Jesmo li dovedeni do ludila mi Hrvati? Hvala Bogu, nismo. Imamo li još vremena spasiti ovu našu zemlju, ovaj stvarni raj na zemlji?
Umjesto borbe u Saboru do zadnje iskre intelekta i moći, političari u svom nemoralu pozivaju narod na prosvjede. Ono što tamo donose i rade, češće je na štetu nego na korist Hrvatske. Doživjeli smo da na Dan državnosti i pobjede na jarbolima našeg glavnog grada nema zastava Republike Hrvatske. Više nam ništa nije čudno?
Lisičja orkestracija i premazani aktivisti
Veliki prosvjed oporbe Zagreb dočekuje u istom, siromašnom ruhu. No, „pametna“ orkestracija ovaj put lisičje i „mudro“ poručuje: „Ponesite ovaj put samo hrvatske zastave. Zaboravite nakratko one duginih boja, one s petokrakama, srpom i čekićem.“ Jer oni dobro znaju što rade, premazani su svim bojama po potrebi.
Nije njima do socijalizma i „ravnopravnosti“ komunizma. Mi dobro znamo što ih vodi, a i tko njima rukovodi. Lijepo im je uživati u dobro plaćenim foteljama neprofitnih udruga, kulturi i brojnim medijima koje financiraju gazde iz Beograda, pa sve do najvećeg uspjeha – ulaska u Sabor Republike Hrvatske. U tom Saboru glavni im je cilj svrgavanje vlasti onih koji je ionako imaju onoliko koliko im glavne gazde iz „EU-rope“ dopuste. Jer i europski parlamentarci vežu konja gdje im se kaže. Ako laže koza, ne laže lingvistica Dubravka Šuica. Ona je sad tamo, nakon što je umalo rasprodala Dubrovnik, zadužena za uvoz migranata u EU.
Agende pod nebeskim svodom i uvozno smeće
Veliki je to kupus, braćo, iz kojega se može izvući, ali to nije po agendi koja mijenja genetski kod ljudi i očito zatopljava zemlju pod nebeskim svodom. Obećavaju nam spas s Marsa, a javno su priznali da ni na Mjesecu nisu bili. Praše nas s neba svakih nekoliko dana, desetljećima, i ne staju. I onda najednom – potop i kupanje na ulicama Hvara, vjetar divlja po Zagrebu, od požara se gradovi jedva zaštićuju. Sada nam još i „braća“ Britanci savjetuju da spremamo što više zaliha hrane kad se poviše Atlantika zavrti pijavica i udari. Dronovi ubijaju ljude – malo kamikaze, malo oni “pametni“ koji ponovno lete ostavljajući za sobom “nevinu“ smrt.
Iza tog krvavog traga ostaje sve manje pametnih ljudi. Ako ovako nastavimo, svima će nam se sve obiti o glavu – uključujući i one koji samo nijemo promatraju, gledaju svoja posla i čude se visokim cijenama i sve većim nametima u turizmu, koji nam je glavni izvor prihoda. Čime nas danas uopće mogu zadovoljiti kad materijalno imamo svega dovoljno za sve, a imamo tako malo duše?
Stvori nezadovoljstvo, objasni narodu da nam nikad nije bilo gore, pa uz hrvatske zastave lukavo nabaci transparente o “izdaji“. Podijeli narod, optuži jedne (one na vlasti) da su na stranim škudama i eurima, dok upravo one druge razne udruge financira masonerija (ali i mi svi) za proizvodnju nestabilnosti i nemira. Pripremi sve po dobro poznatim obrascima, stavi na čelo „aktiviste“, a hrabre političare sakrij u publiku. Sve obrni, okreni i manipuliraj do besvijesti – samo da ne bude onako kako treba, nego onako kako sotonjare navode.
Istina o otpadu koju oporba prešućuje
Vratimo se našoj stvarnosti i rješenju… njegovom samom početku.
U slučaju Gospića, otpad iz Slovenije, Italije i drugih zemalja bio je krivo deklariran kao bezopasan. U praksi, kada se utvrdi da je otpad ilegalno prešao granicu, država iz koje je došao mora ga preuzeti natrag. Ali svi su se pravili blesavi dok nisu osjetili da je u loncu uskuhalo slatko voće vlasti, a smeće zamirisalo na novac.
