Gotovo se zaboravlja da je na tlu današnje Srbije za vrijeme Obrambenog Domovinskog rata bilo nekoliko desetaka logora. Danas imamo dojam kao da uopće nisu postojali. Niti u javnome govoru čujemo preživjele, niti opisuju kako je tamo i što bilo, potom koliko ljudi i kakav režim je provođen u tim logorima. Da je bio i jedan logor nitko nema pravo šutjeti. To ne znači da mora pred kamere i novinare, ali ima zatvoreni način obraćanja gdje sudionici koji su tamo zlostavljani i zatvarani mogu do u detalje iznijeti i napisati o tom dijelu rata.
Ovo govorim zbog notorne činjenice da je hrvatski narod neprestano po doktrini masonske okupacije izložen “Jadnicima mira,” masonskim sluganima i bijednicima koji za tri groša odrađuju dosadnu i prljavu rabotu svađanja i tenzija između srpskog i hrvatskog naroda.
U te jadne i ništavne slugane spadaju Pupovac, Porfirije, D.Jović, I. Goldstein, pa jadnici iz Novosti, onda Jakovina, Markovina, Klasić i da ne nabrajam dalje još jadnije a manje poznate javne djelatnike.
Ti ljudi problem tzv. logora Jasenovca odrađuju na cjelogodišnjem planu, stupajući već sutra u sezonu Bleiburga, kada će mantrati o grijehu ustaša ne obazirući se na sve znane i neznane jame i stratišta na Križnome putu hrvatskog naroda.
Gotovo je nemoguće iznenaditi Hrvate iz predjela Hrvatskog instituta za povijest, potom iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, a da ne govorimo iz drugih institucija koje bi na viši nivo trebali postaviti činjenicu da su hrvatski civili i vojnici bili na tlu Srbije u LOGORIMA. Udrugu logoraša neću niti spominjati, jer su oni dovoljno propatili i doživjeli zla da bi danas u miru licitirali od nadležnih uvažiti taj necivilizacijski način ratovanja agresorske vojske na Hrvatsku.
Ne smijemo smetnuti s uma da upravo pripadnici srpskoga naroda na čijem su tlu u 20. stoljeću bili jedini logori u Europi najviše brljaju i lažu o hrvatskim logorima u Drugome ratu spominjući i lažući o Jasenovcu koji jedini u Europi nije do kraja istražen. A jasno i zašto. Jasno je da su Hrvati nakon masonske “Lotarinške” Austrougarske bili žurno isporučeni u ralje još gore kraljevine Jugoslavije te da do danas nemamo suverenu državu, osim na papiru. Ali pojedinci, sudionici i marni ljudi moraju iznaći načina prisiliti institucije te okupirane Hrvatske da se suprotstavi virusu zaborava kao da je Obrambeni rat bio u vremenu Huna i Avara a ne jučer.
Kada bi se to objelodanilo, Porfiriju kada brblja frazetine o Jasenovcu bi se moglo kratko reći da prošeta dan-dva po mjestima logora vlastite zemlje čiji je sada postao građanin. Ili kada bi ubuduće Igora Vukića pozvali na neku srpsku tv. da iznese svoje stavove o Jasenovcu, on bi glatko masonskom slugi Šešelju mogao spustiti – kako mu može govoriti o istini Jasenovca čovjek koji je otvoreno poticao zatvaranje i progon Hrvata u te iste srpske logore. Naravno da mu ne bi to bilo ugodno. Zamislimo samo koliko smo zašutjeli kada ne reagiramo na filmuljak “Dara bubamara,” gdje ne znamo reći da nam bajke iz logora Jasenovac snimaju pojedinci iz Naroda na čijem su tlu do nekidan bili deseci logora? Isto bi se reklo i Pupovcu koji bi mogao malo potaknuti da se razgovara o tim sramotnim logorima za srpski narod u dvadesetom stoljeću.
Smiljan Strihić
Leave a Comment