Svoje pismo kojim osporava akademika Franju Tuđmana kao znanstvenika a i samu Akademiju koja ga je izabrala kao znanstveka kandidat za novog akademika završava riječima:
Izrazi uporabljeni u obrazloženju otvorenih pisama, prema tome, bez ikakve sumnje već doprinose mitizaciji Tuđmanove biografije, uključuju se u pogon željenog mitizacijskog retuširanja prošlosti.
Po svemu navedenom, u cjelini i u nekim važnim pojedinostima, inicijativa za imenovanje Hrvatskog instituta za povijest po Franji Tuđmanu pokazuje se kao, u svojoj biti, protuznanstveni čin.“
Pretpostavljam da je ovaj stav budućeg akademika bio presudan kod onih koji su ga predložili za akademika.
Jer koliko je veliki znanstvenik netko koji ima H-indeks NOLA a osporava prijedlog koji su potpisali:
Akademik Ivan Aralica
Akademik Nenad Cambi
Akademik Andrej Dujella
Akademik Dubravko Jelčić
Dr. sc. Mira Kolar
Akademik Ivica Kostović
Akademik August Kovačec
Akademik Vladimir Paar
Akademik Stanko Popović
Akademik Davorin Rudolf
Prof. dr. sc. Agneza Szabo
Prof. Em. dr. sc. Mirko Valentić
Kako ga ne izabrati kada među potpisnicima ima i znanstvenika koji su na listama najutjecajnijih 2% svjetskih znanstvenika Sveučilišta u Stanfordu (Dujella, Kostović i Popović)?
Kako ga ne izabrati kada je ‘objasnio’ takvima što je to znanost?
Kako ga ne izabrati kada je kao znanstvenik svjestan svoje veličine takvog znanstvenika uklonio bistu Utemeljitelju RH akademika Franje Tuđmana.
Naravno, da će HAZU prepoznati da takvog znanstvenika i neće napraviti istu pogrješku kao što je napravila kog mogli bi reći istovjetnog izbora prije 12 godina kada nije izabral velikog hrvataskog ‘istoričara’ prof. dr. sc. Iva Goldsteina koji se kasnije proslavio svojim veličanstvenim otkrićem DROBILICE U JASENOIVCU pa ga danas po tom otkriću i nazivaju dr. sc. Ivo DRobilica – dakle s dva DR u imenu.
Da toliko je veliko to otkriće a HAZU ga nije izabrala.
Sada grješku sigurno neće propustiti!
A koliko je naš kandidat samozatajan (zato se i trudi da mu H-indeks bude NULA) opisuje nam dr. sc. Mato Artuković u svom odgovoru na upit Mladena Pavkovića, predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.):
Ja sam znao za Stankovo političko opredjeljenje, iako se on hoće prikazati kao apolitičan. Svađali smo se puno puta zbog njegovog postupka. On me optuživao da sam Tuđmanu postavio bistu zato što je on osnivač HDZ-a, što je političar i Predsjednik Hrvatske. Ja sam ga uvjeravao da sam Tuđmanu postavio bistu kao povjesničaru i mučeniku za znanstvenu istinu o povijesti hrvatskog naroda. A koji je grijeh da sam postavio bistu i njemu kao tvorcu Hrvatske Države, pitao sam ga
Koliko je budući akademik Stanko Andrić u pravu pokazuje i to kako on zapravo raskrinkava Miroslava Krležu a i mene jer sam ja nazvao današnji službeni broju žrtava Jasenovca VELIKOSRPSKI BROJ ŽRTAVA JASENOVCA GOLDSTEINOVIH I DRAŽE MIHAiLOVIĆA jer ta brojka Srbima i njihovim slugama u RH osnovna brojka u dokazivanju ‘genocidnosti hrvatskog naroda’ a ta tvrdnja je istovjetna onom kako Dobrica Ćosić opisuje svoju raspravu s Krležom u najnovijem broju „Hrvatskog tjednika“:
Krleža i Ćosić o Jasenocu
U knjizi Lovljenje vetra (2001) novinar Slavoljub Đukić donosi razgovor s Dobricom Ćosićem, vodećim srpskim književnikom u kojemu Ćosić opisuje svoj susret u kući Oskara Daviča s Miroslavom Krležom 1964. i ujedno rastanak od njega, s kojim se više nikada nije susreo. Zanimljiva je to priča i danas u kontekstu još uvijek živih rasprava o bližoj i daljnjoj prošlosti, o hrvatsko-srpskim odnosima i o logoru Jasenovac. Ćosićeva priča, u kroatiziranoj verziji, ide ovako:
„Spor je nastao kada sam izrekao neke primjedbe na račun Tuđmanova Instituta za radnički pokret, koji se po raznim pitanjima radikalno razlikovao od shvaćanja beogradskih povjesničara. Na moje iznenađnje , Krleža je cijelom svojom baroknom retorikom stao u obranu Tuđmana, tvrdeći da je apsolutna glupost izjednačavati Vladka Mačeka i Dražu Mihailovića, domobrane i četnike. O četnicima je mislio najgore, kao o šovinističkoj rulji. A o domobranima kao o regularnoj pacifističkoj vojsci jedne države, istina nesretne ali nekakve države. Da su domobrani pucali na vas partizane, vas ne bi bilo, rekao je. A onda je, s meni zapanjujućom žestinom, spomenuo Jasenovac, tvrdeći da ga Srbi uporno koriste i zloupotrebljavaju u svom antihrvatstvu, dokazjući da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 Srba, što je apsolutna laž i glupost. Rekao sam: Ako nije sedamasto, onda je svakako šesto, o čemu postoji dokumentacija iz njemačkih izvora, inozemnih svjedoka i promatrača. Kavih tvojih šesto tisuća, grmio je Krleža, govoriš bedastoće, to je vulgarna nacionalistička propaganda. Poslije toga obojica smo izgubili kontrolu. Dok je Krleža gubio konrolu u svojoj kanonadi na moj srpski bezobrazluk, ja sam izazivački pitao: Je li ubijeno tristo? Je li ubijeno dvjesto? Pa dobro Krleža, je li ubijeno sto tisuća? Na to je Krleža skočio sa stolice, zakačio stol, zdjela sa juhom se zanjihala, a tast Oskara Daviča Hinko Lederer pribrano nam se obratio: Smirite se gospodo, juha je prima klasa. To je bio kraj mojega prijateljstva s Krležom“
Dodajmo tek. Tako dakle, juha se zanjihala. I to na stolu dvojice vodećih književnih korifeja onoga doba i one države. Njiše se juha još uvijek. Kako tada tako i danas. (jj)
„Hrvatski tjednik“, 21. 3. 2024.
Kada znamo da su 1965. akademici Miroslav Krleža i povjesničar Vaso Bogdanov predložili Tuđmana za dopisnog člana HAZU pa su se usprotivili vrhunski znanstvenici povjesničari Aleksandar Ranković i drugi (kao da su znali kako će njihov pristalica kada daje svoje znanstveno mišljenje naš kandidat Stanko Andrić) pa se Tuđman misleći na dobrobit instituta kome je bio (još dvije godine) na čelu sam povukao, jasno je da HAZU mora uvažiti tu prednost kandidata Andrića nad Krležom! (O samom izboru 1965. pisala ja Ankica Tuđman u knjizi“Moj život s Francekm“.)
A vidimo iz teksta kako je i Otac Otadžbine Dobrica Ćosić bio protiv Tuđmana kao i naš kandidat, jasno je da je kolegi Andriću i to izuzetna preporuka i da će ga sigurno HAZU izabrati za svog redovitog člana.
Znam da moja podrška njegovom izboru nije važna pogotovu što sam govorio u Vukovaru na obilježavanju stote obljetnice Tuđmanovog rođenja, a i autor sam članaka poput ovog koji dajem u Prilogu ili ovih objavljenih na portalu betcenzure.hr:
Nisam bez grijeha ni kad je Krleža u pitanju. Ne mislim na činjenicu da je moja tvdnja o VELIKOSRPSKOM BROJU ŽRTAVA JASENOVCA GOLDSTEINOVIH I DRAŽE MIHAILOVIĆA, a sada vidim da se to može pripisati Krleži.
Mislim na knjige:
- Pavković,Razgovori s Josipom Pečarićem, Koprivnica, 2006.
- Pavković,Razgovori s Josipom Pečarićem,Drugo prošireno izdanje, Koprivnica, 2021. str. 287.
i moj odgovor:
Što bi, da je živ, na sve ovo danas rekao jedan Miroslav Krleža?
Sjetimo se da Krleža ni 1941. nije otišao u partizane. Poslije se u njegovim djelima mogao iščitati njegov otklon i od komunizma i od jugoslavenstva. A 1991. godina i velikosrpska agresija bi ga sigurno izliječila do kraja od tih i sličnih zabluda. Dakle, da je danas živ sigurno ne bi bio sretan što je živ. Da je bio živ te 1991. godine, dakle u vrijeme kada se stvarala država, sigurno bi bio od velike pomoći Ocu hrvatske države akademiku Franji Tuđmanu!
Zapravo da je danas Krleža živ on bi shvatio da je bio u zabludi i sigurno prihvatio mišljenje tako izuzetnog znanstvenika i budućeg akademika s h-indeksom NULA.
Sa ovim spoznajama mi ispadaju smiješna ta istraživanja Sveučilišta u Stanfordu. Na primjer i ja na tim listama:
Prema istraživanjima sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji (SAD) Pečarić je po broju objavljenih radova na 2434. mjestu njihove liste za cijelu karijeru od 204644 svjetskih znanstvenika, a prvi iz RH je 8046. Na njihovoj listi za 2022. godinu koja ima 210199 znanstvenika Pečarić je po broju objavljenih radova na 2331. mjestu, a prvi iz RH je 9412.