Hrvatska uvozi 870.000 tona otpada godišnje, a izvozi 961.000 tona. Nitko iz oporbe to ne spominje! Na Jakuševcu leži 14 milijuna tona, a u PPK Velebit u Gospiću do 37.000 tona otpada i smeća. Na Jakuševcu je između 14.000 i 70.000 tona opasnog otpada, a u Gospiću oko 10.000 do 20.000 tona opasnog otpada.
Preskakanje ovih činjenica jasno pokazuje da je riječ o politički orkestriranim skupovima.
Gdje su bili ovi „zmajevi“ kad se krvarilo na terenu?
Kad sam se osobno borio za očuvanje vode, zraka, mora i podzemlja – što je danas odjednom postala popularna i učestalo ponavljana sintagma iz statuta jedne braniteljske udruge u Dubrovniku – i kad sam svu tu aktivnost plaćao iz vlastitog džepa putujući u Zagreb, Split i Karlovac, ovih političkih „zmajeva“ nije bilo ni blizu. A svi su već tada bili u politici!
Tek kad sam s šačicom iskrenih aktivista u Dubrovniku nešto uspio napraviti, oni su to išli kopirati kako bi sebi pripisali bodove. Sve što pišem mogu i dokazati. Jeste li, primjerice, čuli za Babinu goru kraj Karlovca? Znate li koliko su truda u tu temu uložili najbolji, stvarni aktivisti?
Znači, svi ovi zakašnjeli profesionalni i drugi ekolozi, a pravovremeni političari, neka se konačno počnu boriti kad već nisu do sada. Isto vrijedi i za neke naše oporbene prevarante, zastupnike u Europskom parlamentu, koji su dobili ogroman novac na račun našeg aktivističkog truda, dok smo mi sve plaćali iz svog plitkog džepa. Mogla bi se knjiga o tome napisati, ali da skratim – borba za vlast i pasivno čekanje „da se žaba skuha“ po meni ne idu skupa.
Konkretna rješenja naspram jeftine demagogije
Ovi zavodnici nemaju pojma o čemu jedni druge lažu i u tome se međusobno podržavaju. Ni na primjeru Centra za gospodarenje otpadom „Lučino razdolje“ u Dubrovniku oni „ne razumiju“ da je netko morao djelovati dok su oni čekali u busiji. Budući da se ništa ne može dogoditi samo od sebe, pa ni uredno postrojenje za otpadne vode, izborili smo se za konkretne stvari. Umjesto par milimetara PVC-a, izborili smo metar debeli zaštitni sloj betona i PVC pregrada kako otpadne vode na ovom osjetljivom kršu ne bi išle u podzemlje. Za to vrijeme, oni su se borili protiv zbrinjavanja otpada bez da su ponudili ikakvo zdravo rješenje. Tvrde, baš poput Tomaševića, da imaju nekakav „nevidljivi prijedlog“ po kojem smeća uopće neće biti. Neka sad slobodno nastave po tom Tomaševićevom aksiomu…
Zašto je to tako? Zato što osim kritiziranja nemaju nikakvih prijedloga ni rješenja. A koje je stvarno političko rješenje? Čuli smo ga – ne od ekologa koji uglavnom sviraju kako euri dirigentu kažu, nego od obrambenog stratega. Rezultat mogućnosti koje je Županija ponudila za predlaganje ekološke budućnosti bio je otprilike ovakav: sedam krupnih, strateški važnih ekoloških prijedloga poslao je jedan „obični“ amater, naspram samo jednog, marginalnog prijedloga iza kojeg je stajao sveučilišni profesionalac.
I onda, naravno, traže načine kako takve ljude maknuti iz politike. Vrijeđanjem i omalovažavanjem nastoje udariti na svaki detalj iz privatnog života, namjerno zanemarujući sve dobro što je napravio bivši župan Dobroslavić, kojemu sam stao sučelice kad je trebalo kako bi se ne rušilo i njega vrijeđalo nego iznašlo bolje rješenje. Oni bi ga sad sa četiri konja rastezali, a u to vrijeme ćorcima po njemu pucali, tužili i parnice sramno gubili. Trebalo se lomiti i za najbolja rješenja prometne infrastrukture zbog nabacivanja klevetničkog smeća copy-paste smradova i plaćenih botova. To isto danas rade i gradonačelniku Frankoviću, čovjeku koji je napravio najviše što se moglo za Dubrovnik. S takvim rezultatima u vođenju Grada, on je po mnogima jedini ozbiljan kandidat za predsjednika Vlade Republike Hrvatske koji nas može izvući iz ovog blata i podići na noge da hodamo uspravno.
