Umirovljenička dilema, birati „najljepšeg mačka“ ili onoga koji doista lovi miševe?
Za dvije godine, ako ne bude prijevremenih izbora, ponovno će doći dan kada će umirovljenici odlučivati kome će povjeriti svoj glas, a kandidata sasvim sigurno neće nedostajati. Naprotiv, svakim danom ih je sve više, a njihove priče sve ljepše. Gotovo svakodnevno slušamo obećanja koja zvuče kao da su ispisana u zemlji meda i mlijeka, dok se istodobno vješto skreće pozornost sa onoga što je doista važno.
U toj buci obećanja mnogima se sve više miješaju lica, parole i programi tako da im je sve teže razlučiti tko je tko, tko što zastupa i tko je odgovoran za stanje u kojem se nalazimo. Upravo na toj zbrci mnogi godinama uspješno grade svoje političke karijere, a HDZ se održava na vlasti. Promatrajući prethodne izbore nameće se neugodan zaključak da birači vrlo često izaberu pogrešne ljude. To, naravno, shvate tek nakon izbora, kada obećanja zamijene izgovori, a nade razočaranja. Tada je već kasno, no ipak, svako loše iskustvo može biti korisno ako iz njega izvučemo pouku za sljedeći put.
Teoretski, izbor bi trebao biti veoma jednostavan. Birači bi trebali hladne glave procijeniti tko je sposoban riješiti njihove probleme, ali stvarnost je često drugačija. Mnogi ne razmišljaju racionalno, a dio birača, nažalost, kao da je od razmišljanja potpuno odustao.
Zamislimo birača koji ima ozbiljan problem s miševima, a za rješavanje tog problema mu je potreban mačak. Ne filozof, ne influencer, ne estradna zvijezda, nego običan mačak koji zna loviti miševe. Logično bi bilo izabrati onoga koji će posao obaviti najbolje, međutim, upravo tu počinju problemi. Što je više mačaka u ponudi, to je veća zbunjenost jer svaki tvrdi da je najbolji, najbrži, najiskusniji i najuspješniji lovac. Neki čak obećavaju da će miševi sami otići čim vide njihovu fotografiju. Birač sluša, gleda, uspoređuje i na kraju često donese odluku prema kriterijima koji sa „lovom na miševe“ nemaju baš nikakve veze.
Nije rijetkost da se mačak odabire prema boji „dlake“, uvježbanom predenju ili dojmljivim nastupima pred kamerama, ali kada su kriteriji pogrešni, pogrešna je i odluka, i tu čak ni loša iskustva ne pomažu. Mnogi se nakon prethodnog izbora zakunu kako više nikada neće vjerovati određenom mačku koji je obećavao čuda, a nije ulovio ni jednog jedinog miša. No kada ponovno dođe vrijeme izbora, isti „mačak“ se ponovo vrati, sa novim sloganom, novom mašnom oko vrata, ali i sa starim navikama.
Na kraju se izbor u pravilu svede na „dva mačka“. Jedan prekrasne, crne, sjajne i baršunasto mekane dlake što ga čini gotovo nestvarno privlačnim. Gleda vas umiljato, prede uvjerljivo i obećava da će ovoga puta sve biti drukčije. Drugi nije ni približno toliko dojmljiv na prvi pogled, nema glamur, nema skupi PR, ali ga prati glas beskompromisnog lovca na miševe, a njegovi rezultati govore puno više i od njegovog izgleda.
I premda su mnogi već više puta iskusili da ih je upravo onaj lijepi crni mačak ostavio sa više problema nego što su ih imali prije, ponovno se javlja stara dilema. Srce govori jedno, razum drugo. Srce šapuće: „Pogledaj ga samo kako je lijep i naš.“ Razum upozorava: „Lijep možda jest, ali miševi mu se već godinama smiju iza leđa.“ I tako se iz izbora u izbore ponavlja ista priča u kojoj nije moguće izabrati oba mačka. Kada bi se to moglo, vrlo brzo bi zaboravili na miševe i počeli se baviti jedan drugim. A miševi? Oni bi, kao i uvijek, nastavili voditi kolo dok bi birači ponovno tražili objašnjenje kako su se našli tamo gdje su već toliko puta bili.
Prije nego zaokružimo ime na nekom glasačkom listiću, možda bi bilo korisno postaviti sebi samo jedno pitanje, biramo li mačka zbog njegove dlake ili zbog njegove sposobnosti da lovi miševe? Za lov na miševe nisu važna obećanja, važni su rezultati… a možda i nisu!?
U Zagrebu, 24. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment