u Hrvatskoj, pa se našalio, da su Srbi lud narod. Međutim, tu njegovu šalu ja sam shvatio ozbiljno, pa se nadam da ćete je shvatiti i vi koji ovo čitate, jer govori istinu o jednom narodu, koji je, nažalost nama u susjedstvu. Nezgodni su dozlaboga neki naši susjedi i komšije. Komu vjerovat ako ne doktoru Raškoviću, psihijatru, liječniku i akademiku, koji liječi ljude od raznih bolesti, ovisnosti…

Ovi novinari koji siju laži preko hrvatskih medija, dobro su plaćeni od svojih nalogodavaca. Kad bih ja sada naveo imena i prezimena novinara i urednika u hrvatskim medijima, na televiziji, u dnevnicima, tjednicima i raznim glasilima, koji pišu svakva izmišljotine o Hrvatima, siguran sam da bih morao proći medijski linč. A jednom sam ga preživio! Pa ako treba i opet ću. Kad bih ja sada napisao da mi svake nedjelje pokvari apetit za ručak ako otvorim teliziju i gledam “Nedjeljom u dva” ili kad slušam Jasminu Popović (radila je u Večernjaku kad i ja) kako mučki razgovara sa svojim gostima na radiju i televiziji i pokušava progurati svetosavlje, ili onu svetosavku alapaču Danijelu Trbović, pa kad čitam izjavu predsjednika Društva hrvatskih novinara, Saše Lekovića (nas petorica smo napustili to Društvo upravo zbog njega) pa komentare stanovitog Ristića, pa Jergovića, Tomića, Pilsela (neko vrijeme glumio ustašu), Pavičić, Jelena Lovrić (jugo putana), Dežulović, (četnik početnik) Butković, (salonski komunist), Đurđica Klancir, Slavica Lukić (četnikuša od glave do pete) i tako dalje i tako gore po hrvatske medije. Ta prokleta medijska peta kolona ne miruje!

Problem je u tom što ti ljudi što truju hrvatsku djecu lažima o našoj prošlosti i zagađuju sadašnjost, žive kao lordovi, imaju velike plaće, stambeno su ih zbrinuli njihovi nalogodavaca, voze dobre aute, nažderavaju se i loču u kultnim restoranima i kafićima i fučka im se za sve živo u zemlju Hrvata. Oni su okupirali hrvatski medijski prostor i harače i rade što ih volja, naravno, pod budnim okom njihovih nalogodavaca. Dokle će to trajati, teško je predvidjeti i kako se riješiti te pete kolone, tih medijskih siledžija, isto tako nitko još ne zna, kao što se ne zna zašto se o tome službeno šuti u hrvatskoj vlasti i politici. Moje mi iskustvo govori, da su medijski moćnici zaigrali opasne igre diljem planeta. Tomu je najsvježiji dokaz u Amrici prigodom izbora za predsjednika Donalda Trumpa. Najmoćniji mediji išli su lažima protiv Trampa, a u prilog one babe, koju je slovenski zet pobijedio na izborima.

Na kraju, malo ćemo se našaliti. Kad je svojedobno NATO bombardirao Srbiju, u redalciju Večernjeg lista malo prije ponoći (noćni urednici bili smo Filip i ja) stigla je iz Beograda slika i kratki tekst. Uslikan je bio neki veliki zid u Beogradu i na tom zidu bila su velika crna slova: KOLUMBO JEBEMO TE RADOZNALOG….

Ante Matić