A nema čovjeka koji je UKLONIO BISTU UTEMELJITELJA RH.
Strašno, zar ne?
A nije ni Matica Hrvatska bez grijeha. U knjizi Matice Hrvatske PRIJELOMNA VREMENA / Hrvatske zemlje nakon 1918, a o znanosti piše dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan s Hrvatskog instituta za povijest. Tako na str. 413. piše: Djelovali u inozemstvu ili u Hrvatskoj, neki od hrvatskih znanstvenika su tijekom 20. stoljeća dali važan doprinos svjetskoj znanosti, prvenstveno nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog (kemija). Značajan ugled stekli su i fizičar Ivan Supek (električna vodljivost materijala na niskim temperaturama), matematičari Vilim (William) Feller (teorija vjerojatnosti) i Josip Pečarić (teorija nejednakosti), molekularni biolozi Miroslav Radman i Ivan Đikić, fizičari Davor Pavuna (supraprovodljivost i nano-inženjering) i Marin Soljačić (bežični prijenos energije i nano-fotonika) i mnogi drugi.“
Kolegica kandidata za akademika ne spominje kolegu koji je UKLONIO TUĐMANOVU BISTU.
Pa on mora biti ispred svih!
MOLBA AKADEMIJI
PRVO: Kao potporu Akademiji što će stati na stranu tako velikog znanstvenika koji je UKLONIO BISTU AKADEMIKU TUĐMANU a protiv Krleže objavit ću sve ove tekstove kao knjigu pa molim da mi date materijale o tom izboru iz 1965 kada je zahvaljujući Aleksandru Rankoviću HAZU otklonila izbor Franje Tuđmana koje bih rado vidio u mojoj knjizi.
DRUGO: Molim Akademiju i tekst Krležinog govora koji je također razočarao Dobricu Ćosića:
Razočarao ga je Krležin govor u kome se, na proslavi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), razračunavao sa “ilirskim jugoslovenstvom”. Nakon rasprave tokom koje je Krleža s prezirom govorio o “srpskoj grandomaniji” i umanjivao broj Srba ubijenih u Jasenovcu, potpuno je prekinuo odnose sa njim.
Unaprijed zahvaljujem.
Akademik Josip Pečarić
SVI PROZVANI USTAŠE – USTADOH I JA!
Nadam se da vam se dopada naslov ovog teksta. Trebao bi vas podsjetiti na onu moju o tome da nas Srbi dijele na Ustaše i Srpske sluge, a ja vam ne volim biti sluga.
U Domovinskom ratu govorili su i Srbi i njihove sluge u RH o Tuđmanovoj ustaškoj državi, o braniteljima kao ustašama i vidimo da je to rade do dana današnjeg. Suprostavio im se Vukovar i Penavin DP. Očito i oni ne vole biti srpske sluge.
Zato evo mene i na otkrivanju spomenika najvećem ‘ustaši’ po srpskim slugama:
Otkrivanje spomenika Predsjedniku Tuđmanu u Zagrebu
Ali i Ivan Penava i njegov DP je odlučio subotnji skup završiti kod tog tvorca ‘ustaške države’.
Dajem i dokaz da je doista bio tamo, tako da ga sve srpske sluge mogu i za to napadati.
On je mene prozvao:
Zato, nimalo slučajno, malo ću namučiti neke ljude, ali molim kako redom ih prozovem da ustanu i ostanu stajati. Stjepan Tuđman, Bosiljko Mišetić, Željko Olujić, Josip Pečarić, Antun Mateš, Predrag Mišić Peđa, Zlatko Zaoborni, Tomislav Josić, Stipe Mlinarić, Zvonimir Roda, Marijan Mlinarić i ostali.
Ja mu moram vratiti istom mjerom:
A oni koji ne vole biti srpske sluge možda me neće dobro razumjeti i shvatit će tko je tu doista TUĐMANIST!
Ali srpske sluge neće pogriješiti i oni sigurno ne će glasovati za njega!
O tom velikom skupu TUĐMANISTA u Lisinskom pogledajte na primjer slijedeće tekstove:
Tihomir Dujmović, TAMO SE 90-TIH STVARALA HRVATSKA, ALI PLENKOVIĆ JE BIO JASAN: ‘IZMEĐU MIŠIĆA I PUPOVCA NIJE DVOJIO’
OVO JE PENAVIN VATRENI GOVOR: ‘PUT IZMEĐU CRVENE I PLAVE HRVATSKE ZOVE SE VUKOVARSKA HRVATSKA’
MLINARIĆ DOBIO OVACIJE PA PORUČIO: ‘OSTVARIMO HRVATSKU KAKVU SMO SANJALI’
Josip Pečarić
Leave a Comment