Kako prepoznati ljevičare u Hrvata…

Kako prepoznati ljevičare u Hrvata? Jednostavno. Po oikofobiji ili mržnji prema vlastitom narodu i državi. Primjeri su brojni. Isti obrazac. Predstavljaju se “domoljubima”. Pa idu na opće teme. Poput odnosi Ukrajina-Rusija-Zapad. Zatim, Bliski istok poput Palestinci-Izraelci. Pa globalna politika. Kina, Arapi, islamski svijet, Srednji istok. Zatim, isključivo dominira kritika HDZ-a. Pored te stranke ide desnica. Mjestimično SDP ali uvijek ‘u paketu’. Upoznavajući ljevičare i njihov narativ polako se zamjećuje da je odnos spram ljevice blaži. Sve blaži i blaži a onda i afirmativan. Ali kritike na račun HDZ-a su tolike da po strastvenosti se može vidjeti da nije riječ samo o HDZ-u. Ili o desnici.

Ma niti o Plenkoviću. Kritizira se Hrvatska kao samostalna država. HDZ je “smokvin list”. Jer HDZ pod Franjom Tuđmanom je uz pomoć desnice izvojevao nezavisnu državu Hrvatsku i bez obzira na transformaciju te stranke “istočni grijeh” joj ostaje koji se zove ostvarenje samostalne Hrvatske van okvira Jugoslavije odn. ‘velike’ balkanske asocijacije. U tom grmu leži zec. A “istočni” grijeh ljevice je zapravo odioznost spram samostalne države Hrvatske i spremnost na ‘službu’ stranim centrima, pogotovo Beogradu i Sarajevu a ni Moskvi nije joj mrsko stajati na usluzi. Pa i Bruxellesu, zašto ne! Malo-pomalo se svaki oblik hrvatskog nacionalizma proglašava nacifašizmom a aktivno katoličanstvo je “mnogomrsko” te okarakterizirano “katolibanstvom” čitaj govor mržnje, klerofašizmom, “zatucanošću”, “natražnjaštvom” i drugim besmislicama.

Ali zato projave otvorenog velikosrpskog četništva prolaze za ljevicu u Hrvatskoj u vidu “gromoglasne” šutnje. Zašto? Zar to nije nacifašizam? Kada zlo dolazi iz redova tzv. srpske manjine onda opet muk. Tišina. Prisjetimo se nedavno potpaljenih požara u južnoj Hrvatskoj . Jesmo li čuli reagiranje jedne Dalije Orešković, Marijane Puljak, Ivane Kekin, Dušice Petrović, Urše Raukar, Sandre Benčić, Jelene Lovrić, Mirjane Hrga, Severine, Sandre Bagarić, Nine Badrić, glazbene skupine Elemental, Let 3, Aleksandra Stankovića (potomka posrbljenih Bugara izvornih Stankov), Milorada Pupovca, Anje Šimpraga, Dragane Jeckov, Mile Kekina i dr. Gdje je gradonačelnica Supetra Ivana Marković? U zemlju propala! A jučer je opet oplela po ustašiji u Hrvata! Evo baš kada epski požar hara Bračem ona ‘skoknula’ u Rijeku na “Paradu ponosa”!

Kada se to otkrilo jer su mediji šutjeli tj. pravili se ‘slijepi pored zdravih očiju’ spomenuta je izjavila ‘otišla sam u Rijeku kupiti vode za pomoć vatrogascima na Braču’?! Pa zar Brač nije okružen vodom te ona stotinama kilometara ide “kupiti” tekuću vodu za pomoć Braču???!!! Pa koliko cisterni treba za prijevoz do Brača? Treba angažirati i velike brodove do Brača?! Baš kao što treba što udobnije ‘prevesti žednog preko vode’. Narodski rečeno. Ljevičarima su jedini “problem” hrvatski nacionalisti. Nikakvi velikosrbi, četnici, orjunaši, potpalitelji-teroristi ukoliko su Ne-Hrvati ili Hrvati ljevičari, strani radnici, slavljenje četničkog derneka u Srbu, veličanje agresorskih vojnika palih u agresiji na Hrvatsku na vukovarskom “groblju šajkača” nisu niti najmanji problem. Islamisti su im problem ali ne oni koji sebe zovu Bošnjacima a niti oni koji su Muslimani. Brinu se za Palestince ali ne i za Ukrajince. Drvlje i kamenje na Izraelce ali ne i na Ruse. Kuka i motika na SAD i Zapad ali prema Kini i Istoku respek, “moliću lijepo”! AfD-ov uspjeh u Njemačkoj pozdravljaju ali to isto ne žele u Hrvatskoj. Njima je AfD u Hrvatskoj nešto poput ekstremne ljevice jer da Hrvati imaju desni AfD onda bi to bio nacifašizam.

Nacifašizam u Hrvata da, ali to isto ne i u Njemačkoj. Kako to objasniti? Oikofobijom naravno.

Zanimljivosti

Zanimljivo kako ljevičari bez problema za Bosnu i Hercegovinu pogrješno govore Bosna ali im ne pada napamet većinski hrvatski prostor u toj zemlji zvati ispravnim pojmom Herceg-Bosna. Ljevici nije problem stavljati RS van konteksta Bosne i Hercegovine kao da se radi o “nezavisnom” entitetu ali im je nepoznanica spominjati većinske hrvatske kantone poput Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije koje su također ustavna kategorija u istoj zemlji. Sandžak, bez problema spominji ali Turska Hrvatska, Bačka Hrvatska, Zaljev hrvatskih svetaca, to je lijevima “separatizam” ili “pretenzije” na druge zemlje. Njima je istočni Srijem ili jedna Boka kotorska poput Bavarske ili Lombardije s  ‘hrvatskog’ aspekta ali iz perspektive “Regije” radi se o ‘našim’ ili ‘ovim’ prostorima s kojima moramo surađivati jer smo prvi susjedi (“komšije”). Kojih li duplih kriterija! Pa ako već govore o ‘našim’ prostorima, onda zašto ne govoriti o jednom istočnom Srijemu ili Boki kotorskoj kao o ‘hrvatskim zemljama’? Jer to i jesu ‘hrvatske zemlje’. Povijest tome svjedoči! Ali ne za ljevicu kojoj je uvijek prvo ‘zajedničko’ a ono ‘hrvatsko’ samo unutar granica Hrvatske uz moguće i dodatak Herceg-Bosne ‘na jedvite jade’. I uvijek unutar konteksta “Regije” tj. ‘zajedničkih’ prostora.

Drugim riječima u postjugoslavenskom (balkanskom) kontekstu.

Stoga, prepoznavati nam je ljevičare po ovim primjerima i uvijek im udarati kontru. Uz uvjet ili će prihvaćati ‘desni’ prohrvatski narativ ili ‘distanca’ spram ljevice. Samo tvrdo! Nema lagano. Lijepo, kulturno i argumentirano ali ‘tvrdo’. Nadasve ljubazno. Ali bez ono ‘lagano’.

Pa što Bog da i sreća junačka!