Marijana Puljak ….. završni govor o vojnom roku jucer….

živimo u vremenu u kojem se ratovi više ne vode puškama, već dronovima, umjetnom inteligencijom, kibernetičkim napadima i informacijskim manipulacijama. Vijest od prije neki dan –  “dron vrijedan $400 može brzo i lako uništiti tenk vrijedan 2 milijuna $”. Ratovi se vode iz sjene – kroz dezinformacije, energetske ucjene, ekonomske pritiske i političku destabilizaciju. I zato, ako stvarno želimo jačati obrambene sposobnosti Hrvatske, onda nam treba moderna i profesionalna vojska – opremljena, obučena, motivirana. Trebaju nam helikopteri koji će spašavati unesrećene u miru, sustavi koji će pratiti kibernetičke prijetnje, strateška ulaganja u tehnologiju, a ne povratak u prošlost kroz simbolične mjere koje možda lijepo zvuče, ali ne donose stvarnu sigurnost.

Tijekom ove rasprave puno se govorilo o domoljublju. Često je odzvanjalo između redaka – tko voli domovinu, a tko ne. Tko je domoljub, a tko je protiv države. Kao da HDZ ima monopol na patriotizam. Kao da tko ne podržava ovaj zakon, nije Hrvat, nije domoljub, nije za branitelje.

Ali voljeti svoju domovinu ne znači šutjeti. Domovinu voliš kada govoriš istinu. Kada upozoravaš na nepravde. Kada braniš one koji su obespravljeni. Kada kažeš da nešto ne valja i kada se ne miriš s time da mladi svakodnevno odlaze. Voljeti Hrvatsku znači boriti se da ona bude zemlja u koju se ljudi žele vratiti – a ne iz koje bježe.

A što smo vidjeli u ovih 30 godina? Je li ta Hrvatska kojom ste vi urpavljali ona zbog koje bi se netko borio? Ili zbog koje bi iz nje pobjegao?

Podsjetimo se – ovo je država u kojoj su ukradene milijarde kroz privatizaciju, u kojoj se godinama pogodovalo “našima”, u kojoj su ministri uhvaćeni u korupciji, plagiranju, kupovini diploma. Gdje državne tvrtke služe kao bankomati za stranačke kadrove. Gdje se natječaji pišu za unaprijed poznate dobitnike, a odgovornost se nikad ne utvrđuje. Gdje se zdravstvo raspada, a obrazovanje guši pod birokracijom.

U toj i takvoj Hrvatskoj, u Hrvatskoj pod vašom vlašću, danas imamo milijun stanovnika manje nego 1991. godine. Milijun ljudi! 66 puta više nego ih je poginulo u Domovinskom ratu. To nije statistika. To su srušeni snovi, rastavljene obitelji, prazna sela, zatvorene škole. I vi sada tim mladima koji su ostali, koji možda još imaju vjeru u ovu zemlju, nudite dva mjeseca vojne obuke bez ikakvih garancija – ni povratka na posao, ni smislenog plana kako će to pridonijeti stvarnoj obrani države.

Zato vas pitam – što je pravi domoljubni čin danas?

Je li to povik “Za dom spremni”? Ili borba za dom u kojem će mladi moći planirati budućnost?

Je li domoljublje nositi uniformu na dva mjeseca? Ili se boriti za pravedniju, moderniju i sigurniju Hrvatsku cijeli život?

Za mene je odgovor jasan. A vjerujem i za većinu građana.

I u toj Hrvatskoj vi sada mladima, preostalima, koji još nisu otišli – nudite obaveznu dvomjesečnu vojnu obuku. Kažete: “Ako su motivirani, mogu puno naučiti.” Upravo to je problem – ako su motivirani, onda će se prijaviti dobrovoljno. Ne treba im prisila. Motivacija se ne gradi naredbom, već povjerenjem.

Ako zakon već prolazi, neka barem bude bolji. Zato predlažemo konkretne mjere za njegovo unaprjeđenje:

·       Prvo, neka obuka bude prvenstveno dobrovoljna – i neka se oni koji se prijave nagrade na neki način, ali da to ne bude diskriminatorno.

·       Drugo, jasno i zakonski zajamčiti povratak na radno mjesto svim polaznicima, bez iznimke.

·       Treće, definirati konkretne ciljeve i sadržaj obuke – da se ne pretvori u simulaciju vojske, već u program koji razvija korisne vještine.

·       Četvrto, uključiti module iz kibernetičke sigurnosti, upravljanja dronovima, krizne komunikacije i civilne zaštite – jer to je ratovanje danas.

·       I naposljetku, omogućiti neovisnu evaluaciju i uključivanje civilnog sektora u dio programa.

Znamo u kakvom okruženju živimo. Znamo tko su nam susjedi. Svjesni smo da ratna opasnost nije daleka ni nezamisliva. I upravo zato nam ne trebaju simbolične mjere i povratak u prošlost, već snažna, motivirana i profesionalna vojska – vojska koja će biti osposobljena za moderni način ratovanja, koja će znati upravljati dronovima, detektirati kibernetičke prijetnje i reagirati brzo i učinkovito u kriznim situacijama.

Vojska koja neće biti tek kulisa za političke parole, nego stvarna snaga koja čuva sigurnost svih građana – i u ratu i u miru.

Pravi domoljubi ne šute, ne povlađuju, i ne glume hrabrost. Pravi domoljubi su oni koji se svaki dan bore za bolju Hrvatsku – zemlju zbog koje se ne gine, nego u kojoj se živi.