Poštovane kolegice i kolege,
danas raspravljamo o zakonu koji bi trebao provesti „Europski akt o slobodi medija“I zaštititi slobodu medija,
Ministrica kaže: Cilj je osigurati neovisnost medija od političkog utjecaja.
Ovo kad dolazi od ministrice u HDZ vladi zvuči kao dobar vic ili stand-up show.
No, dok mi ovdje raspravljamo o paragrafima i usklađivanju s Bruxellesom, prava slika hrvatskog medijskog prostora nije ni slobodna ni europska. Ona je klijentelistička.
Glavna rak-rana našeg novinarstva je sustav financiranja. Na papiru, ovaj Zakon u članku 18. nalaže da javna tijela moraju dodjeljivati sredstva za oglašavanje na temelju „transparentnih i objektivnih kriterija“ putem javnih poziva. Ali budimo iskreni, u praksi to izgleda sasvim drugačije.
Danas su mediji u Hrvatskoj, posebno oni lokalni, postali ovisnici o infuziji iz županijskih, gradskih i državnih proračuna. A svi znamo staru narodnu: „Čiju pjesmu pjevaš, onaj te hrani.“ Kada lokalni šerif ili ministarstvo postane vaš najveći oglašivač, novinarska oštrica se ne otupi ona se namjerno sakrije u ladicu. To nije informiranje, to je PR zamotan u celofan novinarstva, plaćen novcem poreznih obveznika.
Imamo šačicu onih koji još drže glavu iznad vode, koji se usuđuju ugristi ruku koja ih (ne) hrani. Ali dok god većina medijskog tržišta ovisi o milostinji političke elite, mi nemamo slobodne medije imamo medijske vazale.
Posebno želim skrenuti pažnju na članak 23., koji se bavi upotrebom umjetne inteligencije u medijskim uslugama. Zakon ovdje ulazi u područje koje je za našu administraciju „teška znanstvena fantastika“.
Kako država uopće misli provesti nadzor nad AI generiranim sadržajem? Planiraju li zaposliti vojsku algoritama da nadziru druge algoritme u Agenciji za medije? Problem je dublji: dok se mi bavimo regulacijom AI-ja, mi nismo riješili ni elementarnu ljudsku inteligenciju u upravnim vijećima. Članak 23. nalaže transparentnost kod korištenja AI sustava, ali ja se pitam: tko će to kontrolirati? Naša Agencija za medije (AEM)?
U sustavu gdje je Agencija, prema članku 4., neovisna samo na papiru, a njezina tijela imenuje Sabor na prijedlog Vlade, postoji opravdan strah da će se i odredbe o AI-ju koristiti kao još jedna batina za nepodobne. Ako algoritam „pogriješi“ na štetu vlasti, hoće li to biti razlog za drakonske kazne, dok će režimski botovi nesmetano „generirati istinu“?
Gospodo, sloboda medija se ne kupuje EU uredbama. Ona se živi kroz neovisno financiranje. Ovaj Zakon uvodi obvezu izvještavanja o prihodima od javnih tijela, što je korak naprijed, ali nedovoljan ako ne presiječemo pupčanu vrpcu između politike i uredničkih politika.
Ako želimo doista slobodne medije, moramo prestati s praksom kupovanja tišine proračunskim novcem. Inače ćemo i dalje imati medije koji „laju“ samo na one koji nemaju pristup blagajni, dok će članak 23. o umjetnoj inteligenciji ostati tek mrtvo slovo na papiru, jer nismo sposobni provesti ni one zakone koji se tiču obične, ljudske odgovornosti.
| Marijana Puljak Saborska zastupnica Stranka Centar |
Leave a Comment