Jedan od čelnika ‘Nove Demokratske Stranke Srbije’ Miloš Jovanović je u svom obraćanju izjavio tj. pojadao se kako je prilikom službenoga posjeta predsjednika Albanije Srbiji te u sklopu istoga u vrijeme boravka u albanskim općinama na jugu “centralne” Srbije Preševu i Bujanovcu u kojima su Srbi manjina izjavio tj. nazvao spomenute općine s dodatkom općine Medveđa ‘Istočnim Kosovom’.
Također, izjavio je da tamošnji albanski narod koji čini apsolutno većinsko pučanstvo treba izići na referendum te odlučiti da li želi pripajanje Preševske doline (spomenute tri općine na jugu ‘uže’ Srbije prema Republici Kosovo) Republici Kosovo a time i Albaniji. Nitko iz službenog Beograda nije na to reagirao. Tijekom toga posjeta nije bilo nikoga od predstavnika službenog Beograda, nije bilo niti jedne zastave Srbije, niti jednog pripadnika njezine policije ili snaga reda već isključivo pratnja albanskog predsjednika. Bile su istaknute samo zastave Albanije. Tom prilikom je predsjednica općine Bujanovac gđa Sinani izjavila ‘Preševska dolina je dio albanskog svijeta’. Nikakve reakcije srbijanskih vlasti nije bilo. Nije se moglo oteti dojmu da se radilo o posjetu predsjednika Albanije nekom dijelu njegove države a ne prostoru neke druge zemlje tj. države. Postavlja se i više nego realno pitanje prešutnog ali i vrlo vjerojatnog te realnog prepuštanja Preševske doline Albaniji. Ili moguće Republici
“Remek-djelo” licemjerja
Isti Miloš Jovanović reče kako ‘pocijepana krpa se cijepa do kraja’ u smislu ako se “prizna” ono što već jest priznato tj. Republika Kosovo to znači da su sljedeći na redu za odvajanje od Srbije “Raška oblast” (sjeverni dio bivšeg Novopazarskog sandžaka), spomenuta Preševska dolina i Autonomna Pokrajina Vojvodina. I po njegovim riječima to “treba” svakako spriječiti. Ali onda u nastavku svoga izlaganja govori kako “ne smemo zaboraviti delove Hrvatske koji su bili srpski”, zatim ‘moramo očuvati RS’ a da pritom uopće nije spomenuo da se radi o teritoriju Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države. Jasno, dodaje tu i Crnu Goru koja po njemu je također ‘srpska’. Dakako, pritom misleći i na Kosovo koje je dio Srbije kako on to tvrdi. Uz dakako, “ostanak” Preševske doline, sjevernog dijela bivšeg Novopazarskog sandžaka (“Raška oblast”) i Autonomne Pokrajine Vojvodina u sastavu Srbije. Kako je to samo bahato isplanirano. U smislu što je “srpsko” to ostaje “srpsko” a što nije treba ponovno postati “srpsko”. Slično kao što SPC i srpske “elite” koje su na osnovu povijesti polagale pravo na Kosovo unatoč albanskoj veličini dok su za današnju Vojvodinu govorili da im pripada na temelju većine (mada samo relativne). Isti narativ kroz različita povijesna razdoblja. I kako tome doskočiti? Pa da vidimo.
Reakcija na akciju
Moramo shvatiti da je rješenje isušivanje izvora zla umjesto saniranja posljedica. To isušivanje je udaranje ‘zadnjeg čavla u lijes velikosrpstva’. A to se sastoji upravo u ostvarenju onoga što je suprotno željama i nastojanjima Miloša Jovanovića. Jer bolje da se srbijanska čarapa raspara nego susjedi da trpe štetu. Bolje da Srbija ostane bez Preševske doline, regije Novog Pazara i Vojvodine kao što je ostala i bez Kosova nego da “povrati” bolje reći otme ono što njezino nije niti je srpsko. Pa ako treba tko da se širi bolje Srbiji s AP Vojvodinom susjedne države na račun Srbije i Vojvodine nego obratno da bude. Zašto? Zato jer se krajnje zlo treba vratiti svome začetniku. To je kako božanski tako i ljudski zakon. Imamo primjer Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Srbima i Srbijancima te Beogradu ostaje u izgledu trajno okretanje leđa velikosrpstvu po primjeru Nikezića i Latinke Perović. Ali jer to je malo vjerojatno onda ostaje svojevrsni njemački model nakon Drugog svjetskog rata kao rješenje za Srbiju i Srbe te Srbijance. To nije ni mržnja ni agresija ni šovinizam s nesrpske strane nego borba i pravo na opstanak i sreću. Do istrage naše ili srpske a bolje srpske u smislu srpskog poraza. Ne nužno u doslovnom smislu nego u političko-pravnom. A Bog neka vidi i sudi udjeljujući pravdu i satisfakciju žrtvama a pravičnu kaznu zlostavljačima. U ovome konkretno, žrtve su susjedne Srbiji s AP Vojvodinom države i nesrpski narodi a zlostavljač je Srbija te oni koji se zovu Srbima a i Srbijanci. Pa neka pravda bude zadovoljena. Bogu na slavu i čast a ljudima na korist i dobro.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
Leave a Comment