Prvo predstavljanje knjige ‘BOJNA ČAVOGLAVE’ / THOMPSONOFOBIJA Zagreb, 2022. str. 404.bilo je u Zagrebu u početku ruske agresije na Ukrajinu pa je ono proteklo u znaku činjenice da je ‘Bojna’ zapravo međunarodna HIMNA Naroda izloženih brutalnim agresijama.
Potom sam objavio i knjigu koja već u naslovu pokazuje svu licemjernost političara kji su podržavali fašističku agresiju na Hrvatsku i njihov odnos prema istovjetnim pozdravima ZDS i „Slava Ukrajini“:
- Pečarić Za dom spremni i Slava Ukrajini,dragovoljac.com, 2022.:
https://www.dragovoljac.com/index.php/pecaric/30156-za-dom-spremni-i-slava-ukrajini
Iste godine veliki hrvatski kolumnist Joško Čelan poslao mi je slijedeći tekst:
NOVE UKRAJINSKE „ČAVOGLAVE“
Je li vrijeme da Ukrajinci proglase Thompsona narodnim herojem?
+ Negdje oko 22. lipnja na kijevskom radiju Roks emitirana je nova ukrajinska inačica slavne hrvatske „Bojne Čavoglave“ Marka Perkovića Thompsona, nazvana ovdje „Soldati z Ukraini“. Na poznatome You tubeu vrlo brzo je dosegla oko 150.000 pregleda i 250 komentara gledatelja i slušatelja.
+ Prošloga je petka 1. srpnja na jugonacionalističkom kanalu N1 stanovita srpska sorošnjača iz Novoga Sada Marina Fratucan u udarnom večernjem terminu lupala po Perkoviću, uspoređujući ga s četničkim oficirčinama, koji su nakićeni odličjima arlaukali svakojake ravnogorske napjeve – sve dakako za hrvatsko gledateljstvo, a po modelu nekadašnjih savjetovanja partijskih ideoloških komisija
+ Dok je god ovdje na snazi partizansko-četnička vlada Plenković-Pupovac za ovdašnje domaće/strane medije i kulturnu politiku Marko Perković će biti – umjesto časnoga branitelja i međunarodno omiljenog slobodarskog umjetnika, koji je na ponos i zemlji i narodu – vječno politički sumnjivi „ustaša“
—————————————————–
Krvavu i brutalnu ruska agresiju na Ukrajinu, jednu od najvećih europskih zemalja, Hrvati mogu razumjeti bolje od velike većine europskih i svjetskih naroda. To je i stoga što se provodi po znanome (post)komunističkom i pravoslavno-velikodržavnom uzoru srpskoga nacionalsocijalizma Slobodana Miloševića.
Među brojnim sadašnjim sličnostima – od bezočnoga (ruskog) nijekanja cijeloga jednog „bratskoga“ naroda s genocidnim zadnjim namjerama do provedbe divljačkoga propagandnog i stvarnog rata – nedavno se tako pojavila još jedna samo naizgled sitna pojedinost: negdje oko 22. lipnja na kijevskom radiju Roks emitirana je nova ukrajinska inačica slavne hrvatske „Bojne Čavoglave“ Marka Perkovića Thompsona, nazvana ovdje „Soldati z Ukraini“. Na poznatome You tubeu vrlo brzo je dosegla oko 150.000 pregleda i 250 komentara gledatelja i slušatelja.
„Politički najznačajniji živi Hrvat“
Marko Perković Thompson je, prema kategoričnoj tvrdnji velikoga hrvatskoga i bokeljskog matematičara i akademika Josipa Pečarića, „politički najznačajniji živi Hrvat“. Njegovi trodesetljetni popularno-glazbeni radovi spadaju u sam vrh ove vrste u Hrvatskoj, a s vremenom su našli svoje poklonike u svijetu koji se nerijetko broje i u milijunima. Ovako na prvi pogled moguće je ustvrditi da u Lijepoj Našoj samo još Luka Modrić i hrvatska nogometna reprezentacija te slavni glazbeni duo „2 Cellos“ imaju ovakvu široku popularnost u planetarnom virtualnom prostoru.
Gotovo da je nemoguće zbrojiti sve Perkovićeve uradke koji dosežu milijunske brojeve: od izvorne ratne, odnosno službene „Bojne Čavoglave“, koja je u toj inačici imala 2,5 milijuna pregleda s više od 7 tisuća komentara iz cijelog niza zemalja – Hrvatske, Ukrajine, Poljske, čak i jedne Italije, koja je tradicionalno najveće zanimanje gotovo isključivo pokazivala za hrvatske jastoge, brancine i sličnu našu robu – preko „Zaustavi se, vjetre“, koja je u jednoj izvedbi imala 6,5 milijuna pregleda pa do njegove vrhunske „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“ s 18 milijuna pregleda.
