Tragikomično je ovo bauljanje Aleksandra Vučića kojemu je po svemu sudeći Hrvatska noćna mora. I to ne od jučer, nego od 90-ih. Tada je obilazio “krajinu” i huškao one svoje primitivce ne bi li se izborili za njegove granice “zapadne Srbije”, a kad su gaće došle na rešeto, nigdje ga nije bilo. Ni njega, ni Šešelja, Draškovića, Arkana, kapetana Dragana, Legije, Bokana, Vučinića, Mladića, Jovića i čitave plejade drugih “Obilića” i “junačina” kojih je kod Srba na desetke tisuća – naročito u vrijeme kad se derneči i loče po birtijama. I dođoše mu u Beograd njegovi “krajišnici” koji i danas upiru oči u njega i Šešelja i mole svetog Savu da se opet zarati, ne bi li konačno stigli do Virovitice, Karlovca, Ogulina i Karlobaga.
“Zaboravio” poslije Vučić da je ikad bio u “krajini” i “Glini”. A nije znao ni da postoji snimka na kojoj se jasno vidi kako huška svoje sunarodnjake na “ustašku vlast” i zaklinje se u “Veliku Srbiju”.
Mnoge je stvari zaboravio, ali traume ostale. Trajno.
Ne može nekadašnji Šešeljev potrčko riječ za riječ svezati a da ne spomene Hrvatsku. Neki dan nas je totalno preplašio onom “prijetnjom” kako će Srbija ekspresno prešišati Hrvatsku u BDP-u, a još je gore što će to biti zauvijek! Da, dobro ste čuli: ZAUVIJEK! Naježio sam se. Dođe mi da nekako nađem vezu i kupim ili izmolim srbijansko državljanstvo, pa da ostatak života provedem u toj zemlji izobilja i blagostanja u kojoj uz sve to vlada blaženi mir (koji povremeno remete samo šum povjetarca i cvrkut ptica).
I ne samo to! Taj će (budući) uspjeh, to srbijansko “čudo nad čudima” ostati zapisano u povijesti ljudske civilizacije kao njegovo djelo: djelo bivšeg Šešeljevog potrčka i današnjeg predsjednika, Aleksandra Vučića – glavom i bradom!
Vučić i njegova garnitura su na vlasti već 8 godina, pa je doista zanimljivo da nisu do sada primijenili spasonosni plan o “preporodu” države. Ili možda čovjek ipak nije znao (do neki dan) kako stoje brojke kad smo u pitanju mi i oni.
Mora da mu je netko (greškom) gurnuo pod nos usporedne podatke našeg i njihovog BDP-a i prosječnih plaća, pa kad je bivši Šešeljev potrčko vidio kako im je BDP 110% manji od hrvatskog (naš cca 15.000 USA dolara, njihov cca 7. 400 USA dolara), a prosječne plaće u sličnom odnosu (njihove cca 450 eura, kod nas preko 980 eura), onako emotivan i impulzivan to nije mogao otrpjeti – i naravno, zaprijetio skorim obratom. Ono što također diže Vučiću adrenalin, jesu projekcije o padu BDP-a zbog korona krize (koje su – po njemu, za njih – 4,1%, a za nas – 9,1%). Ako ostane tako, Srbi će se u tom razdoblju nastaviti bahatiti sa svojih 7.104 USA dolara BDP-a po glavi stanovnika, a mi ćemo se stiskati s onih 13.635 USA dolara koji nam preostanu.
To što je kod njih Hrvatska uvijek dežurni krivac, nije nikakvo čudo. Imaju pravo. Neka laju. Nema nikoga da im začepi gubice. Sve što su mogli srušili su 90-ih u Hrvatskoj, opljačkali, popalili, pobili što su stigli, silovali, haračili, razarali sela i gradove i nitko im za to nije ispostavio račun! Naši beskičmenjaci koji su posljednjih 20 godina na vlasti nemaju petlje ni spomenuti ratnu odštetu, kamo li postaviti zahtjev i uvjetovati daljnje odnose naknadom, barem za ono što je razoreno i opljačkano.
Još im se dopušta manipulacija podacima o našim nestalim i to da drže pod ključem dokumenta koja bi pomogla razriješiti njihove sudbine i donijeti konačno mir u duše onih koji i poslije toliko godina traže najmilije. Nabijaju nam na nos – uz pomoć opskurnog Pupovca i njegovog SNV-a i SDSS-a – kako su Srbi i danas “ugroženi” u Hrvatskoj. Vjerojatno im fale funkcije predsjednik države i vlade pa da se koliko-toliko odobrovolje.
Danas se Vučić pohvalio kako je u Parizu sklopio dogovor vezano za cjepivo protiv Covid – 19 i to “s jednom moćnom zemljom koja će ga imati do jeseni”. Izjavio je to prigodom posjeta gradilištu Instituta za kardiovaskularne bolesti ‘Dedinje – 2’ u Beogradu. Novinarima nije htio otkriti o kojoj je zemlji riječ, ali je naglasio kako će uskoro “potpisati ugovor” i da će to “spasiti Srbiju”, jer od jeseni će imati djelotvorno cjepivo.
Eto. Sumnjam da itko kod nas zna za ovo, inače bi Hrvati vjerojatno od jala i zavisti iz kože iskočili zbog tih silnih “uspjeha Srbije”.
Nije propustio junačiti se pred novinarima (okružen osiguranjem, dakako), uporno ponavljajući kako se “nikoga ne boji” i naglašavajući svoje “muke i patnje” kroz koje prolazi “zbog Srbije”. I to na onaj svoj dobro poznati, melodramatični način, u maniri lošeg glumca u tragikomičnoj roli “srpskog mučenika” koji će u povijest svoga naroda ući kao “preporoditelj” koji je uspio nadmašiti hrvatski BDP.
Nije nikakvo čudo da je nekadašnji Šešeljev potrčko izgubljen u vremenu i prostoru i da mu je psihičko stanje sve gore i gore.
Ima jedna stara izreka kod Srba koja kaže: “Zaigrat će mečka i pred tvojim vratima”. I čini se da je u Beogradu počela cupkati – malo po malo (za sada).
Čisto sumnjam da će tu pomoći bilo kakve priče o budućim “čudima” koja čekaju Srbiju ili tlapnje o “prijateljstvu s velikim silama”, pa i one o “čudotvornim cjepivima” u kojima leži spas nacije.
Nemam ništa protiv luđaka – pod uvjetom da su dovoljno daleko.
Zlatko Pinter
Leave a Comment