Veoma je pohvalno od ‘Hrvatskog Tjednika’ što nas upoznaje sa stanjem hrvatskoga naroda u Srbiji točnije Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Ovo je još jedan poticaj široj a zapravo i svekolikoj hrvatskoj javnosti da se bavi temama glede hrvatskoga naroda van granica Hrvatske bez obzira radilo se o susjednim zamljama ili onima iz hrvatskog okruženja ili u dijaspori. Uvijek nam treba biti na umu da je ustavna obveza Republike Hrvatske skrb i zaštita Hrvata van njezinih granica. Dakako da se to u ovom slučaju odnosi na BiH u kojoj su Hrvati jedan od triju konstitutivnih i državotvornih te suverenih i ustavotvornih naroda a što se najbolje ogleda osobito u kantonalnom ustrojstvu većeg bh entiteta s tri većinska hrvatska kantona (Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija) uz ostale hrvatske većinske gradove i općine tj. Herceg-Bosnu kako se često označava većinski hrvatski dio unutar BiH ali se to odnosi i na Srbiju s naglaskom na njezin sjeverni dio tj. Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu preko koje ta zemlja na SZ graniči s Republikom Hrvatskom. A jasno da su i Hrvati u Crnoj Gori koji uglavnom žive u Boki ili kako se u Hrvata kaže ‘Zaljev hrvatskih svetaca’ važan dio te karike. Ovaj tekst nam po tko zna koji put zorno pokazuje kako prečesto se u hrvatskoj javnosti fokusira na prava manjina u Hrvatskoj uglavnom nepotrebno dok se položaj hrvatskoga naroda poput njegovoga dijela u AP Vojvodini i ostatku Srbije zanemaruje što je nedopustivo. Ostanak Hrvata u drugim a osobito Hrvatskoj susjednim zemljama kao cjelinama te unutar njih pojedinim autonomnim pokrajinama ili federalnim jedinicama (kantonima/županijama) je hrvatski nacionalni interes par exellance! Ali i povratak hrvatskoga naroda koji je bio prisiljen napustiti svoja ognjišta iz vremena Domovinsko-oslobodilačkog rata devedesetih jasno računajući i Vojvodinu i dijelove BiH van Herceg-Bosne. Zašto se malo zna ali i govori o tome da je oko 40 000 Hrvata prognano u to vrijeme iz Vojvodine u kojoj rata nije bilo? Zašto se Hrvati tamo ne bi trebali vratiti? Jasno pod uvjetom da budu sigurni i uz jamstvo i međunarodne zajednice. Kao i u slučaju drugih što je bilo. Zapamtimo da sretni, prosperitetni i zadovoljni Hrvati u cijeloj BiH a ne samo hrvatskom dijelu (Herceg-Bosna), Vojvodini i užoj Srbiji, Boki i ostatku Crne Gore, Sloveniji, Italiji, Mađarskoj, dijaspori su jamac istih takvih Hrvata u samoj Hrvatskoj. Hrvati su jedan narod povezan istom kulturom, jezikom, tradicijom, poviješću pa onda i matičnom državom Hrvatskom koja je itekako ostavila traga i u kulturi i životu susjednih bivših hrvatskih teritorija koji se sada nalaze van nje. Toga moramo biti svjesni! Valja nam se educirati i založiti jedni za druge kako već tko najbolje znade. Važno je djelovati. Na pravom smo putu. Hrvatski Tjednik je dobrano ‘zaorao’ brazdu a mi samo nastavimo. I uspjeh će doći. O svemu ovome trebamo govoriti i onima u inozemstvu. S dobrom i kvalitetnom organizacijom i čvrstim stavom za postignućem ciljeva kad-tad uspijevamo. I znajmo da u Srbiji u svim općinama i gradovima te upravnim okruzima žive Hrvati osim jedne općine blizu Vranja (Pčinjski upravni okrug). Pa nađimo mjesta i za hrvatski naš narod i u užoj Srbiji osim onih u susjednoj nam Vojvodini. A kada smo kod Vojvodine valja nam znati da je u njoj hrvatski jedan od šest službenih jezika. Hrvatski kulturni domovi, dječji vrtići, škole i druge ustanove su prevažni sami po sebi i trebamo ih uščuvati. Kako? Radom. Pisanjem, čitanjem, lobiranjem i sl. Ovo je i dodatni poticaj ‘HT’-u. Isto se odnosi i na ostale prohrvatske medije (tiskovine, TV, radiopostaje, portale itd.). Važan medij je Radiotelevizija Herceg-Bosne (Radio Herceg-Bosne i TV Herceg-Bosne), zatim TV studio Hrvata u Vojvodini (odnedavno počeo s emitiranjem). Upravo se planira izgradnja još sedam novih hrvatskih kulturnih centara po istočnom Srijemu i Bačkoj u Vojvodini. Također je u Crnoj Gori hrvatski u službenoj upotrebi. U BiH hrvatski je jedan od službenih jezika. U Tivtu je Republika Hrvatska postala vlasnik zgrade u kojoj djeluju hrvatske nacionalne institucije Crne Gore. Nadajmo se da ti možda i skromni pozitivni pokazatelji postati će sve češći. I u drugim susjednim zemljama.
Gospodarstvo
Prevažno je da hrvatski kapital ulazi što više u Hrvatskoj susjednu hrvatsku Herceg-Bosnu ali i ostale hrvatske povijesne zemlje. Svakako u ostatak BiH, istočni Srijem, Bačku Hrvatsku (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom), Boku (Zaljev hrvatskih svetaca), deželu, Trst i dr. Prvenstveno financirati tamošnje Hrvate i jačati ih gospodarski, kulturno a osobito demografski. Kupovati tamošnje medije (lokalne, pokrajinske, nacionalne), ulagati u IT sektor, održavati dane hrvatske kulture osobito u većim gradovima poput Mostara,Banja Luke, Subotice, Kotora, Kopra, Ljubljane itd. Podizati moderne hrvatske kulturne centre (slijedi izgradnja još sedam novih hrvatskih kulturnih centara u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini),osnivati hrvatska športska udruženja, jačati tamošnje hrvatske OPG-ove, graditi hrvatske vrtiće, igraonice, škole, učilišta i institucije. Preko tamošnjih Hrvata učiniti Hrvatsku jakim igračem i lovcem. Obvezatno riješiti problem hrvatskog dječjeg vrtića u hrvatskom selu Tavankut kraj Subotice u Bačkoj Hrvatskoj (Vojvodina) tako da se tamo govori samo hrvatskim jezikom, predaju hrvatske predavačice tj. kako je dogovoreno. U suprotnom otkazati ugovore sa Srbijom dok god ona ne izvršava svoje obveze. I to rješavati preko EU i sl. vršeći snažan pritisak na iste. Jačati Hrvatsku na JI Europe kako čini jedna Mađarska. Financijskim sredstvima stimulirati Hrvate na ostanak na svojim hrvatskim ognjištima i hrvatskoj grudi u svim navedenim područjima (osim Hrvatske i Herceg-Bosne i u Vojvodini, Boki, Bosanskoj krajini, Beloj krajini, Prekmurju, istarskom dijelu Primorske i cijelom JI Europe s Karaševom, Gradišćem, Trstom, Venecijom, Moliseom, mađ. županijama). Uzgred poticati Hrvate na povratak iz dijaspore osim u Hrvatsku i Herceg-Bosnu i diljem hrvatskih povijesnih zemalja ali i šire. Na taj način spriječiti druge da se igraju našim sudbinama. Štoviše, stavimo se u njihovu poziciju. Bio bi red. Vrijeme je. Tako razmišljaju snažne nacije. Države i nacije koje su samosvjesne su uspješnije, sretnije, stabilnije i mirnije. Duh zajedništva je jači u odnosu prema partikularnim interesima. Zemlje koje su prožete razdorima i podjelama i nekakvim provincijalnim interesima su slabije, nestabilne, sklone nemirima i unutarnjim sukobima. A nama to ne treba. Samo si to osvijestimo i pokažimo na izborima. Riješimo se jugonarativa. I regionalnih sebičnosti. Budimo pošteni umjesto ‘lopovi’. Čestitost umjesto mita i korupcije. Pravi domoljubi ne kradu nego sve obogaćuju. Sve se dade. Samo malo dobre volje i pokoje ‘zrnce soli’ više u glavi. S vjerom u Boga i (sve)hrvatskom slogom jer samo sloga Hrvate i Bog spašavaju!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Uvijek i Vazda U spremnosti za (Sve)Hrvatski Dom!
Bog i Hrvati!
Hrvatska (i hrvatske zemlje) Hrvatom!
Josip Žgela
Leave a Comment