Više od golih brojeva fascinira oduševljenje Markovim stvaralačkim duhom koji pjeva slobodno i bez trunke straha od vladajućeg liberalnog fašizma i njegove političke ispravnosti. Oni su dovedeni do paroksizma u istinski totalitarnim profilima predsjednika vlade Andreja Plenkovića, duboko globalistički indoktriniranoga, i njegove naizgled vječno ustrašene, ali svejedno opake i bespogovorno odane zmijice mu u njedrima Ninočke Obuljen Koržinek, ministrice (protu)hrvatske kulture. Izraz toga (zlo)duha bio je, recimo, prije jednoga desetljeća (srećom zamukli) glas splitskog jugomasonskog novinarskog terminatora Zlatka Galla ili pak onaj iz istoga zmijskog gnijezda imenom Jutarnji list, odnosno Aleksandra Ace Dragaša, koji je, konkretno 26. travnja 2013. po Izetbegovićevoj Bosni tražio „protuotrov za Thompsonove mračne ideje“, a njegova Hrvatska priviđala mu se kao „’katolička džamahirija’ iz mračnog srednjeg vijeka“.
Istodobno se među onih 7.000 mrežnih komentatora nalazi se i jedna Mirela Milosavljević, koja piše: „Srpkinja sam, ali obožavam sve hrvatske pjesme, iako mi tata ne da da slušam Thompsona. Bila sam mu na koncertu. Car!“ U susjedstvu te Srpkinje stanoviti Crnogorac potpisan kao Christian Tatar uzvikuje: „Za Dom spremni Crnogorci pa da nas ima deset!“
Srpski svinjarski mini-imperijalizam
Marko Perković Thompson i njegov barem dvadesetgodišnji javni progon zorna je slika i prilika sudbine malih naroda u današnjem svijetu, stalno željnom slobode. On se najprije s oružjem i gitarom u ruci, a potom i stihom na usnama suprotstavljao srpskom svinjarskom mini-imperijalizmu, čija neograničena bešćutnost, zloća i pohlepa za tuđim dolazi do punoga izražaja i ovih dana i mjeseci tijekom ruske agresije na Ukrajinu. Potom se nakon trećejanuarskoga detuđmanizacijskog prevrata 2000. godine vodeći hrvatski glazbeni tribun junački suočio s vladajućim udbokosom i masonskim globalistima u Hrvatskoj, kao i njihovoj, prvenstveno europskoj internacionali. Žestinu njihovih nasrtaja na Thompsona i njegovu brojnu publiku jasno oslikava medijsko „ubijanje karaktera“ spomenutih izmećara kakvi su bili Gall i rečeni Aca.
Na Markovoj strani bila je samo hrvatska mladež, koju je pjevač nadahnuto učio vjeri, domoljublju i tradicionalnim hrvatskim vrijednostima, poneki kolega, političar i novinar, što je njihovim neprijateljima tjeralo pjenu na usta. Koliko su oni đavolski uporni i radišni – jer, znamo odavno, đavao za takve uvijek nađe dovoljno Judinih škuda – uvjerio sam se prošloga petka 1. srpnja na jugonacionalističkom kanalu N1 gdje je stanovita srpska sorošnjača iz Novoga Sada Marina Fratucan u udarnom večernjem terminu lupala po Perkoviću, uspoređujući ga s četničkim oficirčinama, koji su nakićeni odličjima arlaukali svakojake ravnogorske napjeve – sve dakako za hrvatsko gledateljstvo, a po modelu nekadašnjih savjetovanja partijskih ideoloških komisija. Zdušno joj je i zapanjujuće neuko i nepripremljeno sekundirao zagrebački sorosevski sociolog Renato Matić.
Ali, dogodio se spektakularni protuudar: Thompson je koji dan prije održao koncert u krcatoj osječkoj dvorani, a njegovi obožavatelji – s većim udjelom obožavateljica – nisu štedjeli riječi oduševljenja za umjetnički doživljaj kojemu su nazočili. Za protuthompsonovu mrzovolju Gangreja, Ninočke i njegovih bruseljačkih gospodara nisu davali ni pet para – uzalud im svi ti silni oligarhijski kanali, jer hrvatska mladež ima svoje koji joj omogućuju da gleda i sluša ono što ju je volja.
