Hrvatska vlast lomi svoju državu na dva načina; gomilanjem birokracije i razaranjem svoga prostora. Svakim danom stanje se pogoršava. Čini se da ne postoji nikakva snaga koja to može zaustaviti. Naši branitelji su ostarjeli, mnogi su bolesni ili mrtvi. Samoubojstava branitelja je bilo preko 3.500, ubila se jedna cijela brigada Hrvatske vojske. Može li nas itko spasiti od democida, nestajanja Hrvata s ovih prostora?
Treba naglasiti da ovo nije kritika niti pobuna nego vapaj za pomoć.
Slobodna Hrvatska rođena je s 4.5 milijuna stanovnika, a danas prema službenoj procjeni Hrvatska ima 3,85 milijuna stanovnika. No, realno mi imamo tek oko 3,5 milijuna. Zbog dva ili tri puta većih primanja u inozemstvu i manjih cijena hrane, ljudi masovno odlaze. Žive i rade u inozemstvu i ne odjavljuju se svi s hrvatskih adresa. Točno je da smo do danas izgubili milijun hrvatskih stanovnika čija djeca više neće znati hrvatski jezik.
U posljednjem desetljeću gubili smo stanovnike najbrže (oko pola milijuna) i u isto vrijeme izgradili smo, ogromnu, pregolemu, birokraciju koja svakim danom buja i postaje sve veća. Danas je taj balon državne uprave i lokalne samouprave po glavi stanovnika dvostruko veći od prosjeka EU. Taj odnos izgubljenih pola milijuna radnika i stručnjaka u mandatima ove vlade i eksplozije birokracije – lomi državu Hrvatsku.
Državni proračun koji je iznosio 15,86 milijarda eura za 2015. godinu iznosi 37 milijarda eura za 2025.. To apsurdno povećanje koje nema ni jedna država EU ne može se dugo održavati. Danas uz radnike iz Nepala i Indije i uz goleme kredite te uz pomoć EU fondova još vibriramo na granici egzistencije, ali to ne može dugo trajati.
Kad zadnji autobus ili zrakoplov s našim radnicima i stručnjacima pređe granicu – možemo ”zatvoriti dućan” – otići ili nestati. Vrhuška ”puna kao brod” izgradit će vile na Azurnoj obali ili drugdje…
Najgore od svega je što dio od 220.000 članova HDZ-a, smještenih u sva rukovodeća tijela drže u lancima sav ostali potencijal radne Hrvatske. Oni namještaju natječaje, diktiraju zapošljavanja (dakako uz korupciju) i kontroliraju dobivanje unosnih poslova. Po korupciji i provizijama ulazimo u vrh Europe. Od demokracije nije ostalo ni ”D” onom famoznom izjavom premijera: ”Mogu što hoću”!
GOMILANJE BIROKRACIJE
Ako počnemo s vrha, u mandatima AP vlade prodefiliralo je pedesetak ministara s golemim primanjima i enormnim privilegijama. Tridesetak ih je ”odbačeno”, uglavnom zbog korupcije ili kriminala i premješteno na opet velika primanja. Onih dvadeset, koliko ih je ostalo, daleko je najveći broj ministara po glavi stanovnika u EU. Njemačka sa svojih preko 80 milijuna ljudi ima 16 ministara, velika Francuska 17, Švicarska 7 i td. Svako naše ministarstvo ima mnogo više ljudi nego što je potrebno, mnoštvo državnih tajnika, zamjenika, savjetnika, golemih zgrada, garaža i parkova najskupljih limuzina te brdo stranačkih uhljeba, parazita i žetončića. Sav taj golemi balon neproizvodnih stanovnika Hrvatske guta enormne količine novca iz državnog budžeta. I dok dio umirovljenika gladuje, nedavno je ta vlada sama sebi, saborskim zastupnicima i dužnosnicima, na svoja golema primanja i privilegije dodala još, po oko 2.000 eura na već i onako velike plaće.
Ako krenemo u državni javni sektor, gdje su osim ministarstava, agencije, policija i pravosuđe, izgubit ćemo se u netočnim brojkama podacima i algoritmima rada. Po nekim podacima u javnom sektoru radi oko 350.000 ljudi, no to ni približno nije točno, jer tu su još i državne kompanije poput HAC-a i Hrvatskih željeznica. Ukratko, nitko ne zna točan broj ljudi u javnom sektoru. Još manje javnost zna o čudnim poslovnim tvorevinama kao što su na primjer INA ili HEP (sjetite se afere ”1 cent” ili sličnih…) koje nisu ili jesu javni sektor. Navodno, samo u HEP-u radi još oko 80.000 ljudi. Činjenica je da i broj zaposlenih u javnom sektoru vrtoglavo raste, posebice u predizbornim vremenima, kad su potrebni glasovi vladajućoj strukturi.
