Prvi dio ovog teksta objavila su dva portala:
Tekst je komentirao na svoj duhoviti način don Anđelko Kaćunko:
| Subject: | Re: LAŽ KAO OSNOVNO PRAVILO HISTORIJSKE METODOLOGIJE PO IVU DROBILICI |
| Date: | Sat, 23 Sep 2023 20:20:16 +0200 |
| From: | Anđelko Kaćunko <crodonangelo@gmail.com> |
| To: | Josip Pečarić <pecaric@element.hr> |
Bravisimo fratelo! Opet briljantan osvrt stvarnu LAŽ odnosno demonizam… –
jer, po Bibliji, gdje je laž tu je sotona, đavao, o kojem Isus kaže da je
LAŽAC i ČOVJEKOUBOJICA OD POČETKA!
Dakle, svi LAŽCI u znanosti zapravo su OKULTISTI demonske duhovnosti.
No ti si odavno hrvatska POZITIVNA DROBILICA, jer si doslovce
znanstveno argumentirano zdrobio ter u prah i pepeo samljeo hrpe kamenja laži – Rolling Stones of Liar – ‘DrIweStoričara’…
Čitam današnju kolumnu Zvonimira Hodana pa mi izgleda kao i da i on komentira moj tekst, ali i kao da je to pohvala komentaru don Kaćunka.
Zašto?
U tekstu sam dao e-mail jednog svog prijatelja povjesničara koji je komentirajući moju ulogu u neizboru Ive Drobilice u HAZU napisao:
Međutim, godinama u našim staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein.
Ja sam komentirao:
Danas znamo da ima više redikula u RH, zar ne?
A Hodak često piše o redikulima na katedrama za povijest filozofskih fakulteta u RH, pa i u ovoj najnovijoj kolumni:
Stalno će se prodavati jeftine fore o tome da zločini u fašizmu i komunizmu nisu bili isti. U obranu toga iz dana u dan dežuraju Klasić, Goldstein, Jakovina, Markovina… Generacije “”istoričara” s Filozofskog faksa u Zagrebu koji po narudžbi pišu romansirane biografije Mike Špiljka i Bude Lončara, a izdavačke kuće u niskom startu čekaju da se na prezentacijama zahvale svima koji su sudjelovali u ispisivanju tih prijesnih laži. Evo, tako je i ovih dana Tvrtko Jakovina napisao knjižurinu posvećenu “bardu” jugo-diplomacije Budimiru Lončaru pod naslovom “Od Preka pa do vrha svijeta”. “Bard” je bivši šef OZN-e u Zadru u vrijeme mučne 1945. godine. Bio je gospodar života i smrti, kad se, kako je napisao Krleža, “ubijalo en mas”. Tvrtko je tvrdi jugović. To najbolje dokazuje činjenica da stvarno treba imati muda pa “znanstveno” ustvrditi kako je “jugoslavenska diplomacija imala velike zasluge za Hrvatsku…”.
Javila se i lijeva sveučilišna profesorica Mirjana Kasapović. U svom osvrtu na knjigu nazvala ju je “glomaznom studijom”, a jadnog Jakovinu “mentalnim pionirom”. Danas i u mom zaseoku u Lici znaju tko je bio i što je učinio jugo-ministar “spoljnih” poslova u trenucima srpske agresije na Hrvatsku 1991. Tada smo bili ne samo bez prijatelja nego i bez oružja. Stoga se hitno počelo kupovati ono najpotrebnije. Umjesto pojasa za spašavanje UN je, uz podršku baš Bude Lončara, izglasao čuveni embargo na naoružavanje Hrvatske. Srbiju i JNA to nije nimalo pogodilo jer su se Beograd i generali tipa Kadijevića i Adžića hvalili kako je YU-ga “treća armija u Evropi”. I Dok je Tuđman u Kranjčevićevoj ulici na stadionu N.K. Zagreb postrojio manekene i manekenke, naš “bard” Lončar je u Ujedinjenim narodima glasao za embargo iako je dobro znao tko je agresor i kako je naoružan, a tko je napadnut i bez oružja kako bi se obranio. Kasapović misli da se tu Jakovina pojavljuje kao pripovjedač koji “kolaborira” s osobom o kojoj piše. Sjajan izraz “kolaborant”. Jakovina je stvarno bio i ostao kolaborant. Apologete i propangadisti bivše države “caruju” na katedrama povijesti diljem Lijepe naše.
https://kamenjar.com/hodak-zasto-stankovic-uporno-ignorira-dalica/
Dobio sam i slijedeći komentar prvog dijela teksta:
| Subject: | Re: LAŽ KAO OSNOVNO PRAVILO HISTORIJSKE METODOLOGIJE PO IVU DROBILICI |
| Date: | Sat, 23 Sep 2023 14:04:27 +0200 |
| From: | Velimir |
| To: | Josip Pečarić <pecaric@element.hr> |
Laž je u kineskoj filozofiji dio taktike i strategije, a to sto mi naivno nasjedamo je naše neznanje o alatima koje drugi koriste za svoje ciljeve. Uhvatimo se za to kao pijan plota i cijeli život dokazujemo kako nisu u pravu.
