Dragi Hrvati Korčulani i svi koji čitate!
Moram prvo reći Korčula ne samo što je glavni grad Hrvatske, nego su Korčulani obilježili nedavne skupove po Hrvatskoj i bili glavni nositelji masonskih prosvjeda, ali hvala im što me razbudiše, doista nisam znao da sam i sam po njima toliki fašista.
Odmah na početku ću izraziti duboko žaljenje što su u ovim skupovima sudjelovali ljudi koji su mi prijatelji, znanci a neki i rodbina u široj obiteljskoj vezi, te priznajem jako ih i duboko volim i poštujem. Ipak na svoj način izraziti ću žaljenje na neukost i neznanje ovih zavedenih ljudi, koji se ovim masonskim prosvjedima okreću izravno protiv svega Hrvatskog. Probudivši se ranim jutrom kako bi fotografirao neku filoustašku postrojbu u gradu naišao sam na tri uporišta te ih uredno prijavio nadležnima.
Prvo su to svima znane riječi starog “filoustaše” Ante Starčevića kako je Korčula tvrđava pravaštva u južnom dijelu Hrvatske. Za to su pak zaslužni veliki filoustaški vođe Rafael i Roko Arneri sa svojom braćom i potomcima koji drsko obnašaše vlast u Korčuli i na otoku više desetaka godina usuprot cvileži manjine filomasonskih ništarija toga vremena.
Danas kada filoustaške postrojbe hodaju nesmetano gradom, filomasonski stožer zagrebačkih aktivista Možemo, Radničke fronte i SDP-a u Korčulu su uputili apostola Petra koji je nakon nedavnog brodoloma korčulanske filomasonerije na izborima pokušao “našim” medijima predočiti svekoliko filoustaško stanje u drevnome gradu Korčuli.
Apostol Petar u svom izvješću zagrebačkoj filomasoneriji navodi kako je bio fizički ugrožen a izostala je i pomoć korčulanske filomasonerije koja je većinom na Čokolino i ostaloj terapiji nakon pretrpljenog i navedenog brodoloma.
Dođem neki dan u jedan kafić kad mi konobarica nudi Čokolino. Zahvalim i sjetim se korčulanskih ljevičara i antifašista koji su žureći neki dan za Rijeku i Zadar prosuli po “Korzu” i “Kalelargi” na tone Čokolino ideologije i naravno sramotili Korčulu i Korčulane što ne pamtimo.
Vjerojatno je onih desetak okupljenih Riječana u nekoj krčmi promislilo jesmo li svi Korčulani tako bistri, umni i nadasve mudri. No bez obzira na korčulansko antifašističko galebarenje po riječkim krčmetinama mi u Korčuli ubuduće na izborima nećemo dati niti jedan glas ovim ljubiteljima Čokolina, šumskih ljubičica i potonulog Galeba.
Na tom derneku u krčmi je naravno dominirao šjor Vojko (Obersnel, nama dragi sezonski gost) vjerojatno razmišljajući kako je greška što se Ubojičinog “Galeba” nije privezalo u Korčulu gdje bi kapetan bio veliki perjanik korčulanskih komunista dr. Ante Lešaja.
Slijedi puno onoga izgovorenog u Zagrebu pa opominjem našeg Korčulanina lumbardskih korijena Damira Markovinu da nama Hrvatima kršćanima Srbi nisu prijatelji, već braća u Kristu baš kako nas je Mesija učio. A u ratu smo im, pobijedivši ih, pomogli da odbace zablude engleske kolonije i tvorevine Jugoslavije te se okrenu graditi vlastitu državu. Ovakvi mahniti skupovi s izgovorenim parolama i ikonografijom na vrtićkoj razini nedvojbeno ukazuju na znani rukopis skrivene masonerije koja se negdje u zapadnome dijelu Zagreba na rubu Medvednice smije ispijajući šampanj znajući koliko Hrvati mogu upasti u njihove pomno garnirane zamke političke i duhovne dihotomije.
Sljednici korčulanskih tzv. antifašista bi Korčulanima i svijetu mogli izraziti iskreno žaljenje zbog žrtava koje učiniše nakon Drugoga rata njihovi uzori ubojice i šumski razbojnici partizani od čega se mi otočani pred svijetom moramo sramiti. I danas izgleda nestvarno da su ti razbojnici bez trunke savjesti u jamu Butinu pored Lumbarde pobacali po riječima uglednih speleologa možda i preko 1.500 nevinih duša, a gotovo u svakome mjestu na Korčuli poubijali dvadesetak nevinih ljudi. Ovim brojkama je Korčula vjerojatno zaslužila biti upisana kao rekorder među svim otocima na svijetu. Tako je gledajući još i stotine tisuća žrtava križnog puta nakon rata jasno da su ti partizansko komunistički i tzv. antifašisti jedno najveće zlo koje je zadesilo hrvatski narod u tisućljetnoj povijesti.
Ali, ovi naši mladi ljevičari i ove godine cvile za tim zločincima veličajući na skupovima komuniste i odrede koje su u Drugome ratu formirali na Korčuli. Tako da je iznad te zavedenosti samo jedna istina koju moramo ponavljati svakodnevno tim ljudima pa i političarima i povjesničarima što su je dužni širiti svijetom. A to je da smo mi Hrvati JEDINI NAROD KOJI SE MORAO BORITI PROTIV TZV. ANTIFAŠISTA ZA STVORITI SVOJU DOMOVINU, a sad im se trebamo odupirati da je ne rastaču. Mislim da ovo nije nikakva povijesna filozofija koju nekome treba tumačiti ili ne daj Bože crtati kako bi je spoznao.
Stoga ovdje poručujem svim tzv. antifašistima da sam u zastupanju hrvatskih interesa najiskreniji, najotvoreniji i bez dlake na jeziku, a takav ću i ostati. Poručujem stoga hrvatskom političkom vrhu da odmah s Državne razine kod nadležnih pokrene rehabilitaciju Nezavisne Države Hrvatske i skine podmetnuti i lažljivi povijesni narativ i krimen s vojske te naše Države, čime bi se istražio logor Jasenovac i svi ostali logori otvoreni u Hrvatskoj, koja je bila tada u znanom odnosu s Njemačkom poput Finske, Mađarske i drugih država u Drugom svjetskom ratu. Potom hitno implementirati u Zakone zabranu veličanja svih Jugoslavenskih simbola i znamena koji su korišteni u ratu protiv Hrvatske uz zabranu tzv. antifašističkih udruga, koje veličaju te komunističke derivate i simboliku za što imamo uporište u nekoliko rezolucija EU.
Evo to je ono glavno što bi u Hrvatskoj donijelo mir i bilo logična i smislena mjera za ove gadljive i sramotne masonsko jugoslavenske ulične derneke koji nam oduzimaju vrijeme baviti se makar dostojanstvenim životom u ovoj surovoj globalističkoj okupaciji i vremenu prijetnji.
Tekst i fotografija: Smiljan Strihić
Leave a Comment