Mi, Hrvati – od zlosretnog odreknuća od hrvatske krune, 1102.g. – odrekli smo se biti subjekt, već smo tek objektić, od kojega svi – prije ili kasnije – operu ruke, dajući nam, najlicemjernije moguće, ovlasti samoodlučivati pa sve podsjeća na raspad nedavne tamnice hrvatskoga naroda, mada je, eto, vrlo brzo nastupila nova, doduše, u formi kućnoga pritvora, s „narukvicom“ oko gležnja!
Da, nažalost, nema ništa od političkog otrežnjenja, bjelodano ukazuje nedavno sramotno poigravanje sudbenih vlasti ljudskom sudbinom, kojim kao da se neumorno nastavlja opravdati dvojbeno postupanje svakoga tko je nastavio stazom ranijega partijskog jednoumlja!
I, mada je sve odavno i bezbroj puta ispričano, nije naodmet ponoviti da partijske frakcije čine sve da bi ostale na vlasti, u poziciji utjecaja i moći pa se za “hrvatsku političku kaljužu” ukratko može reći – fix und fertig!
Nažalost, odavno je kocka bačena pa, što dalje, sve izvjesnije, “hrvatska politička postavka”, lišena vonja iz yu-ormara, ostaje tek sanak pust! Poglavito nakon što je partijska frakcijska bitka SKH/HDZ vs. SKJ/SDP kompletirana ulaskom u boj treće, vjerojatno ne i konačne frakcije – AFŽ-SKOJ/Možemosa!
Jer, najbitniji faktor svakoga prevrata jest činjenica da se baš nikad i nigdje, on i nije dogodio bez upliva – nerijetko i izravne režije, kao što je slučaj u nas – bivših “vladajućih elita”. Kad voda dođe do grla, doslovno i u prenesenome značenju, s fokusom na mogućnost gubitka privilegija, utjecaja i moći, odjednom probuđene ili prosvijetljene, shvate da su – jadne i desetljećima maltretirane – živjele u zabludi tj. u tamnici hrvatskoga naroda, konkretnije!
Naime, sve kroz što prolazimo i što nas svako malo snađe i to, doslovno, od “nulte godine” izdaje, prodaje, pljačke i raskućivanja novovjeke hrvatske države, daje mi za pravo, mada bih volio da griješim i da je sve ovo san, doduše, prilično dug i mučan!
Kako bilo, uzimajući u obzir i ova američko-svjetska snebivanja, uhićenja, ostavke i navodne pokušaje samoubojstava, sve a conto bubinog Epsteina, najkraći moguć zaključak jest da smo svi „na tržištu“ i da je na svakom odabrati s čim/kim može/želi živjeti i kome služiti pa ne budimo neiskreni i prestanimo se iščuđavati jer djeca odavno nismo nit` ćemo ikad više biti!
Sveti je Pavao Timoteju smisao življenja sažeo u jednu rečenicu – dobar boj sam bio, trku završio, vjeru sačuvao!
Ne znam tko bi mu “od naših” i u sjenu mogao stati, pri čemu ne mislim na partijsko-udbaško-kosovsko-neoorjuaške derivate, kojima priča o Savlu koji posta Pavao nije poznata pa me ne brinu jer je to neki stran mi svijet koji, da apsurd bude potpun, svatko svjestan svačije mogućnosti reći što misli, mora moći znati i htjeti prihvatiti kao nečiji stav i poziciju!
Eh, da!
Mislav Benčević
Leave a Comment