„Za Dom spremni“ i „Slava Ukraini“
Sada su, evo, Marko Perković Thompson i njegova legendarna „Bojna Čavoglave i hrvatski borbeni pozdrav „Za Dom spremni“ potvrđeni i kao ukrajinski narodni heroji. I sada u punom sjaju na djelo stupa slavna jugoglobalističko-udbokosovska dvoličnost: vijest o novoj ukrajinskoj inačici – prva je iz 2015. godine, nakon ruske otmice Krima – prenijeli su i režimski Jutarnji i Večernji list. Nekome bi se moglo učiniti da se pomalo lomi zloglasni liberalno-fašistički ostracizam odnosno „cancel culture“, koja se desetljećima nepopustljivo gradila oko najpopularnijeg, a u svojim najvišim dometima i vrhunskoga hrvatskog kantautora, koji je odavno postao međunarodnom činjenicom.
Sada, evo, i američki političari bodro uzvikuju „Slava Ukraini“, koja je tamošnja istovrijednica pozdravu „Za Dom spremni“, a vezuje se uz ime Stepana Bandere, neke vrste ukrajinskoga Ante Pavelića. Tako je, uostalom, i u doba hladnoga rata tadašnji guverner Kalifornije i budući američki predsjednik Ronald Reagan proglasio Pavelićev 10. travnja i tamošnjim blagdanom. Kad su geopolitičke potrebe velikih sila u pitanju onda će se pogledati kroz prste i inače gvozdenom zakonu političke ispravnosti.
Ali, mi se ne ćemo zavaravati: dok je god ovdje na snazi partizansko-četnička vlada Plenković-Pupovac za ovdašnje domaće/strane medije i kulturnu politiku Marko Perković će biti – umjesto časnoga branitelja i međunarodno omiljenog slobodarskog umjetnika, koji je na ponos i zemlji i narodu – vječno politički sumnjivi „ustaša“. I opet će neki „instrijansko-jugovićki“ nekretninski muljator braniti Perkoviću pristup pulskoj Areni, kao da mu je ćaćina, a kad Hrvatska konačno osvoji Svjetsko prvenstvo u Kataru opet će mu tko zna koliko još dugo vladajući „antifašistički“ Zagreb isključivati razglas. Dok konačno Hrvati ne isključe njih.
Joško Čelan
—————————————————–
(okvir:)
„Bojna Čavoglave“
Za Dom Spremni!
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
Stala braća da obrane naše domove.
Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi
Nećete u Čavoglave dok smo živi mi.
Tuče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka
Baci bombu, goni bandu preko izvora.
Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi
Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi.
Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji.
Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna
Sudit’ će vam bojovnici iz Čavoglava.
Slušajte sad poruku od Svetog Ilije
Ne ćete u Čavoglave, niste ni prije.
Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava
Hrvatska vam zaboravit neće nikada.
Ukrajinski vojnici
Za boj spremni!
U tom strašnom času u krilu Dnjepra
Stala braća branit Dom svoj od Moskovljana. (2 puta)
Stojmo braćo, rame uz rame, bjež’te vragovi
Ne ćete u Ukrajinu dok smo živi mi.
Tuče RPG, „pokemon“, stugna, kalašnikovi
Tjerat ćemo mi tuđina, znajte dušmani. (2 puta)
Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi
Za Dom braćo za slobodu borimo se mi (2 puta)
Čujte ruski ubojice, krvnici i lupeži
Stići će vas naša ruka i u Rusiji!
Stići će vas Božja pravda to već znaju svi
Sudit će vas ukrajinski hrabri ratnici.
Izginut će neprijatelj, mir da zavlada
Obnovimo Ukrajinu, neka procvjeta. (2 puta)
Ukrajinski dobrovoljče, brate mili ti
Žrtvu tvoju Ukrajina uvijek će znati.
*
Hoće li današnja vlast imati hrabrosti suprotstaviti se tim licemjerima iz svijeta kao što su se neki, kao na primjer podpredsjednik Vlade Ivan Anušić, već suprotstavi SRPSKIM SLUGAMA u RH vidjet ćemo.
Sigurno im nije lako jer su odrasli na lažima o:
1 Stepincu, 2. Jasenovcu i 3. ZDS.
Mnoge su tako i odgajali roditelji, a sami nisu znali zbrojiti 2 i 2.
Da. kada su im toliko laži govorili o Domovinskom ratu i ti iz vani, a pogotovu SRPSKE SLUGE, laži o ratu u kojem su mnogi i sami sudjelovali i u državi koju su stvorili Utemeljitelj RH akademik Franjo Tuđman i branitelji, nisu znali zaključiti kako su lagali kada su na vlasti bili oni čiji je vođa među deset najvećih zločinaca u svijetu – ubijajući Hrvate.
Pa su i sami uzvikivali SLAVA UKRAJINI a progonili ZA DOM SPREMNI.
DA, hoće li imati hrabrosti suprotstaviti se licemjerima u koji nisu željeli hrvatsku državu i to demonstrirali nedolaskom Utemeljitelju RH na sprovod.
Josip Pečarić
Leave a Comment