Vizija za budućnost: Voda kao geostrateško nacionalno blago
Ali vratimo se ekologiji i čistoj viziji. Strateški ključ su zaštićene vode – kako u Dubrovniku, tako i u cijeloj Hrvatskoj. Kada u svom izlaganju kreće admiral Davor Domazet Lošo, poslušajte ga još jednom vrlo pažljivo (https://www.youtube.com/watch?v=uXhsteALImY).
On jasno upozorava: geostrateški pojas od Gorskog kotara i Like, preko cijele Dalmacije pa sve do Dubrovnika i Omble, krije najveći bazen pitke vode u Europi na dubini od 50 do 250 metara. Taj bazen krije vodu koja je po svojoj kakvoći najbolja, a Hrvatska je po tim količinama u samom europskom vrhu. Lošo podsjeća na ključnu istinu – sjetite se borbe za Srđ i pokušaja gradnje golf igrališta. Iza tog projekta koji enormno troši vodu zapravo se skrivala stvarna kontrola nad rijekom Omblom, najkraćom rijekom na svijetu s najvećim protokom vode u jedinici vremena. Strani centri moći bacili su oko na naše bogatstvo, a globalistički planovi idu prema tome da se ti izvori privatiziraju jer će se u budućnosti ratovi voditi upravo zbog vode.
Uhvatimo se zato svi za njegove riječi i provedimo ih u djelo: proglasimo naše vode zaštićenim prirodnim dobrom kako bismo spriječili svaku privatizaciju i otimačinu! Nemojmo se na tome zaustaviti, jer u statutu Udruge branitelja Dubrovnika jasno piše poruka za cijelu Hrvatsku:
„Očuvanje prirodnih dobara (zemlje, mora, zraka i voda), tvarne i kulturne baštine od pogubnih zamisli pustošenja i rasprodaje u svrhu daljnjeg skladnog održivog napretka i boljitka svih stanovnika i budućih generacija Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije.“ Što ne i cijele nam Domovine.
Svesilini Bog nam pomogao, nakon što pomogne Nijemcima poništi EU-ropsku i vrati nas zasadama Europske ZAJEDNICE ravnopravnih naroda.
Mir s vama.
Marko Mujan
p.s. Naslovnica i tekst uz ilustraciju koji slijedi: autor Frano Cebalo
LJEPOTA
je prolazna. Znaju to Englezi i Srbi. Ali, nije to dovoljno. Zato se nastoji da prolazna bude i Hrvatska. U tu svrhu organiziraju se prosvjedi. Jedan veći od drugog. Ovnovima za rušenje Lijepe naše jedino se mijenjaju glave. Najprije je bila radio, zatim knjiga, tj. školstvo, onda šprice cjepiva i jučer vreća otpada.
Srbi su svojim porazima, devedesetih prisilili Engleze da priznaju Hrvatsku. Tada su im ljutito odbrusili; .ebite si mater nesposobnu! Rekli su im ustvari da su Motherfuckers. Nešto je to blaže nego švedski: Prdnem ti ocu u brk!, jer ovi tamo u JNA i Četnicima, svi pod brkovima, osim Mladića i Vučića. A, kako bi ublažili poraz namijenili su im ulogu sudaca u Hrvatskoj. Tako je Rade od jugoslovena iz Like postao Srbin iz Like. Izgledom podbuhlog i otečenog starca, duhom je u sedamdesetidrugoj, pa s visoka Velebita i Dinare poručuje i prijeti hrvatskim nacionalistima. Ustvari sve se radi ne bi li se spriječio izlazak na površinu zemlje zločini koje su činili i jedni i drugi na radost, istina bez suda, ezdepejcima i možemovcima.
Leave a Comment