Vrlo slično događa se s takozvanom lokalnom samoupravom; sa županijama, gradovima i općinama. U 576 jedinica te lokalne uprave po nekim informacijama radi oko 60.000 djelatnika, no pravi, daleko veći broj nitko ne zna. Tu se također pojavljuju zamjenici, savjetnici i dobro plaćeni stručni suradnici ili konzultanti. Svi ti gradovi i općine su praktično, male države u kojima vlada takozvani ”šerif”. Njemu se svi obraćaju, trebalo bi svim šerifima dobro pogledati imovinske kartice. Iznenadili biste se! I u lokalnoj samoupravi korupcija i kriminal mjere se tonama. Dakako, tu su i brojni stranački uhljebi kojima se plaćaju razni troškovi putovanja, dnevnica i dr. Same županije su potpuno nepotrebne, jer im je jedini pravi posao distribucija sredstava.
RAZARANJE HRVATSKOG PROSTORA
Najveća razaranja hrvatskih najboljih prirodnih resursa i najbogatijeg subjekta turizma nisu se dogodila u Domovinskom ratu. Ni srpski agresor nije uspio devastirati našu obalu, pomorsko dobro, Jadransko more, otoke, šume, rijeke, arheološka nalazišta i poljoprivredna zemljišta – kao naša vlastita vlast, konkretno Državni inspektorat svojim nečinjenjem učinkovite zaštite od devastacije hrvatskog prirodnog bogatstva.
Nešto najgore što se može zamisliti iz sfere devastacije prostora prikazano je na HRT 29.05.2025. u emisiji Otvoreno. Vidjeli smo tisuće tona otrovnog otpada iz inozemstva koje su četiri godine u preko tisuću navrata dovozili šleperi i istresali smeće u blizini Gospića. Ti šleperi, puni otrovnog smrada prelazili su godinama preko granice i zagađivali Hrvatsku. Godinama je Državni inspektorat to gledao i samo gledao. I još samo gleda! U zatvoru je samo jedna žena koja je ošamarila istraživačku novinaru pri snimanju tog nevjerojatnog slučaja. Opis ove zločinačke prostorne agresije i ”spavanja” tih neodgovornih inspektora uz anemični i također neodgovorni komentar premijera ”da on ništa ne zna” – ne može proći bez grčeva u želucu svakog Hrvata.
Drugo i daleko šire područje razaranja Domovine je nečinjenje provedbe učinkovitog suzbijanja bespravne gradnje. Štete su goleme i mjere se milijardama. Stotine tisuća bespravnih gradnja uz najatraktivnije zakonom zaštićene prostore obale i šuma koriste i iznajmljuju bespravni graditelji bez ikakvih doprinosa i poreza. Ujedno, trajno razaraju prirodne resurse koje su temelj turizma, odnosno našeg gospodarstva. Inspektori u svojim rijetkim pohodima stavljaju ploče o zabrani gradnje koje ”preko noći” nestaju, gradnja se dovršava, koristi godinama i iznajmljuje. Naplaćene kazne (ne naplaćuju se svima) lako je refundirati iznajmljivanjem. Postoje uz male vikendice bespravne vile s bazenima, čitava, naselja, resorti i kampovi na zaštićenim područjima, jer građevinska inspekcija ne želi upotrijebiti učinkoviti alat, Kazneni zakon;
Članak 212. KZH
Republika Hrvatska dužna je i svakoga tko gradi građevinu u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Nakon uhićenih nekoliko Hrvata ili nekoliko Slovenaca razbježale bi se mase turista s naše obale a mnogi bi i porušili svoja kaznena djela. Zauvijek bi se zaustavila bespravna gradnja. Republika Hrvatska ne provodi svoj Kazneni zakon što je nepoznat pojam u razvijenim državama.
Ostaje pitanje – je li uzrok neprovođenju zakona samo aljkavost ili je to namjerna obrana devastacije hrvatskih prirodnih resursa?
I drugo, kako spasiti Hrvatsku od evidentnog propadanja, demokratskim putom? Pisali smo peticije, držali tribine, izlazili na ulice s transparentima, objavljivali proteste i kritike. I, ništa!
A, izbori? Previše se zna o manipulacijama. Nažalost! Lokalni izbori su jučer završeni. HDZ je navodni pobjednik, ako se ne spomene da je Zagreb ”pola Hrvatske” u kojem HDZ nije imao ni finale.
Premantura, 02.06.2025..
Građanska inicijativa Premanture,
Građanska inicijativa Žućo, Pula
Koordinator, Saša Radović, mag .ing .arch.
Leave a Comment