Svjedoci smo odvratne stvarnosti u životima Hrvata. Od kriminala pa do ubojstva u bolnici na Jankomiru. Problem smeća u Gospiću ali još više na Jakuševcu u Zagrebu, Marišćini na Viškovu, Kaštijunu kraj Pule, ‘probosanski’ panislamski ekstremizam u rubnim dijelovima Herceg-Bosne
Ključ uspjeha i dekodiranje pogrješnjih kodova
Hrvatima je uvelike ispran mozak. Protuhrvatski narativi, mediji u stranom, poglavito srbijanskom vlasništvu, (vele)izdajničko držanje akademske zajednice, (peto)kolonaška ljevica, sebičnost i potkupljivost uz otvoreno poticanje na mržnju prema svemu hrvatskom i katoličkoj vjeri u Hrvata ponajviše od strane ljevice i iz ‘manjinskih’ redova doprinose urušavanju vrijednosti i narativa na kojemu počiva samostalna hrvatska država te opstojnost Hrvata u Herceg-Bosni i ostatku BiH te drugim hrvatskim povijesnim zemljama. Stoga, potrebito je sve navedeno još revnosnije bojkotirati i difamirati. No to se odnosi i na živo bavljenje poviješću zemalja i dominantnih zajednica posebno u susjednim zemljama te dijelovima BiH van Herceg-Bosne tj. prostorima kako Bosne tako i Hercegovine gdje su dominantne nehrvatske zajednice. Zašto se primjerice ne baviti i javno ne raspravljati tj. debatirati o Kosovskom boju, balkanskim ratovima i zločinima počinjenima u njima, četnicima, ljotićevcima, nedićevcima, koncentracionim logorima pod kontrolom Vlade Milana Nedića i odgovornosti iste za zločine pa i genocid u tim logorima (Banjica, Jajinci, Staro Sajmište, Niš, Paraćin….) ali i na potezu od Beograda pa do crte između Niša i Vranja kao i o zločinima zloglasne Handžar-divizije (van bilo kakve veze s Vojskom NDH), odgovornosti muslimana u Bosni ali i Hercegovini za masovne zločine? Dakako, i o “jogurt-revoluciji”, derogiranju autonomije Vojvodine i Kosova, svim grijesima režima Slobodana Miloševića od 1987.-2000.! Razumije se i o hrvatskim stratištima u središnjoj Bosni za koje je odgovorna Armija BiH (Križančevo Selo, Buhine kuće, Bugojno, Travnik, ubojstvo osmoro hrvatske djece u Vitezu u vrijeme primirja od strane Armije BiH i mudžahedina uz smijeh zločinački), Hercegovini (Uzdolje, Grabovica, istočni Mostar, Konjic, logori Musala, Jablanica muzej i dr.), rušenju katoličkih crkava i skrnavljenju katoličkih groblja, nametanju “bosanskoga” jezika i sl. Zašto ne bismo propitivali “srpski” identitet pravoslavnih zapadno od Drine i sjeverno od Save i Dunava te “bošnjački” ali se zalagali za poštivanja prava onih koji se izjašnjavaju kao Muslimani, dakle ne pripadaju ‘bošnjačkom’ korpusu i to ne samo u Bosni i južnijoj Hercegovini nego i u bivšem Novopazarskom sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Kosovu, Vojvodini? Prozivanje ljevice zbog komunističkih zločina i ‘srpske’ manjine ali i svih koji kažu da su Srbi zbog njihovih zločina od “stoljeća sedmog pa i prije pa do danas” koje su počinili nad Hrvatima od ‘najmanjih pa do onih najgnjusnijih i najvećih’! Apsolutno!
Nove teme, novi puti k slobodi
Jasno, proučavanje povijesti Habsburške Monarhije kasnije Austro-Ugarske Monarhije unutar koje je bio sjever današnje Italije uključujući i Veneciju, Lombardiju s Milanom, Julijsku krajinu s Trstom i Udinama. A što reći za Trentino Alto Adige (južni Tirol) koji je s etničkog, jezičnog, kulturološkoga, povijesnoga aspekta njemački odn. prostor Austrije! E upravo te povijesne činjenice treba ponavljati ponajpače talijanskim fašistima i iredentistima ne stajući samo na verbalnim propitivanjima. Isto se odnosi primjerice na srbijansko “pravo” na Vojvodinu i Novopazarsku regiju, pitanje opravdanosti uokvirenosti Boke u Crnu Goru, treba li Hrvatska i zašto tražiti pripajanje područja Neuma svojem državnom suverenitetu zajedno s tamošnjim akvatorijem, pitanje južnog dijela bivšeg Novopazarskog sandžaka, redefiniranje prostora u današnjoj Sloveniji u kojima su Hrvati autohton narod poput Primorske a osobito dijela Istre između Pirana i Kopra. Jasno, Bačka Hrvatska obuhvaća dio današnje južne Mađarske i S-Z AP Vojvodina uz granicu s Hrvatskom. Preustrojem iz 1785. Zagrebačkoj oblasti (Hrvatska) je pripalo područje sve do Balatona. Svakako, teme poput prava i ustavno-pravnog položaja hrvatskoga naroda u svim republikama i pokrajinama bivše SFRJ i okolo nje, ratne odštete, sudbine nestalih, satisfakcije koju Hrvatska i Hrvati trebaju dobiti zbog svega toga kao i isticanje važnosti većinskih hrvatskih kantona Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije s drugim većinskim hrvatskim dijelovima drugih kantona u Federaciji unutar cjelovite BiH. Pitanje demografske obnove hrvatskoga naroda svugdje gdje živi, povratka osobito prognanih i izbjeglih Hrvata iz devedesetih godina prošlog stoljeća posebice u istočni Srijem i Bačku te Boku i dijelove BiH van Herceg-Bosne. Naseljavanje Hrvata iz dijaspore po svim republikama i pokrajinama bivše države a ne samo u Hrvatskoj i Herceg-Bosni u BiH. Mogućnost ponovnog uvođenja nacionalne valute kune, jači utjecaj na EU i NATO te SAD u pogledu hrvatskih nacionalnih interesa i sl. Ukidanje faktično verbalnog delikta iz vremena socijalizma. Maksimalno opsluživanje ustavne odredbe o vođenju brige za Hrvate van granica Hrvatske od strane iste te Hrvatske. Reforme školstva i visokog školstva kao i zdravstva. Više prostora dati hrvatskim braniteljima i tekovinama Domovinsko-oslobodilačkog Rata ali i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
P.S. Primjer otpora (neo)jugoslavenstvu je primjerice da se u onim hrvatskim gradovima u Hrvatskoj i BiH u kojima na dočeku Nove 2027. godine imaju pjevati raznorazni balkanski nehrvatski ‘estradnjaci’ i glazbeni sastavi izvrši bojkot tih silvestarsko-novogodišnjih događanja. Što prazniji redovi slušatelja tih izvođača. Pa da vidi Iva Rinčić, gradonačelnica Rijeke ili gosp. Šuta, njezin kolega iz Splita da nije imao tko slušati ni sastav iz Novog Sada ni Merlina iz Sarajeva a ni Bajagu u Puli. Pa neka i Peđa Grbin osjeti politički hrvatski bijes u pozitivnom smislu riječi. Puno toga hrvatski čovjek može napraviti. Na ovaj ili onaj način. Jer tko hoće taj može i zna. Uz Božju pomoć.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
Leave a Comment