Poštovani predsjedniče, kolegice i kolege,
danas živimo u društvu u kojem se sve više normalizira ono što nikada nije smjelo biti normalno.
Rastuća ustašizacija, šutnja institucija, relativizacija pozdrava „Za dom spremni“, pokušaji povijesnog revizionizma, sve to prodire u javni prostor. A odgovornost za to ima ova Vlada i HDZ, koji godinama koketira s ekstremizmom kada mu to odgovara, a pere ruke kad stvari izmaknu kontroli.
Najsvježiji primjer vidjeli smo proteklih dana:
lažna vijest o napadu migranta na časnu sestru, koju su bez ikakve provjere dalje širili i politički dužnosnici, uključujući HDZ-ovog gradonačelnika Splita, Tomislava Šutu.
Policija je utvrdila da napada nije bilo, da je sve bilo izmišljeno.
Ali šteta je već bila učinjena.
Još jednom je raspirena mržnja prema manjinama, prema migrantima, prema ranjivim skupinama.
Kada se društvo truje neprovjerenim vijestima, kada se ekstremizam relativizira, kada se manjine pretvaraju u neprijatelje tada se lako skreće pažnja sa stvarnih problema. A stvarni problemi ne nestaju.
I zato danas želim govoriti o nečemu što više nije tako udarna vijest, ali izazvat će posljedice koje će se osjećati desetljećima.
Dok se bavimo ideološkim vatrometima, priprema se najveća devastacija hrvatskog prostora u 30 godina.
Vlada je upravo u drugo čitanje poslala set zakona o gradnji i o prostornom uređenju.
Zakone na koje je u savjetovanju stiglo više od 3.000 primjedbi.
Zakone koje je struka, baš cijela struka, odbila i nazvala opasnima.
Zakone koje su komore arhitekata, urbanista, krajobraznih arhitekata, geodeta i društva arhitekata u svim županijama proglasili destruktivnima.
A sada želim naglasiti nešto povijesno važno. Zapamtite ovaj trenutak u povijesti:
Reagirala je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Jako dobro znamo da se HAZU gotovo nikada ne oglašava.
Često ističem da Akademija djeluje kao neko „vijeće staraca” koje izdaleka promatra kako nam društvo propada, bez da se uključi.
Ali sada, sada su se oglasili.
I to ne općenitim priopćenjem, ne blagim komentarom, nego vrlo jasnim upozorenjem.
HAZU je Vladi poručio da ovi zakoni predstavljaju rizik za prostornu stabilnost, identitet Hrvatske i dugoročno upravljanje teritorijem.
Ako se oglasila institucija koja se oglašava jednom u desetljeću, i koja nikad ovako snažno ne komentira konkretne zakone, onda je to znak da smo prešli crvenu liniju.
Što je zapravo u ovim zakonima?
- Omogućuje se gradnja protivno prostornim planovima.
Bez javne rasprave, bez odluke grada, bez lokalne zajednice.
- Stambene zgrade mogu nicati u industrijskim zonama, gospodarskim zonama, područjima posebne namjene, pa i izvan naselja.
- Brownfield površine, mnoge potencijalno kontaminirane, mogu se koristiti za stanovanje bez obveze studije utjecaja na okoliš.
- Ukida se više od 3.500 važećih prostornih planova u roku od 5 godina.
Struka kaže da je to fizički nemoguće i vodi u potpuni pravni kaos.
- Ako grad ne donese urbanistički plan u dvije godine, investitor preuzima planiranje i može graditi infrastrukturu sam.
Grad mu to mora platiti.
Drugim riječima:
Investitori postaju planeri hrvatskih gradova.
To je privatizacija prostornog planiranja.
To je najopasnija promjena u prostornoj politici od osamostaljenja.
Što to znači za građane?
Znači ovo:
- mogućnost da se iza vaše škole pojavi 12-katnica
- mogućnost da se park pretvori u stambeni blok
- mogućnost da se stanovi grade pored tvornica
- mogućnost da lokalne zajednice izgube svako pravo odlučivanja o svom prostoru
- mogućnost da Hrvatska izgubi prostorni identitet koji nas je do sada, barem donekle, spašavao od potpunog urbanističkog kaosa
Ovo nije reforma.
Ovo je destrukcija.
Stranka Centar od prvog dana traži povlačenje ovih zakona.
I to ponavljamo i danas.
Ovo nisu zakoni koji popravljaju stambenu krizu.
Ovo nisu zakoni koji uređuju prostor.
Ovo nisu zakoni koji služe građanima.
Ovo su zakoni koji služe investitorima, a ostavljaju nered.
Ovo su zakoni koji slabe demokraciju, a jačaju kaos.
Ovo su zakoni koji će ostaviti trajne posljedice.
Zaključno
Razumijem da ideološke teme u našem društvu bude snažne emocije.
Razumijem da rasprave o povijesti, identitetu i revizionizmu često zasjene sve ostalo.
Razumijem i da se neprovjerene vijesti ponekad brže šire i snažnije zahvate javnost nego tehnički članci zakona.
Ali dok se fokus javnosti prebacuje na te zapaljive teme, zakoni poput ovih prolaze gotovo nezapaženo, iako će imati dugoročne posljedice za svakoga od nas.
Ali naše je dužnost da govorimo o onome što je stvarno važno.
A danas je to obrana hrvatskog prostora.
Ako ove zakone ne zaustavimo sada,
posljedice će biti nepovratne.
I zato vas pozivam:
čujte struku, čujte akademiju, čujte građane.
I povucite ove zakone.
| Marijana Puljak Saborska zastupnica Stranka Centar |
Leave a Comment