Zašto dragi akademiče?
Ima, vjerujem, aktivnosti koje mogu NJIHOVOM stilu kontrirati!
Velimiru sam odgovorio samo na početni dio njegovog komentara:
Ovu vrstu laži bolje je objasnila Hannah Arendt u razgovoru s francuskim piscem Rogerom Errerom 1974. godine:
Laži
U trenutku kada više nemamo slobodnu štampu, sve se može desiti. Totalitarizam ili bilo koju vrstu diktature čini mogućim to da ljudi prestaju da budu informirani; kako možete imati mišljenje o nečemu ako niste informirani? Ako vam svako stalno laže, posljedica nije ta da vjerujete lažima, već da zapravo nitko više ne vjeruje ni u šta. Ovo je zato što laži po svojoj suštini moraju da se mijenjaju, i vlada koja laže mora stalno iznova da piše svoju historiju. Tako dobivate ne samo jednu laž – s kojom ćete živjeti do kraja života – već dobivate ogroman broj laži, u zavisnosti od toga kako politički vjetar puše. I narod koji ne može više ničemu vjerovati ne može da se odluči. Njemu nije uskraćen samo kapacitet za bilo kakvu akciju, već također i kapacitet da misli i sudi. I s takvim narodom onda možete da radite šta hoćete.
https://pescanik.net/o-totalitarizmu-lazima/
Odgovor na drugi dio je vrlo jednistavan. Kada hrvatski narod to bude želio na izborima će izabrati hrvatsku vlast. A takvoj vlasti ne će trebati redikuli već istinski povjesničari.
U situaciji kada imamo vlast kakvu imamo ostaje nam samo ruganje redikulima i njihovim nalogodavcima. A ruganje sigurno nije ‘dokazivanje da nisu u pravu’.
Recimo Ivo Drobilica me tužio zbog patnji koje sam mu nanio knjigom:
- Pečarić,Druker / Predsjednik o Puhovskom,Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
U tužbi se kao moje navode tvrdnje hrvatskog povjesničara Vladimira Mrkocija od prije dvadesetak godina, a tekstovi u knjizi o Puhovskom su objavljeni u mojim knjigama i od prije 20 i od prije 10 godina. To je samo potvrda kakav je znanstvenik Ivo Drobilica i kakva su pravila njegove historijske metodologije.
A još zabavnije je bilo kada je njegov komentar bio sličan onome koji je dao profesoru Brandtu kada ga je ovaj uhvatio u laži. Naime Ivo Drobilica je potvrdio ono što smo kopijama tekstova pokazali, dakle da su to Mrkocijevi citati, ali je dodao kako je to vjerojatno Mrkoci vidio od mene jer sam ja to tvrdio ranije. S obzirom da su o ljubavi prema istini prof. Ive Drobilice garantirali i prof. Brandt i mnogi drugi, a to je bio čvrst dokaz, zar ne?
Svjedoci za to su mu bile supruga i kćerka,
Evo iz prvostupanjske presude o tim patnjama (napominjem podnaslov govori da je knjiga o Puhovskom):
- Iz iskaza te svjedokinja Sanje Petrušić-Goldstein i Terese Goldstein, a koje iskaze sud prihvaća jer su međusobno suglasni te ih ocjenjuje uvjerljivima i istinitima, proizlazi da je ovakva objava o tužitelju izazvala niz negativnih i mrzilačkih komentara.
- Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
- Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
- Iz iskaza svjedokinja i tužitelja proizlazi da je tužitelj vrlo emotivno doživio tuženikove tvrdnje, da ga je to uzrujalo i da mu je pozlilo. Tužitelj je javna osoba i time mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građanin, ali u ovom slučaju se nije radilo o kritici u odnosu na njegovo djelovanje, već su se iznijele neistinite činjenične tvrdnje, a to prelazi stupanj tolerancije koju bi inače tužitelj trebao pretrpjeti. Nije sporno da je tužitelj i ranije doživljavao neugodnosti i negativne komentare, ali to ne umanjuje štetnu radnju tuženika niti posljedice te radnje. …..
Da, knjiga o Puhovskom, a ovolike patnje. Ili je li to njemu trebalo da svoju ženu i kćerku uvjeri da trebaju biti njegovi svjedoci. Teško je povjerovati da su čitale knjigu o Puhovskom, a njegovu tužbu gdje su Mrkocijevi citati predstavljeni kao moji vjerojatno i jesu. Tko to može znati. Bilo kako bilo meni ih je žao.
A doista vjerujem da mu nije bilo lako kada nije izabran u HAZU i još je dobio najmanje glasova na izbornoj skupštini u povijesti Akademije. Ali to nije bio predmet tužbe nego knjiga Druker / Predsjednik o Puhovskom.
Josip Pečarić
Leave a Comment